Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Ps-2/2024-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sutkinji Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB …, kojeg zastupa O. državno odvjetništvo u S., protiv I. tuženika S. M., OIB …, iz S., B. Č. 15 i II. tuženice J. M., OIB …, iz S., B. Č.

…, radi stambeno -

iseljenje, nakon provedene i zaključene glavne rasprave dana 11. rujna 2024. kojoj su prisustvovali zakonski zastupnik tužitelja N. T., zamjenik u O. državnom odvjetništvu u S., I. tuženik osobno i II. tuženica osobno te punomoćnice I. i II. tuženika D. M. L. i I. I. I., odvjetnice iz Z., 27. rujna 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. H., OIB … koji glasi:

"Nalaže se tuženicima S. M., OIB: … i J. M., OIB: …, iseliti iz nekretnine u vlasništvu R. H. označene kao 22. suvlasnički dio: 1/22 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 22) k.č.br. 662/4 stambena zgrada od 417 m2 s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 22-dvosoban stan na II. katu u hodniku desno koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija u površini od 49,56 m2 i drvarnice u suterenu broj 22. te navedenu nekretninu slobodnu od osoba i svojih stvari predati tužitelju R. H. putem M. unutarnjih poslova, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima S. M., OIB: … i J. M., OIB: …, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju R. H., OIB … da . I. tuženiku S. M., OIB …, i II. tuženici J. M., nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj R. H., OIB … (dalje: tužitelj) je kod ovog suda podnio tužbu protiv I. tuženika S. M., OIB …, iz S., B. Č. .. i II. tuženice J. M., OIB …, iz S., B. Č.

… (dalje:

