REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Us I-544/2023-8

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja OPG M. Ž., OIB: …,

Š.,

…, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske) OIB: …, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi dodjele sredstava u poljoprivredi, 27. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske (sada: Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske), KLASA: UP/II-034-08/21-01/550, URBROJ: 525-05/0093-21-2 od 29. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u izreci ove presude odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o isplati Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija), KLASA: 320-01/19-07-05-05/0013, URBROJ: 343-1301/01-21-017 od 16. rujna 2021. Navedenom Odlukom o isplati Agencija nije priznala tužitelju troškove za kupnju betonskih stupova prema računu dobavljača S. d.o.o. u iznosu od 34.409,66 kn i troškove za kupnju sidrenih vijaka, žice i pomoćnih stupića za vinograd prema računu 21114/TRG/1 dobavljača K.-A. d.o.o. u iznosu od 39.840,60 kn, jer te troškove smatra neprihvatljivima iz razloga što je tužitelj promijenio dobavljača, a nije podnio zahtjev za odobrenje izmjene sukladno čl. 20. st. 3. Pravilnika o provedbi mjere Restrukturiranje i konverzija vinograda iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje od 2019. do 2023. ("Narodne novine", broj 26/19, dalje: Pravilnik).

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 31 Su-229-2023-2 od 13. travnja 2023. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu radi čega ne može u razumnom roku raspraviti ovaj predmet i donijeti odluku