tuženi), radi stambeno-iseljenje. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao 22. suvlasnički dio: 1/22 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) k.č.br. 662/4 stambena zgrada od 417 m2 s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 22-dvosoban stan na II. katu u hodniku desno koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija u površini od 49,56 m2 i drvarnice u suterenu broj 22. Tužitelj ističe da je ugovorom o najmu stana koji je sklopljen između R. H., M. unutarnjih poslova i S. M., od 16. listopada 2009., tuženiku dan u najam stan opisan u točki I. ove tužbe za vrijeme dok se nalazi u radnom odnosu kod najmodavca, ovdje tužitelja, a koji stan tuženik koristi sa suprugom J. M.. Izvršnim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko-moslavačke broj: 511-10- 05-23/27-20 od 27. srpnja 2020. tuženiku je utvrđen prestanak državne službe po sili zakona s danom 27. srpnja 2020. slijedom čega je sukladno članku 7. Ugovora o najmu stana s danom prestanka državne službe prestao važiti Ugovor o najmu stana. Tužitelj tvrdi da kako tuženici nisu izvršili predaju predmetne stambene jedinice tužitelju nakon zaprimanja dopisa o otkazu Ugovora o najmu stana i poziva za iseljenje Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: 371-02/19-01/46, Urbroj: 511-01-171- 20-3 od 7. rujna 2020., koji navedeni dopis je uredno zaprimio 17. rujna 2020. to tužitelj dopisom od 27. srpnja 2021., Klasa: 371-02/19-01/46, Urbroj: 511-01-171-21- 13 poziva suprugu I. tuženika, odnosno II. tuženica da postupi po navedenom dopisu od 7. rujna 2020., koji je dopis supruga I. tuženika, odnosno II. tuženica uredno zaprimila 1. rujna 2021., ali do dana podnošenja ove tužbe nije izvršena predaja predmetne stambene jedinice tužitelju. Navodi da se sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora tuženicima 19. svibnja 2023., koji zahtjev su isti zaprimili 22. svibnja 2023. te se u cijelosti oglušili. Tvrdi da budući tuženici nisu vratili ključeve stana praznog od osoba i stvari, a Ugovor je otkazan tužitelj navodi da je podnio tužbu protiv tuženika radi te predlaže kao u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode da u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženici prvenstveno ističu prigovor prava na dom sukladno članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija). Nadalje, tuženici ističu kako su tužiteljici uputili zahtjev za otkup predmetnog stana, te Ministarstvu hrvatskih branitelja podnijeli zahtjev za stambeno zbrinjavanje, o kojima do sada nije odlučeno, a koji također predstavljaju odlučne činjenice u ovom postupku. Također, tuženici ističu prigovor zadržavanja nekretnine iz članka 164.st.2. ZV-a. Tuženici ističu prigovor prava na dom sukladno članku 8. Konvencije. Iako je tužitelj podnio ovu tužbu kao vlasnik predmetne nekretnine, te prema odredbama ZV-u ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njezinu stvar da joj preda svoj posjed nad tom stvari, odredba članka 8. Konvencije propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Tuženici ističu da je RH ratificirala Konvenciju 7. studenog 1997., ona je dio unutarnjeg pravnog poretka RH te je po snazi iznad hrvatskih zakona. Navode da pravo na dom, prema značenju koje mu daje Konvencija, izvodi se iz članka34.st.1. Ustava RH, u svezi s člankom 35. i člankom16.st.2. Ustava RH, prema kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Ističu da tuženici žive u predmetnom stanu od listopada 2009.g., dakle već 18 godina. Navode da su tuženici stan počeli koristiti 2009.g. temeljem sklopljenog Ugovora o najmu stana s tužiteljicom, odnosno njezinim Ministarstvom unutarnjih poslova. Po dobivanju navedene nekretnine u najam, a prije useljenja, tuženici su bili primorani istu renovirati jer nije bila podobna za stanovanje (izmjena vodovodnih i strujnih instalacija, promjena prozora, renovacija zidnih i podnih površina) te su u renovaciju uložila znatna novčana sredstva, na koji način su nedvojbeno značajno podigli vrijednost te nekretnine. Pored toga, tuženici su i nakon potresa, obzirom na oštećenja koja je predmetna nekretnina pretrpjela, morali također uložiti financijska sredstva, opet kako bi ista bila podobna i sigurna za stanovanje. Iako je ugovor o najmu raskinut u srpnju 2020., tuženici sve do danas žive u tom stanu te on predstavlja njihov dom. Tuženici nemaju druge nekretnine za stanovanje. Tuženici uredno plaćaju sve režijske troškove za stan, te svojim postupanjem nisu napravili štetu tužiteljici u odnosu na stan, već upravo suprotno, osim što su dosadašnjim brojim ulaganjima značajno podigli njezinu vrijednost, održavaju ga urednim te i dalje ulažu u njega. Tvrde da tuženici nemaju nekretnine u kojoj bi mogli živjeti, niti bilo koji drugi smještaj, drugu vrjedniju imovinu ni sredstava za kupnju nekretnine za život, te bi tuženici iseljenjem iz predmetnog stana postali beskućnici. 1-tuženik ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je u borbenom sektoru proveo 1239 dana. Od 2020. nalazi se u starosnoj mirovini koja iznosi daleko manje od prosječne plaće radnika zaposlenog na području RH, a njegova supruga je u radnom odnosu ,te prima minimalnu plaću koja nije dovoljna za normalan, dostojan i pristojan život kakav priliči jednom branitelju iz Domovinskog rata i njegovoj supruzi. Oboje su lošeg zdravstvenog stanja te nemaju dovoljno sredstava za život, jedva preživljavaju, te im je potreban nužni smještaj. Pored toga, tuženici ističu da je I. tuženik svojim sportskim uspjesima, trudom i radom promicao svoje zanimanje policijskog službenika, učestvovao je na 10 svjetskih Policijskih Olimpijada u periodu od 1999. godine do 2017. godine te je u tom periodu osvojio 27 zlatnih medalja, 10 srebrnih te 2 brončane medalje. Osim vrhunskih sportskih rezultata na Policijskim olimpijadama, proglašen je najuspješnijim policijskim službenikom svih vremena, 3 puta je nagrađivana godišnjom nagradom Ministarstva unutarnjih poslova te nagradom Načelnika PU Sisačko-moslavačke. Sa svime navedenim tužiteljica je dobro upoznata te ovim postupkom bespotrebno i neopravdano želi učiniti tuženike socijalnim slučajem koji će opet pasti na teret same tužitelja. Tuženici tvrde da dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost bez obzira na to nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja. (B. protiv RH, zahtjev br.42150/09, presuda od 29. svibnja 2012.) Dakle, dom nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu. Iz svega gore navedenog razvidno je da su tuženici u odnosu na predmetnu nekretninu ostvarili dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, te da ista po svim kriterijima predstavlja njihov dom. Navode da je miješanje svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima. (Ćosić protiv RH, zahtjev br.28261/06 od 15. siječnja 2009.) Nedvojbeno je da je tužitelj javna vlast te da se ovom tužbom i zahtjevom za iseljenje i predaju nekretnine koja predstavlja njihov dom nezakonito i neosnovano miješa u pravo tuženika na njihov dom, obzirom od suda traži da se njihovo pravo na dom ograniči i oduzme. Tuženici ističu da miješanje tužiteljice u njihovo pravo na dom ne udovoljava niti jednoj iznimci od zabrane miješanja propisanoj člankom 8. Konvencije, obzirom da isto nije nužno te sam interes tužitelja da primi u posjed predmetni nekretninu ne opravdava iseljenje tuženika, budući da bi iseljenjem tuženici, koji su u kasnijim godinama života i lošeg zdravlja, doslovno završili na ulici, a ne protive se plaćanju najma za korištenje nekretnine, ili čak otkupa iste, po nekim povoljnijim uvjetima koji bi bili prilagođeni njihovim mogućnostima. Ovdje je važno ponovno naglasiti da se tužiteljica neopravdano miješa u pravo na dom hrvatskog branitelja I odlikovanog policijskog službenika, koji je svojim dugogodišnjim radom u službi pridonosio sigurnosti tužiteljice, te svojim sudjelovanjem na bojištu izravno utjecao na stvaranje same tužiteljice, što bi tužiteljica itekako trebala uzeti u obzir! Niti jedan hrvatski branitelj, pa tako ni I. tuženik ne zaslužuje ovakav tretman od strane tužiteljice, kojim ga doslovno “izbacuje na ulicu”. Tuženici tvrde da je nesporno da bi tuženici iseljenjem pretrpjeli nenadoknadivu i nepopravljivu štetu, dok na strani tužitelja neće nastati nikakva šteta ostankom tuženika u toj nekretnini, pa potreba tužitelja da kontrolira svoje vlasništvo, u konkretnom slučaju, treba biti na drugom mjestu. S druge strane, predmetna nekretnina nije jedina nekretnina u vlasništvu RH, već je tužitelj vlasnik brojnih drugih nekretnina koje daje u najam ili na korištenje drugim osobama. Sve navedeno potvrđuje da se radi o povredi prava na dom iz članka 8.Konvencije. Navode da konvencijsko pravo na zaštitu doma ima primarno javnopravno značenje. Ono štiti posjednika doma od svakog protupravnog zadiranja bilo kojeg javnopravnog tijela, pri čemu na tu zaštitu ima pravo svaki posjednik stana (doma), neovisno o tome ima li ili nema građanskopravnu osnovu za njegovo korištenje. Stoga, tuženici predlažu sudu provesti test razmjernosti prije donošenja odluke o iseljenju tuženika iz predmetne nekretnine u kojem će odvagnuti interes tuženika kojima prijeti gubitak doma nasuprot cilju tužiteljice koji želi postići mjerom iseljenja. Tuženici predlažu u postupku utvrditi da li predmetna nekretnina predstavlja dom za tuženike, te da li je došlo do miješanja tužiteljice u njihovo pravo na dom na predmetnoj nekretnini, kao i je li to miješanje bilo opravdano i u skladu s člankom 8. Konvencije i člankom 34.st.1. Ustava RH. Ističu da je I. tuženik dana 28. veljače 2024. putem e-maila, i dana 29. veljače 2024. poštanskom pošiljkom, tužitelju uputio Zahtjev za otkup predmetnog stana, i, u kojem je molio žurnost u postupanju, upravo radi ovog postupka, no do dana pisanja odgovora na tužbu tužitelj se nije očitovao. Također, I. tuženik je dana 28. veljače 2024. putem e-maila radi žurnosti, podnio Ministarstvu hrvatskih branitelja Zahtjev za stambeno zbrinjavanje, o kojem do danas također nije odlučeno. Tvrde, a kao što je već navedeno pod toč.9., tuženici su u predmetni stan uložili znatna financijska sredstva. Stoga, ističu I prigovor iz članka 164.st.2.ZV-a te se pozivaju na pravo zadržavanja posjeda predmetne nekretnine dok im ne budu nadoknađeni svi troškovi ulaganja, obzirom se radilo o nužnim i korisnim troškovima za tu nekretninu, jer ista nije bila useljiva u stanju u kakvom je predana tuženicima u najam. Pored toga, tuženici su uložili u nekretninu I adaptirali je i nakon potresa, opet iz razloga da bi bila podobna za stanovanje. Na taj način su tuženici povećali vrijednost nekretnine iz koje sada tužiteljica traži da se oni isele. Tuženici predlažu provesti građevinsko vještačenje na okolnost utvrđenja povećanja vrijednosti stana koju vrijednost su tuženici svojim ulaganjem u njega od dana useljenja do današnjeg dana nedvojbeno uvećali.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 18. svibnja 2023. (str. 4-7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 8-9 spisa), ugovor o najmu stana (str. 10-13 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave SMŽ broj: 511-10-05-23/27-20 od 27. srpnja 2020. (str. 14 spisa), dopis MUP-a Klasa: 371-02/19-01/46, Urbroj: 511-01-171-21-13 od 27. srpnja 2021. s povratnicom (str. 15-16 spisa), dopis MUP-a Klasa: 371-02/19-01/46, Urbroj: 511- 01-171-20-3 od 7. rujna 2020. s povratnicom (str. 17-18 spisa), zahtjev tuženika za otkup (str. 28-31 i 109-111 spisa), zahtjev za stambeno zbrinjavanje (str. 32-35 spisa), rješenje o utvrđenju statusa branitelja (str. 36-37 i 68-69 spisa), slike osvojenih medalja I. tuženika (str. 38-42 spisa), med. dokumentaciju I. tuženika (str. 43-45 spisa), račune za ulaganja i popravke u navedeni stan (str. 46-67 i 113 spisa), članak sa stranice Ministarstva unutarnjih poslova (str. 74-75 spisa), povijest bolesti od 22. ožujka 2024. (str. 76 spisa), preporuku Ministarstva hrvatskih branitelja od 27. ožujka 2024. (str. 86-87 spisa), zapisnike od 27. ožujka 2009. i 27. listopada 2009. (str. 91-93 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps- 380/18-20 od 30. listopada 2020. (str. 94-99 spisa), dopis MUP-a od 24. travnja 2024. (str. 105-108 spisa), očitovanje MUP-a od 14. lipnja 2024. (str. 119-120 spisa), saslušao svjedokinji S. J. te I. i II. tuženike kao stranke.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u Zahtjev za mirno rješenje spora od 18. svibnja 2023. te povratnicu za I. i II. tuženika utvrđeno je da je tužitelj, a prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, dostavio dana 22. svibnja 2023. I. i II. tuženicima zahtjev za mirno rješenje predmeta ovog spora, a do kojeg rješenja nije došlo (koja okolnost među strankama nije niti sporna). Dakle, tužitelj je postupio u skladu s odredbom čl. 186. a ZPP.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu zk. ul. br 4579 k.o. Sisak stari utvrđeno je da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik suvlasničkog dijela 1/22 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) k.č.br. 662/4 stambena zgrada od 417 m2 s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 22-dvosoban stan na II. katu u hodniku desno koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija u površini od 49,56 m2 i drvarnice u suterenu broj 22.