3. Tužitelj u tužbi navodi, u bitnome, kako smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o izmjeni projekta za koju je potrebno odobrenje Agencije i da su uprava tijela oba stupnja pogrešno protumačila čl. 20. st. 3. Pravilnika. Tužitelj u tužbi citira čl. 3. st. 1., čl. 17. st. 2. i čl. 20. st. 3. Pravilnika te navodi kako ispravnim tumačenjem tih odredbi nije bio u obvezi podnijeti zahtjev za odobrenje izmjene projekta jer da u spomenutim propisima nigdje nije izričito propisano da se promjena dobavljača smatra izmjenom projekta za koju je potrebno odobrenje Agencije. Navodi da se ni u Odluci o odobrenju projekta od 30. travnja 2020. koju je dostavio uz tužbu nigdje ne navode dobavljači, a u službenom obrascu Zahtjeva za odobrenje izmjena navodi se da se isti mora poslati u slučaju izmjene Odluke o odobrenju projekta. Stoga smatra, kako se u Odluci o odobrenju projekta nigdje ne navode dobavljači, da nije imao razloga za podnošenje Zahtjeva za odobrenje izmjene. Pojašnjava da je cijeli projekt izveo sukladno Odluci o odobrenju projekta, te da su sva ulaganja i troškovi provedeni i na valjan način dokazani, pa da stoga nema osnove za umanjenje isplate potpore. K tome još navodi da je u konačnici Agencija imala uvid u račune novih dobavljača prije nego je donijela Odluku o isplati, pa da je time bilo za pretpostaviti da je Agencija obaviještena o navedenim promjenama dobavljača. Stoga da je neosnovano pozivanje na čl. 20. st. 3. Pravilnika koji propisuje da se Zahtjev za izmjenu Odluke o odobrenju mora podnijeti najkasnije u roku od 30 dana prije podnošenja Zahtjeva za isplatu. Pojašnjava i razloge radi kojih je bio primoran zatražiti ponude od novih dobavljača, a to je iz razloga što je bilo razvidno da dobavljač koji je dostavio prvotne ponude neće moći izvršiti ponudom definirane obveze do završetka projekta i po cijenama iz ponude koja je dana 2019., pa da je radi toga žurno zatražio ponude novih dobavljača kako bi izbjegao rizik da projekt ne bude dovršen u Odluci o odobrenju projekta predviđenom roku. Nadalje tužitelj u tužbi ukazuje i na različitu terminologiju koja se javlja u Nacionalnom programu, Pravilniku i Obrascu zahtjeva za odobrenje izmjena. Zaključno smatra da s obzirom da je tužitelj mali OPG koji se na tržištu bori s velikim vinarijama i da mu projekti poput ovog pomažu da opstane na tržištu, da važećim propisima nije izričito propisano da je potrebno obavijestiti Agenciju u slučaju promjene dobavljača, te činjenicu da se sam projekt i Odluka o odobrenju projekta promjenom dobavljača ne mijenjaju i činjenicu da su projektne aktivnosti i ciljevi ostali isti, a sve odobrene aktivnosti provedene u skladu s Odlukom o odobrenju projekta, te su sva ulaganja i troškovi na valjani način dokazani, da treba uvažiti njegovu tužbu. Dodaje i kako bi ga nepriznavanje ovih troškova dovelo do insolventnosti što bi moglo rezultirati bankrotom i izgubljenim radnim mjestima za cijelu obitelj. Stoga u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu (Agenciji) na ponovno odlučivanje i da Agencija donese novu Odluku o isplati.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u bitnome kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, s time da se je još dodatno očitovao na tužbene navode tužitelja. Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Kako su se stranke ovog spora suglasile da se spor riješi bez rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, to je Sud primjenom odredbe čl. 98. t. 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) te odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Iz stanja spisa upravnog postupka slijedi, što među strankama nije niti sporno, da je tužitelj dana 26. lipnja 2019. podnio prijavu na Javni natječaj za podnošenje prijava za dodjelu sredstava potpore iz Nacionalnog programa pomoći sektoru Vina 2019. - 2023. za mjeru Restrukturiranje i konverzija vinograda od 10. svibnja 2019. za projekt „Rekonstrukcija i konverzija vinograda OPG M. Ž.”, te da mu je dana 30. travnja 2020. izdana Odluka o odobrenju projekta (KLASA: 320-01/19-07- 05-05/0013, URBROJ: 3431301/01-20-005) kojom su u Prilogu I. „Lista odobrenih troškova” određene prihvatljive aktivnosti projekta. Nadalje, tužitelj je 14. svibnja 2021. podnio Zahtjev za isplatu po završetku svih aktivnosti za projekt „Rekonstrukcija i konverzija vinograda OPG M. Ž.” za provedene/odobrene aktivnosti: sadnja sadnica vinove loze i postavljanje nove potporne strukture. Nadalje, slijedi da je Agencija izvršila administrativnu kontrolu Zahtjeva za isplatu zajedno s pratećom dokumentacijom te je utvrdila da su dostavljeni potrebni dokazi za isplatu potpore u iznosu od 106.685,71 kn, dok je troškove za kupnju potporne strukture (kupnju betonskih stupova, kupnju sidrenih vijaka, žice i pomoćnih stupića za vinograd) definirala kao neprihvatljive s obzirom da je tužitelj promijenio dobavljača, a nije podnio Zahtjev za odobrenje izmjena sukladno čl. 20. st. 3. Pravilnika.

9. Tužitelj u tužbi ne spori da nije podnio Zahtjev za odobrenje izmjena vezano za promjenu dobavljača najkasnije 30 dana prije podnošenja Zahtjeva za isplatu sukladno čl. 20. st. 3. Pravilnika. Međutim tužitelj u tužbi i tijekom upravnog postupka tvrdi da se ne radi o izmjenama za koje je trebao podnijeti Zahtjev za odobrenje izmjena, a pored toga da je proveo sve projektne aktivnosti i da je zatražio potporu sukladno Odluci o odobrenju projekta, te da iznosi tražene potpore odgovaraju iznosima prihvatljivih i odobrenih troškova i da se promjenom dobavljača ne mijenjaju projektne aktivnosti i ciljevi.

10. Dakle, u sporu je sporno, je li naknadna promjena dobavljača nakon donošenja Odluke o odobrenju projekta, predstavlja takvu izmjenu projekta za koju je potrebno podnijeti Agenciji Zahtjev za odobrenje izmjena Odluke o odobrenju projekta.