7. Uvidom u Ugovor o najmu stana od 16. listopada 2009. koji je sklopljen između tužitelja (MUP) kao najmodavca i I. tuženika S. M. kao najmoprimca (dalje: Ugovor o najmu), utvrđeno je da čl. 1. istog ugovora najmodavac daje u najam stan u S., U. braće Č. .., II kat, površine 49,56 m2. Čl. 2. Ugovora o najmu ugovoreno je da će najmoprimac stana iz toč. 1. Ugovora o najmu koristiti za stanovanje a zajedno s najmoprimcem stan mogu koristiti članovi njegovog obiteljskog domaćinstava. Čl. 3. Ugovora o najmu ugovoreno je da najmodavac daje u najam najmoprimcu stan iz čl. 1. tog ugovora za vrijeme dok se nalazi u radnom odnosu kod najmodavca. Čl. 4. Ugovora o najmu ugovoreno je da je najmoprimac, za vrijeme korištenja stana, u obvezi, na ime najamnine, plaćati iznos od 294,80 kn i to najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, počev od 1. studenog 2009. a koja najamnina će se naplaćivati obustavom na plaći najmoprimca. Istim čl. Ugovora o najmu ugovoreno je da, uz najamninu, je najmoprimac dužan plaćati i sve druge troškove vezane uz korištenje stana i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade prema ispostavljenim računima. Čl. 7. Ugovora o najmu ugovoreno je da najam stana prestaje: sporazumom između stranaka; kada najmoprimcu prestane radni odnos po bio kojem osnovu, te otkazom ugovora. Čl. 10. st. 1. Ugovora o najmu ugovoreno je da prestankom najma stana se najmoprimac obvezuje istu slobodnu od osoba i stvari predati najmodavcu u stanju u kakvom su ga i primili. Ugovor je potpisan od obje strane i ovjeren pečatom nadležnog ministarstva.

8. Dakle, iz Ugovora o najmu vidljivo je da je isti sklopljen na određeno i to samo za vrijeme trajanja radnog odnosa te da najam prestaje u slučaju prestanka radnog odnosa po bilo kojem osnovu (dakle čak i da je tužitelj umirovljen sam bi najam prestao prema volji ugovorenih strana).

9. Uvidom u Rješenje , RH, MUP, PU Sisačko-moslavačka od 27.srpnja 2020. utvrđeno je da je isto doneseno temeljem čl. 63.st. 1. Zakona o državnim službenicima (»Narodne novine«, br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19.) te je istom rješenjem utvrđeno da je I. tuženiku prestala državna služba po sili zakona s danom 27. srpnja 2020. te da žalba ne odgađa izvršenje istog rješenja. Uvidom u obrazloženje istog rješenja utvrđeno je da je I. tuženiku poslodavac MUP, unutar disciplinskog postupka, utvrdio odgovornost za težu povredu službene dužnosti te mu je izrekao disciplinsku kaznu prestanka državne službe a koje rješenje je postalo izvršno s danom 27. srpnja 2020.. Iz navedenog je vidljivo da je I. tuženiku prestao radni odnos kod MUP još 2020.i to s danom 27. srpnja 2020. slijedom čega, a u smislu čl.7. Ugovora o najmu, je prestao i Ugovor o najmu.

10. Uvidom u dopis RH, MUP, od 27. srpnja 2021. utvrđeno je da je istim tužitelj pozvao II tuženicu J. M. na iseljenje i primopredaju predmetnog stana, odmah, najkasnije po povratku I. tuženika S. M. sa izdržavanja kazne zatvora, a najkasnije do dana 31. listopada 2021.

11. Uvidom u Otkaz Ugovora o najmu stana i poziv za iseljenje MUP, od 7. rujna 2020. utvrđeno je da je istim tužitelj obavijestio I. tuženika S. M. da mu otkazuje Ugovor o najmu stana zbog prestanka radnog odnosa te poziva I. tuženika da u roku od 15 dana od zaprimanja tog dopisa oslobodi stan od osoba i stvari i stavi ga na raspolaganje najmodavcu.

12. Uvidom u povratnicu za istu odluku (toč. 11.ove presude) utvrđeno je da dostava Odluke o otkazu I. tuženiku putem pošte izvršena dana 17. rujna 2020..

13. Iz naprijed navedenih činjenica sud utvrđuje da je I. tuženik bio u najmu predmetnog stana i to kao djelatnik MUP, koji najam je zaključen na određeno i to dok traje radni odnos I. tuženiku u MUP, da je I. tuženik, a kao član njegova domaćinstva i II. tuženika kao njegova bračna družica, u posjedu spornog stana temeljem upravo Ugovora o najmu, da je Ugovor o najmu otkazan (a i istekao temeljem čl. 3. Ugovora o najmu stana) jer je I. tuženiku otkazan (zbog teške povrede radne dužnosti) ugovor o radu još 2020.. Navedene činjenice u konačnici među strankama nisu niti sporne.