11. Čl. 53. st. 1. „Izmjene korisnikovih operacija” Delegirane uredbe Komisije (EU) broj 2016/1149 od 15. travnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) broj 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu nacionalnih programa potpore u sektoru Vina i izmjeni Uredbe Komisije (EZ) broj 555/2008 (SL L 190/1, 15.7.2016, dalje: Delegirana uredba komisije (EU) 2016/1149), propisano je da države članice mogu donijeti pravila u pogledu izmjena operacija koje su dostavili korisnici i odobrila nadležna tijela, odnosno prije podnošenja zahtjeva za završnu isplatu, a u svakom slučaju prije provjere na licu mjesta koja prethodi završnoj isplati, korisniku bi trebalo biti dopušteno podnošenje izmjena izvorno odobrene operacije, ako se time ne ugrožavaju ciljevi ukupne operacije, ako su one propisno opravdane i priopćene u rokovima koje su postavila i odobrila nacionalna tijela.

12. Čl. 14. st. 4. Pravilnika propisano je da dostavljene ponude moraju sadržavati bitne tehničke karakteristike materijala, opreme i usluga. Svaka stavka u ponudama mora sadržavati: jedinicu mjere, količinu, jediničnu cijenu i ukupnu cijenu stavke te ukupnu cijenu ponude s iskazanim iznosom sa i bez poreza na dodanu vrijednost.

St. 5. istog članka propisano je da Agencija za plaćanja procjenjuje razumnost troškova kako bi se osiguralo da se potpora dodjeljuje u skladu s načelom isplativosti (da se sredstva učinkovito koriste u odnosu na ciljeve). Procjena razumnosti troškova bazira se na najboljem odnosu cijene i kvalitete, odnosno biraju se oni projekti koji nude najbolju vrijednost za novac (najbolji odnos cijene i kvalitete). Agencija za plaćanja radi provjeru cijena u dostavljenim ponudama, na način da ih uspoređuje s referentnim cijenama. Referentne cijene određuje Agencija za plaćanja. Ukoliko su cijene više od referentnih, Agencija za plaćanja će pri izračunu iznosa potpore koristiti referentne cijene. Ukoliko su cijene iskazane na ponudama niže od referentnih cijena, prihvatit će se cijena iz ponude.

St. 9. istog članka propisano je da podnositelj ne smije pribavljati ponude od ponuditelja roba, radova i/ili usluga, s kojima je u sukobu interesa, uključivo i ponuditeljeve podizvođače za robe i usluge koje on koristi u okviru projekta. Na ponudi mora biti navedeno da li u provedbi ulaganja sudjeluju podizvođači/podugovaratelji, ako sudjeluju, isti moraju biti navedeni na način da ih se može identificirati.

St. 10. istog članka propisano je da tijekom administrativne kontrole, Agencija za plaćanja može zatražiti dokaz o vlasničkoj strukturi ponuditelja (izvod iz sudskog registra, izvod iz obrtnog registra, popis prvih 10 dioničara iz registra Središnjeg klirinškog depozitarnog društva ili drugi odgovarajući dokument kao dokaz vlasništva, ukoliko se radi o ponuditelju iz inozemstva) u svrhu provjere povezanosti poduzeća. Na zahtjev Agencije za plaćanja podnositelj je dužan dostaviti traženi dokument, ne stariji od šest mjeseci na dan dostave traženog dokumenta.

St. 11. istog članka propisano je da ako se tijekom provjere ponuda utvrdi da su informacije dostavljene od strane podnositelja i/ili ponuditelja lažne ili pogrešne, da su cijene u dostavljenim ponudama namjerno uvećane, da postoji sukob interesa između podnositelja i ponuditelja te sukob interesa između ponuditelja u istom ulaganju Agencija za plaćanja utvrditi će da takva ponuda ne udovoljava uvjetima. Ukoliko se utvrdi da su umjetno stvoreni uvjeti za dobivanje potpore, Agencija za plaćanja će utvrditi da takva prijava ne udovoljava uvjetima.

13. Čl. 18. st. 1. Pravilnika propisuje da se odlukom o odobrenju projekta utvrđuju prava i obveze korisnika, među ostalima:

e) obveza da dostavi Agenciji za plaćanja sve potrebne podatke vezane uz odobrena ulaganja ili joj osigura dostupnost svih podataka koje Agencija za plaćanja zatraži,

f) obveza da prijavi Agenciji za plaćanja prije ili neposredno nakon njihovog nastanka sve promjene o statusu gospodarstva kao i sve promjene koje se odnose na kriterije prihvatljivosti.

14. Čl. 20. st. 1. Pravilnika propisano je da su manje izmjene projekta izmjene koje se odnose na financijske transfere među aktivnostima u okviru već odobrene operacije koji ne prelaze 20% iznosa izvorno odobrenih za svaku aktivnost, uz uvjet da se ne prekoračuje ukupni iznos odobrene potpore za operaciju. Za ove izmjene nije potrebno prethodno odobrenje Agencije za plaćanja pod uvjetom da se time ne utječe na prihvatljivost nekog dijela operacije i njezinih općih ciljeva.

St. 2. istog članka propisano je da je korisnik o manjim izmjenama navedenim u st. 1. ovoga članka dužan pisanim putem obavijestiti Agenciju za plaćanja i to najkasnije 30 dana prije podnošenja Zahtjeva za isplatu.

St. 3. istog članka propisano je da u slučaju svih ostalih izmjena projekata koje nisu definirane kao manje izmjene iz st. 1. tog članka, korisnik koji je zaprimio Odluku o odobrenju projekta dužan je pisanim putem dostaviti Agenciji za plaćanja Zahtjev za odobrenje izmjena s popratnom dokumentacijom, najkasnije 30 dana prije podnošenja Zahtjeva za isplatu.

St. 4. istog članka propisano je da korisnik može podnijeti zahtjev za produljenje projekta iz čl. 18. st. 4. tog Pravilnika na propisanom obrascu Zahtjeva za odobrenje izmjena koji se objavljuje na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja tijekom razdoblja za koje je izdana Odluka o odobrenju projekta i to najkasnije 30 dana prije podnošenja Zahtjeva za isplatu.

St. 5. istog članka propisano je da ako su korisniku isplaćena sredstva potpore za završenu aktivnost, ista aktivnost ne može biti predmet novih izmjena. St. 6. istog članka propisano je da u slučaju prihvaćanja Zahtjeva za odobrenje izmjena Agencija za plaćanja će izdati izmjenu Odluke o odobrenju projekta, u roku od 60 dan od zaprimanja potpunog zahtjeva za odobrenje projekta.

St. 7. istog članka propisano je da u slučaju zatraženih izmjena navedenih u st. 3. tog članka, Agencija za plaćanja može odbiti zahtjev korisnika o čemu će ga obavijestiti pisanim putem s obrazloženjem.

15. Čl. 26. st. 3. Pravilnika propisano je da prilikom donošenja Odluke o isplati Agencija za plaćanja može umanjiti iznos za isplatu potpore u odnosu na iznos potpore iz Odluke o odobrenju projekta ukoliko utvrdi da pojedine odobrene aktivnosti, ulaganja i/ili troškovi nisu provedeni ili na valjani način dokazani (plaćeni) ili ako je korisnik izvršio izmjene u projektu za koje nije obavijestio i/ili ishodio odobrenje Agencije za plaćanja.

16. Dakle, korisniku potpore dopuštene su izmjene izvorno odobrenog projekta pod tri uvjeta: 1. ako se time ne ugrožavaju ciljevi ukupne operacije (što je ovdje ispunjeno jer je cilj projekta ostao isti), 2. ako su izmjene propisno opravdane (što je ovdje ispunjeno jer se je radilo o situaciji da prvotni dobavljač nije bio u mogućnosti u roku izvršiti danu ponudu i po cijenama iz ponude zbog proteka vremena) i 3. ako su priopćene u rokovima koje su postavila i odobrila nacionalna tijela (koji uvjet ovdje nije ispunjen jer izmjena nije priopćena u roku od 30 dana prije podnošenja Zahtjeva za isplatu i odobrena od strane Agencije).