14. Sporo je imaju li I. i II. tuženici pravo zadržati nekretninu temeljem čl. 164. st. 2. ZOV te moraju li I. i II. tuženici predati isti stan tužitelju a obzirom a istaknuti prigovor prava na dom.

15. Naime, u smislu čl. 161. st. 1. ZOV vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

16. U konkretnom slučaju između stranka nije sporno da bi tužitelj vlasnik predmetnog stana, a kako to u konačnici proizlazi iz zk izvatka i Ugovora o najmu.

17. Nadalje u smislu čl. 162.st. 1. ZOV da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

18. U konkretnom slučaju iako I i II . tuženici ne osporavaju da bi bili u posjedu sporne nekretnine, identitet stana, niti tužiteljevo vlasništvo nad tim stanom, a kako to u konačnici i proizlazi iz dostavljenog zk. izvatka i Ugovora, I. i II: tuženici ističu prigovor retencije stana kao i prigovor prava na dom.

19. U smislu čl. 164. st. 2. ZOV I. i II. tuženici bi eventualno mogli odbiti predaju u posjed stana tužitelju, samo ukoliko su pošteni posjednici i u slučaju da su zatražili naknadu za nužne i korisne troškove koje su imali te do isplate istih zadržati nekretninu.

20. U konkretnom slučaju iz iskaza saslušanih I. i II. tuženika i saslušane svjedokinje proizlazi da su I. i II. tuženici doista imali određena ulaganja u predmetnu nekretninu koja je predmet ovog postupka a koja su bila neophodna za privođenje svrsi tog stana.

21. Tako je osnovom iskaza saslušane svjedokinje S. J. ovaj sud je utvrdio da svjedokinja poznaje I. tuženika S. M., a i II. tuženicu J. M. obzirom da su isti njezini susjedi odnosno I. i II. tuženik žive u stanu na adresi B. Č.

…, na drugom katu, a

svjedokinja je suvlasnica stana u istoj zgradi na prvom katu i to stana koji se nalazi ispod stana u kojem žive I. i II. tuženici. Svjedokinja S. J. je iskazala da je suvlasnica stana u ulici B. Č.

… nekih dvije godine kako je njezina mama umrla, no taj stan je naslijedila od svoje mame, a njezini roditelji su u tom stanu od 1964. i u kojem stanu je svjedokinja živjela sa svojim roditeljima sve do udaje 1990. nakon čega je bila podstanar a 2002. su kupili stan u kojem sada živi. Navela je da bez obzira na svjedokinjinu sadašnju adresu, svjedokinja i nadalje svakodnevno dolazi u stan koji se nalazi u ulici B. Č.

… pa su joj poznate okolnosti u svezi te zgrade. Iskazala je da koliko se sjeća, da su I. i II. tuženici uselili u zgradu B. Č. .., 2010. godine, a u stan koji se nalazi iznad stana tada svjedokinjinih roditelja, a sada svjedokinje i njena oca. Iskazala je da otkada pamti poznato joj je tko je i prije I. i II. tuženika živio u tom stanu u kojem su sada I. i II. tuženici, jer su se svi družili. Svjedokinja S. J. je iskazala da je raspored stana, koji se nalazi iznad stana koji je u suvlasništvu svjedokinje B. Č.

…, je po svojoj površini i rasporedu identičan kao njezin stan na toj adresi, a radi se o dvosobnom stanu od 50 i nešto kvadrata. Svjedokinja S. J. je navela da prije nego što su I. i II. tuženici doselili u stan, u tom stanu je živjela obitelj N., a koji su imali sina vršnjaka svjedokinjine kćeri te su oni zajedno išli u školu, slijedom čega se svjedokinja s N. družila. Navela je da je osobno bila u stanu kada je obitelj N. iseljavala iz tog stana te točno zna kako je stan izgledao. Iskazala je da prije obitelji N. taj stan su koristili prognanici pa je stan, ne samo zbog vremena odnosno starosti, već i korištenja, bio devastiran, a obitelj N., kada je iselila iz stana, iz stana je odnijela sve pa čak i bojler, umivaonik, wc školjku te svjedokinja ističe da zna da je to sve odneseno i nije bilo sanitarija nakon njihovog odlaska. Svjedokinja S. J. je navela da, nakon odlaska obitelji N., u kuhinji nije bilo ničega osim instalacije. Svjedokinja S. J. je iskazala da u tom stanu, nakon odlaska obitelji N., nije bilo niti jednog rasvjetnog tijela. Navela je da je parket je u tom stanu bio rasušen, pločice koje su se nalazile u kupaonici, zidne i podne, su bile polupane. Iskazala je da se u kuhinji ne sjeća pločica. Svjedokinja S. J. je iskazala da se sjeća toga odnosno tih činjenica iz razloga što kada su I. i II. tuženici zamolili mamu svjedokinje da im da struju kako bi mogli imati rasvjetu preko produžnog kabla jer su morali sve renovirati. Svjedokinja S. J. je iskazala da se sjeća također i stanja kupaonice, a iz razloga što je nekih 2 ili 3 tjedna u njihovom stanu koji se nalazio ispod u kupaonici bila rupa na stropu jer su vodovodne instalacije u stanu iznad curile te su se morale mijenjati. Što se tiče stolarije na stanu koji se nalazi iznad stana svjedokinje, iskazala je da je ta stolarija prije useljenja I. i II. tuženika bila drvena i nije mijenjana od 1964., a stanje te stolarije je bilo užasno te ista nije pružala nikakvu izolaciju, na toj stolariji su doslovno bile rupe. Iskazala je da su I. i II. tuženici zamijenili 2010. sva tri prozora u tom stanu, a i svjedokinja je nakon toga također promijenila svoju stolariju u svezi čega je pitala I. i II. tuženike gdje su kupili stolariju. Svjedokinja je navela da osim što su I. i II. tuženici promijenili stolariju na tom stanu, oni su također postavili laminate u sobama, a i promijenili su pločice u kupaonici, kako podne, tako i zidne, a u kuhinji su postavili kako podne, tako i zidne pločice. Svjedokinja S. J. je iskazala da su I. i II. tuženici također mijenjali instalacije vodovodne u kupaonici i kuhinji, kako vertikalne, tako i okomite odnosno mijenjana je cijev u kupaonici koja je zajednička za sve kupaonice u toj ravnini. Navela je da joj je isto tako poznato da je kasnije u toj zgradi curio krov upravo u stan u kojem su I. i II. tuženici, zbog čega su suvlasnici povećavali iznos pričuve radi popravka krova. Iskazala je da zbog curenja kroz krov kiše, I. i II. tuženicima je propao strop u dnevnoj sobi zbog čega su morali vršiti opravak tog stropa što su i učinili. Svjedokinja S. J. je navela da je to ono što se svjedokinja sjeća vezano za radove u stanu koje koriste I. i II. tuženici do potresa koji je pogodio grad Sisak 2020.. Nakon potresa, svjedokinja S. J. je iskazala da iako je njihova zgrada dobila zelenu naljepnicu, I. i II. tuženicima u stanu su zbog potresa napukli pregradni zidovi kao i zid u kupaonici, slijedom čega su I. i II. tuženici izvršili opravak tih zidova. Navela je da je isto tako napukao zid oko dimnjaka u tom stanu što su također tuženici popravili. Iskazala je kako se taj dimnjak koristi. Svjedokinja S. J. je navela da nakon potresa I. i II. tuženici su ponovno mijenjali laminate u sobama, jer im je namještaj pao i oštetio laminat. Svjedokinja S. J. je iskazala, a koliko joj je poznato, promijenili su laminat u cijeloj dnevnoj sobi nakon potresa. Navela je kako između obitelji N. odnosno nakon iseljenja obitelji N. nitko drugi nije koristio taj stan koji se nalazi iznad stana svjedokinje u ulici B. Č.

… osim I. i II. tuženika, a I. i II. tuženici još uvijek stanuju u tom stanu. Iskazala je da su električne instalacije u stanu u kojem sada žive I. i II. tuženici nakon iseljenja obitelji N. bile u lošem stanju zbog čega ih I. i II. tuženici nisu mogli koristiti već su koristili električnu energiju iz stana majke svjedokinje, sada svjedokinje. Svjedokinja S. J. je navela da su I. i II. tuženici mijenjali električnu instalaciju kako bi istu mogli koristiti. Svjedokinja je iskazala da je zidove prije useljenja I. i II. tuženika svakako trebalo krečiti te dodaje da su radovi koje su izvodili I. i II. tuženici dugo trajali u tom stanu. Navela je da su I. i II. tuženici kada su preuzeli stan prvo stavili obavijest na ulaz u zgradu da će vršiti radove u stanu, a od postavljanja te obavijesti pa do dana započinjanja radova je prošlo nekih 3-4 mjeseca, a nakon toga su radovi na stanu trajali nekih 6-7 mjeseci i to u etapama. Iskazala je da su I. i II. tuženici uselili u predmetni stan tek kada su građevinski radovi završili, jer stan prije toga nije bio useljiv. Svjedokinja je navela da je predstavnica stanara počela naplaćivati I. i II. tuženicima vodu čim su preuzeli taj stan bez obzira što nisu još uselili u stan. Svjedokinja S. J. je iskazala da kada je iskazivala da su I. i II. tuženici uselili 2010. u ljeto da se to odnosi na točan trenutak kada su I. i II. tuženici fizički uselili u stan, a ne kada su dobili isti u posjed. Navela je da u stanu nakon iseljenja obitelji N. nije bilo nikakvog namještaja te da zgrada nema nikakve plinske instalacije. Iskazala je da su se I. i II. tuženici u stanu grijanje bilo klasično na drva te da su se I. i II. tuženici grijali na peć koju su sami instalirati te da nije bilo pri njihovom useljenju u stanu kamina. Svjedokinja S. J. je navela da joj nije poznato koliko su I. i II. tuženici potrošili za radove u stanu, ali može samo pretpostaviti. Svjedokinja S. J. je iskazala da joj nisu poznate okolnosti pod kojima su I. i II. tuženici dobili stan na korištenje već su joj poznate samo činjenice koje su joj rekli I. i II. tuženici. Iskazala je da je svjedokinja osobno bila prisutna u trenutku kada su obitelj N. izašla iz stana a čini joj se da je bilo istovremeno kada su I. i II. tuženici ušli u taj stan u tom trenutku nije bilo niti umivaonika, školjke niti bojlera, a od kade je postojao samo okvir odnosno otplata, a sama kada nije bila unutar te otplate. Svjedokinja S. J. je navela da nije bila prisutna kada je rađena službena primopredaja niti potpisivanje zapisnika o primopredaji. Svjedokinja S. J. je iskazala da u tom stanu nije bilo wc školjke niti ju je svjedokinja vidjela kao što nije postojao niti kamin. Navela je da su svi kamini koji su bili izgrađeni sa zgradom uklonjeni a koliko se svjedokinja sjeća čini joj se da je u tom stanu uklonjen dimnjak još dok ga je koristila obitelj M.. Iskazala je da koliko se svjedokinja sjeća u dnevnom boravku dok je predmetni stan koristila obitelj N. je bila peć na drva. Svjedokinja je navela da sada ne može iskazati jer nije bila u spavaćoj sobi dok su N. bili u stanu kako su se grijali u spavaćoj. Svjedokinja S. J. je iskazala kako nije u srodstvu sa I. i II. tuženicima. Navela je da je suvlasnica nekretnine zajedno sa II. tuženicom J. M. kao i drugim suvlasnicima, ukupno 4 suvlasnika, a radi se fizički o kući sa više ulaza, a koja kuća nije useljiva, odnosno radi se o vikendici u L. V. koja nema kanalizaciju niti vodu. Iskazala je da između suvlasnika nije učinjena dioba već svatko ima svoj suvlasni dio, a koliko je svjedokinji poznato II. tuženica je suvlasnica u 1/3 te nekretnine. Nadalje navodi da tu vikendicu nitko ne koristi i nitko ne živi u njoj odnosno da ju koristi gospodin P., jedan od suvlasnika iako još nije zemljišnoknjižni i to povremeno koristi tu vikendicu. Svjedokinja S. J. je navela da ta vikendica nije podobna za stanovanje a iz razloga što prilikom gradnje vikendice nije stavljena armatura slijedom čega je vikendica uslijed vremenskih uvjeta skliznula po neravnom terenu. Svjedokinja S. J. je iskazala kako ta vikendica ima tri ulaza, da je samo obitelj K. izvršila opravak djela koji koristi na način da je postavila armaturu. Navela je da se svatko od suvlasnika te vikendice ima svoj ulaz te iako nije pravno odnosno službeno provedena dioba nekretnine, da svatko od suvlasnika koristi svoj dio, tako primjerice svjedokinja koristi desni dio koji se sastoji od djela podruma, prostoriju iznad podruma i tavan. Iskazala je da je kuća podijeljena od tri djela, svatko od suvlasnika ima istu vertikalu. Svjedokinja S. J. je navela da svjedokinja ima prostoriju, a koja se sastoji gledajući sa ulaza desno od jednog manjeg odvojenog djela koji je pretpostavlja bio namijenjen za wc, kojeg još nema jer nema kanalizacije ni vode i ravno je veća prostorija koja nema posebnu namjenu. Svjedokinja S. J. je iskazala da sveukupno kvadratura te prostorije je 20 m2 barem koliko svjedokinja može procijeniti. Navela je da nije bila u djelu nekretnine koji pripada II. tuženici J. M., tako da ju ne može opisati.