17. Naime, sukladno citiranom čl. 20. st. 3. Pravilnika u slučaju svih ostalih izmjena projekta koje nisu definirane kao manje izmjene iz st. 1. tog članka, korisnik koji je zaprimio Odluku o odobrenju projekta dužan je pisanim putem dostaviti Agenciji za plaćanja Zahtjev za odobrenje izmjena s popratnom dokumentacijom, najkasnije 30 dana prije podnošenja Zahtjeva za isplatu. Suprotno tvrdnji tužitelja, promjena dobavljača ne može se smatrati manjom izmjenom projekta iz čl. 20. st. 1. Pravilnika, za koje izmjene nije potrebno prethodno odobrenje Agencije, jer ta odredba definira da su manje izmjene projekta izmjene koje se odnose na financijske transfere među aktivnostima u okviru već odobrene operacije. Dakle radi se o transferu novca među prihvaćenim aktivnostima koje su taksativno navedene u Prilogu I. „Lista odobrenih troškova“ Odluke o odobrenju projekta od 30. travnja 2020., dok promjena dobavljača ne predstavlja transfer novca već ulazi u ispitivanje prihvatljivosti ponude sukladno citiranim čl. 14. i čl. 18. st. 1. t. e) i f) Pravilnika. Prema tim odredbama Agencija, između ostaloga, vrši administrativnu kontrolu ponuditelja odnosno provjerava prihvatljivost dobavljača, a to uključuje kontrolu sukoba interesa i provjeru povezanosti poduzeća korisnika i dobavljača te provjeru umjetno stvorenih uvjeta za dobivanje potpore. Stoga da bi ponuda bila prihvatljiva bitno je da ponuditelj ispunjava navedene uvjete. Slijedom toga, promjena dobavljača predstavlja izmjenu projekta za koju je potrebno odobrenje Agencije. Dakle, tužitelj nije mogao jednostrano, bez pristanka Agencije, promijeniti dobavljača, jer se radi o promjeni koja utječe na prihvatljivost projekta.

18. Nadalje, nastavno na prethodno navedeno, kako se administrativna kontrola ne provodi samo radi kontrole razumnosti troškova, već se provjeravaju i okolnosti iz citiranog čl. 14. i čl. 18. st. 1. t. e) i f) Pravilnika, to nisu osnovani navodi tužitelja usmjereni na to da se promjenom dobavljača ne mijenja sam projekt i Odluka o odobrenju projekta, odnosno da su projektne aktivnosti i ciljevi ostali isti.

19. Nadalje, pravilno obrazlaže tuženik, da se ne može prihvatiti pretpostavka tužitelja da je Agencija dostavljanjem računa novih dobavljača bila obaviještena o promjenama. Naime, radnja dostave računa novih dobavljača ne može se smatrati konkludentnom radnjom iz koje je Agencija trebala zaključiti da se radi o Zahtjevu za odobrenje izmjena, kako to ukazuje tužitelj, jer je u ovoj vrsti upravnih postupaka izričito propisano navedenim Pravilnikom postupanje u slučaju izmjena projekta, a to je podnošenje Zahtjeva za odobrenje izmjena na propisanom obrascu s popratnom dokumentacijom i to najkasnije 30 dana prije podnošenja Zahtjeva za isplatu. Kako je u konkretnom slučaju izostala ta formalna radnja, to je pravilan zaključak upravnih tijela da sama dostava računa novih dobavljača ne može zamijeniti tu formalnu radnju, a niti je na Agenciji da sama istražuje i zaključuje ili da pretpostavlja što je namjera korisnika potpore.

20. Slijedom izloženoga, na temelju citiranog čl. 26. st. 3. Pravilnika pravilno Agencija nije priznala tužitelju troškove po računima novih dobavljača, jer se radi o izmjeni u projektu za koju tužitelj nije obavijestio i ishodio odobrenje Agencije.

21. Stoga je Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno izreci ove presude.

U Rijeci 27. rujna 2024.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).