22. Iskaz svjedokinje J. ovaj sud smatra danim potpuno, istinito i u skladu sa stvarnim stanjem stvari, jer su svjedokinji činjenice poznate iz neposrednog opažanja a ista nema pravni interes (niti je kao takav dokazan u ovom postupku) da I. i II. tuženici uspiju u ovom predmetu, a i iskaz iste svjedokinje je u skladu s drugim provedenim dokazima (zapisnici o primopredaji stana od 27. ožujka 2009. i zapisnik o uvođenju u posjed I. tuženika od 27. listopada 2009.) Slijedom toga ovaj sud je osnovom iskaza svjedokinje S. J. utvrdio da su I. i II. tuženici (unatoč isticanju tužitelja da I. i II. tuženici nisu imali takvo ovlaštenje, ovaj sud smatra da I. i II. tuženicima nije niti trebalo ovlaštenje za izvođenje nužnih radova na nekretnini tužitelja a temeljem čl. 165. ZOV) izveli nužne radove a kako bi se uopće nekretnina tužitelja privela svrsi zbog koje je sklopljen Ugovor o najmu. Tako su I. i II. tuženici izvršili postavljanje nove stolarije i to sva tri prozora (a koja i prema Zapisniciku o primopredaji stana od 27. ožujka 2009. bila u lošem stanju –toč. 3.,4.,5. zapisnika), zatim zamijenjen je parket koji je bilo u lošem stanju (toč. 1., 4., 5. Zapisnika o primopredaji stana od 27. ožujka 2009.), zatim su promijenjene pločice i u kuhinji kao i kupaonici, a koje po izjavi svjedokinje su bile oštećene ili nedostajale. Iz samog zapisnika o primopredaji stana od 27.ožujka 2009. kojom prilikom je stan od obitelji N. predan u posjed tužitelju nije vidljivo u kakvom su stanju bile pločice u kuhinji i kupaonici, slijedom čega je ovaj sud osnovom iskaza same svjedokinje utvrdio da su bile u lošem tako da nisu bile za uporabu. Osim tako utvrđenog osnovom iskaza iste svjedokinje utvrđeno da niti instalacije (električne i vodovodne i kanalizacijske) nisu bile u funkciji i bile su takvom stanju da nisu bile za uporabu (zbog čega su I. i II. tuženici u vrijeme uređivanja stana posudili el. energiju od majke svjedokinje. I Zapisnik o primopredaji nekretnine od 27. ožujka 2009. potvrđuje navedeni zaključak suda jer se u istom navodi da (toč. 2 istog) da je struja isključena te nije moguće provjeriti ispravnost kako bojlera pa tako niti električnih instalacija, a u odnosu na vodu se samo u toč. 7. navodi da postoji zajednički vodomjer, te da je odjavu potrošnje vode izvršila predstavnica stanara (dakle, nema podatka da je vode tada uopće bilo i kakve su vodne instalacije). Slijedom toga ovaj sud zaključuje, a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje, da niti vodne niti električne instalacije nisu bile ispravne i podobne za uporabu u stanu koji je predmet ovog postupka. Da je stolarija bila loša, kako to u svom iskazu navodi i II. tuženica, potvrđuje i Zapisnik o primopredaji od 27. ožujka 2009. kojim je utvrđivano (djelomično) stanje spornog stanja i u kojem se u toč. 5. navodi da je zid u sobi lijevo iznad prozora vlažan, te da nema rasvjetnih tijela. Dakle, nije opravdano niti osnovano očekivati da tuženici koriste za stanovanje stan koji je u tako lošem stanju da je vlažan (zbog loše stolarije) ne samo zbog funkcionalnosti već i zdravlja samih najmoprimaca (dakle svakako se radi o nužnim izmjenama). Da je stan bio u lošem stanju do te mjere da nije bio za useljenje, u svome iskazu potvrđuju i I. i II. tuženici.

23. Sama činjenica je li u stanu bio bojler ili kada, u konačnici nije od utjecaja na predmet ovog postupka (jer se po mišljenju ovog suda radi o pokretninama), jer sud u konačnici nije odlučivao o zahtjevu I. i II. tuženika za ulaganje u premetni stan jer I. i II. tuženici u svom odgovoru na tužbu, ali niti do zaključenja glavne rasprave takav zahtjev prema tužitelju nisu niti postavili a u smislu čl. 189.ZPP u svezi čl. 186. ZPP podnijeli točno određeni zahtjev koji je prethodno bio u smislu čl. 186. a . ZPP upućen na mirno rješenje tužitelju i o kojem se tužitelj, kako u dijelu osnovanosti tako i visine mogao očitovati, a kako bi sud mogao eventualno zaključiti da tužitelj neće ili ne želi platiti tuženicima njihovo ulaganje. Obzirom na takvo utvrđenje sud nije posebno cijenio niti dokaze koje se odnose na visinu ulaganja u stan (račune, otpremnice i dr). Slijedom takvog stanja stvari (nepostojanja točno određenog zahtjeva za isplatu ulaganja) ovaj sud smatra da I. i II. tuženici primitkom tužbe za iseljenje u ovom predmetu dana 26. veljače 2024. godine su postali nepošteni posjednici (a temeljem čl. 18. st. 3. i 4. ZOV) slijedom čega sada neosnovano ističu prigovor retencije spornog stana jer, ne samo da nisu postavili točno određeni zahtjev o kojem bi se tužitelj mogao očitovati odnosno ispuniti isti, već su u međuvremenu postali i nepošteni posjednici predmetnog stana. Stoga ovaj sud smatra prigovor retencije I. i II. tuženika neosnovanim.

24. Na okolnost ulaganja u sporni stan a okviru osnovanosti prigovora prava na dom, kao i dugih činjenica vezanih za takav prigovor, sud je saslušao I. i II. tuženike.

25. U svom iskazu I. tuženik S. M. je naveo da je 2009. godine u Policijskoj postaji Sisak bio otvoren natječaj za predmetni stan za djelatnike MUP-a, a koji djelatnik je bio i I. tuženik S. M., a na koji natječaj se I. tuženik S. M. samoinicijativno odmah nije prijavio smatrajući da je stan već nekom dodijeljen, no tada ga je zvao načelnik te ga pitao je li se javio na natječaj te je I. tuženiku S. M. rekao da se prijavi na isti. Naime, I. tuženik S. M. je iskazao da je prije toga 1996. dobio od Grada Siska ugovor o najmu stana i to na neodređeno, no nakon toga godinu ili dvije ga je Grad Sisak pozvao da potpiše novi ugovor na određeno sa zaštićenom najamninom, koji je I. tuženik potpisao i koji stan je koristio pri potpisivanju ugovora u kojem je I. tuženik S. M. bio do 2006. godine. Naveo je da se nakon toga vlasnik stana u kojem je I. tuženik S. M. živio tužio za iseljenje slijedom čega je I. tuženik S. M. morao izaći iz tog stana. Iskazao je da je četiri godine bio podstanar, a onda je njegov poslodavac smatrao da mu se treba odužiti budući da je sudjelovao na 10 Olimpijada za poslodavca odnosno za MUP te su ga pozvali da se javi na natječaj koji je bio otvoren za predmetni stan. I. tuženik S. M. je iskazao kako je dobio stan na tom natječaju 2009. godine. I. tuženik S. M. je iskazao da je nakon toga otišao u stan i vidio u kakvom je stanu stan. Naveo je kako je stan bio u lošem stanju kako je to i opisala saslušana svjedokinja J. odnosno parket je bio loš, loša je bila stolarija, u stan je ulazila kiša, niti jednog rasvjetnog tijela nije bilo, nije bilo niti prekidača za struju, a kako bih mogao koristiti električnu instalaciju. Iskazao je da u kupaonici koja je vrlo mala nije bilo umivaonika, nije bilo niti bojlera, a kade nije bilo već samo mjesto gdje je ta kada bila, a radilo se o kadi manjih dimenzija, kao dječja kada, ne standardna. I. tuženik S. M. je naveo da prilikom preuzimanja ključeva predmetnog stana, I. tuženik S. M. je potpisao nekakav papir koji nije niti pročitao. I. tuženik S. M. je iskazao da ne zna točno datum kad je preuzeo stan, no zna da je to bilo 2009. godine. Naveo je da je stolarija bila stara vjerojatno koliko i sama zgrada, sve je bilo isušeno i kada bi kiša nabacivala voda bi curila u stan. Iskazao je da kada je ušao u stan, parket u dnevnom boravku je bio podignut od kiše. I. tuženik S. M. je naveo da su u kupaonici bile postavljene zidne pločice, no nekolicina tih pločica ili je otpala ili ih je netko skinuo, a podne pločice u kupaonici su bile oštećene, a I. tuženiku S. M. je baba L. odnosno majka danas saslušane svjedokinje došla i rekla da curi voda u kupaonici koji se nalazio ispod kupaonice u predmetnom stanu. I. tuženik S. M. je iskazao da u kuhinji, kada je ušao u stan nije bilo pločica već beton na podu, dok su u kuhinji postojale zidne pločice koje su se protezale od sifona u visini metar i nešto, a od poda do sifona je bilo nekih 0,5 metara. Naveo je da prilikom ulaska u taj stan nije bilo nikakve peći niti kamina niti u jednoj sobi već kad sam ušao ja sam donio svoju peć na drva. Iskazao je da I. tuženik S. M. osobno nema drugih nekretnina u kojima bio mogao živjeti niti ima kuda odseliti, niti to ima II. tuženica, bračna družica I. tuženica. I. tuženik S. M. je naveo da vikendica o kojoj je iskazivala svjedokinja je vikendica od M. P. odnosno točno je da se njegova supruga odnosno II. tuženica vodi kao suvlasnik iste, iako je ona to prodala M. P. i isti nije u cijelosti isplatio cijenu već ju isplaćuje u ratama, a zemljišnoknjižno se još uvijek vodi II. tuženica kao suvlasnica iste. Naime, I. tuženik S. M. je iskazao da je cijelu kupoprodaju te nekretnine predložio M. P. i bračna družica I. tuženika odnosno II. tuženica je rekla da ima nešto ušteđevine za koju bi kupila dio te nekretnine slijedom čega je uknjižena kao suvlasnica, no I. i II. tuženici ne koriste tu nekretninu već M. P. je rekao da će isplatiti II. tuženicu odnosno platiti će joj iznos kupoprodajne cijene koju je ona platila što još nije u cijelosti učinio zbog čega se još II. tuženica vodi kao suvlasnica. Naveo je da tu nekretninu ne smatra svojom, te da je znao da će zbog te straćare imati tolikih problema, nikad ju ne bi kupili. Iskazao je da je u braku sa II. tuženicom od 1993. godine. I. tuženik S. M. je naveo da mora iseliti kako se u ovom postupku traži, I. tuženik nema kuda otići, može samo izaći na cestu. I. tuženik S. M. je naveo kako ta nekretnina kojoj se suvlasnica vodi njegova bračna dužica je fizički podijeljena tako da dio koji je kupila njegova bračna družica se sastoji od jedne prostorije i jedne prostorije koji bi trebao biti wc i tavan, barem koliko se I. tuženik S. M. sjeća, no fizički wc-a niti vode niti kanalizacije tamo nema, nema niti kuhinje već samo jedna prostorija a nakon potresa je ta nekretnina propala odnosno pod je propao za nekih 20-tak cm. I. tuženik S. M. je iskazao kako u toj nekretnini u L. V. struje ima. Naveo je da u stanu koji je predmet ovog postupka živim već 15 godina, a koji stan je I. tuženik S. M. sebi uredio da može živjeti u njemu, a sada kada je ušao u kasnije godine bi trebao izaći iz njega kada više nije sposoban činiti bilo što i ulagati, a i kuda bi sad trebao ići i što bi trebao učiniti, jer ako nema za život, kako da izađe van, jer sve što je I. tuženik S. M. imao je uložio u taj stan. Iskazao je kako je sve to tužno. I. tuženik S. M. je naveo da je sigurno 8 mjeseci izvodio radove u predmetnom stanu i stalno je bio u tom stanu. I. tuženik S. M. je iskazao kako ne može procijeniti kolika je bila cijena izvedenih radova, jer je plaćao radove u etapama i kako bi došao do novaca, a navodi da je samo PVC stolarija koštala 9.500,00 kn. Naveo je da je kompletnu vodovodnu instalaciju promijenio kao električnu u stanu, da je postavio nove laminate u spavaćoj i dnevnom boravku, uredio u potpunosti kupaonici postavljajući pločice, umivaonik, wc školjku te električni bojler od 70 litara, u kuhinji je promijenjena instalacija struja voda, postavljene su nove podne i zidne pločice koje se sad tamo nalaze. Iskazao je da je promijenio u stanu tri PVC prozora te dodaje da je u stan donesao svoju peć na drva jer u stanu nije bilo nikakvih grijaćih tijela. I. tuženik S. M. je naveo da nije bilo namještaja u stanu kada je ušao u stan. I. tuženik S. M. je iskazao da I. tuženik ima zdravstvenih problema odnosno sa desnom rukom ne može ništa raditi, rame ga boli, ima visok tlak te želučane tegobe. Naveo je da ga aktualno ne muči više period vezan za Domovinski rat već ga više psihički muči i opterećuje trenutna situacija sa predmetnim stanom. Iskazao je da živi od mirovine koju prima u mjesečnom iznosu od 940,00 eura dok njegova bračna družica i II. tuženica je u radnom odnosu još uvijek te prima minimalac. I. tuženik S. M. je naveo da je voljan prihvatiti bilo kakvu mogućnost vezano za predmetni stan, ili kupoprodaju ili najam, samo da ne mora izlaziti iz stana koji je predmet ovog postupka jer doista nema kuda otići. I. tuženik S. M. je iskazao da se u svezi svog stambenog zbrinjavanja nakon zaprimljene predmetne tužbe se obratio Ministarstvu branitelja, no da je dobio negativan odgovor da putem njih se ne može riješiti njegovo stambeno zbrinjavanje jer nije bio Dragovoljac Domovinskog rata, već je bio imobiliziran kao branitelj. Naveo je da je njegova bračna družica sudjelovala u prodaji nekretnine u L. V. jer je željela pomoći M. P. u kupovini kupoprodaje te nekretnine, a nije kupovala istu za sebe, a činjenica da je II. tuženica se pojavila kao suvlasnica te nekretnine je iz razloga što je to bila želja M. P. koji je isticao da takvo stanje bude dok on ne vrati kupoprodajnu cijenu II. tuženici. Iskazao je da nema djece niti ima bliže rodbine koja bi mu mogla pomoći stambeno ga zbrinuti. I. tuženik S. M. je naveo da stan, koji je predmet ovog postupka, I. tuženik smatra svojim domom, a kako mu je i predmetni stan dodijeljen. I. tuženik S. M. je iskazao da je sa MUP-om sklopio ugovor o najmu za predmetni stan. Naveo je kako nije bio svjestan, niti mu je tko rekao, da se ugovor o najmu sklapa samo za vrijeme trajanja radnog odnosa i da isti prestaje po prestanku radnog odnosa. Iskazao je da je potpisao ugovor o najmu sa MUP-om, no misli da isti nije pročitao ugovor a rečeno mu je koliki će biti mjesečni najam, niti mu je tko drugi objašnjavao druge uvjete ugovora. I. tuženik S. M. je naveo da je bio sretan što dobiva stan. Nakon što je I. tuženiku S. M. predočen ugovor o najmu stana sa str. 13 spisa. I. tuženik je potvrdio da je to njegov potpis. I. tuženik S. M. je naveo da su ga iz MUP-a tražili da vrati predmetni stan koji je predmet ovog postupka, a radi prestanka radnog odnosa I. tuženiku. Naveo je kako nije podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutom području, jer još ne zna što će biti sa predmetom ovog postupka. Iskazao je da je kupoprodajni ugovor za prodavateljem za nekretninu u L. V. potpisala njegova supruga II. tuženica te da I. tuženik nema u posjedu sada taj ugovor već njegova bračna družica. I. tuženik S. M. je naveo da koliko je njemu poznato u L. V. nema kanalizacije, a niti vode u toj djelu gdje se nalazi nekretnina koju je kupila II. tuženica. I. tuženik S. M. je iskazao da nekretnina koju su kupili u L.

V. ima i bunar, no u tom bunaru se ne nalazi pitka voda. Naveo je da vikendica u L.

V. nema septičku jamu te da mu nije poznato kuda odlaze otpadne vode. Iskazao je da nije tražio suglasnost od MUP-a za ulaganje u predmetni stan. I. tuženik S. M. je naveo da nije mogao živjeti u stanu koji je dobio u najam od MUP-a a da nije vršio ulaganja koja je izvršio. I. tuženik S. M. je iskazao da nije zvao nikakvu komisiju kako bi se utvrdilo stanje stana prije ulaganja. Naveo je da nema račun za stolariju koju je ugradio u predmetni stan jer je stolariju radio 2009.-2010.. Iskazao je da nema računa iz razloga što je I. tuženik tu stolariju kupio bez računa po povoljnijom cijeni, a kako je vršio neke radove budući da nije imao financijskih sredstava te je tražio jeftinije opcije. I. tuženik S. M. je naveo da je kupio PVC stolariju od fizičke osobe Č. koja je imala obrt i koji je bavio izradom i prodajom PVC stolarije te se isti više na bavi s tim. I. tuženik S. M. je iskazao da nema sredstava da plaća najam prema tržišnim uvjetima. Naveo je da bi predmetni stan kupio tako što bi podigao kredit za kupovinu tog stana.

26. U svome iskazu II. tuženica je iskazala da su ona i I. tuženik u ljeto 2010. godine preselili u predmetni stan. No, prvi puta kada je II. tuženicu J. M. njezin bračni drug, I. tuženik, vodio da vidi predmetni stan, stan je bio u tako lošem stanju da je II. tuženica rekla I. tuženiku da vrati ključeve stana. Naime, iskazala je da je stolarija u predmetnom stanu bila u takvom stanju da je okvir prozora bio odvojen od zida odnosno stolarija se osušila u tolikoj mjeri da je ja mogla ugurati svoj dlan u taj međuprostor. II. tuženica J. M. je navela da su parketi u dnevnom boravku ispod tog prozora u širinu i dužinu cca. metar i pol bili podignuti od vlage. II. tuženica J. M. iskazala je da rasvjetnih tijela nije bilo niti prekidača za električnu energiju, niti jedne miješalice (pipe) za vodu nije bilo u stanu. Navela je da u kupaonici ništa nije bilo od sanitarija niti je bilo bojlera u kupaonici, već se na mjestu gdje je bila kada nalazio dio pleha odnosno oplata od neke stare kade, barem je meni to tako izgledalo i ništa nije bilo fiksno učvršćeno za zidove već se vidjelo da je to bilo fizički odvojeno od zida. Iskazala je da su u kupaonici zidne pločice bile djelom oštećene, djelom popadane, a u takvom stanju su bile i podne pločice u kupaonici, potpuno devastirano. II. tuženica J. M. je navela da se u hodniku nalazio parket koji se bio odvojio od podloge i mogle su se letvice tog parketa u hodniku podići rukom od podloge. II. tuženica J. M. je iskazala da je zidove bilo neophodno pogletati i okrečiti jer je bilo pukotina i rupa po zidovima. Navela je da je u kuhinji bio terac, nešto poput betona, crno-bijeli. Iskazala je da kompletno vodovodno i strujne instalacije nisu bile ispravne zbog čega je procurila voda iz kupaonice susjedu koji se nalazi ispod nas. II. tuženica J. M. je navela da u stanu nije bilo nikakvih grijačih tijela već samo otisak gdje je možda nekada bilo grijaćih tijela. II. tuženica J. M. je iskazala da pretpostavlja da prethodni stanari nisu redovito ni krečili jer se vidio otisak na mjestu gdje je nekada bio kamin. Navela je da su ona i I. tuženik promijenili kompletne instalacije, električne vodovodne, dio kanalizacijskih u vertikali, u sobe smo postavili laminate, a u kuhinji, kupaonici i hodniku smo postavili podne pločice, a u kupaonici i zidne i djelom u kuhinji zidne, promijenili su kompletnu vanjsku stolariju u postavili smo PVC stolariju. Iskazala je da su u kupaonicu postavili školjku, tuš kabinu, lavabo s ormarićem i električni bojler 70 ili 80 litara, ne zna točno. II. tuženica J. M. je navela da su prije par mjeseci ponovno promijenili bojler koji je treći jer se prethodni pokvario i sad je 80litarski bojler u stanu. II. tuženica J. M. je iskazala da su se svi radovi financirali od plaća I. i II. tuženika, a I. tuženik, bračni drug II. tuženice je ono što se moglo, dio materijala, podizao i na sindikalnu potvrdu. Navela je da u predmetnom stanu žive već 14 ili 15 godina, a vezana je za taj stan ne samo što godinama živi u njemu već i što su taj stan uredili upravo da bi mi mogli živjeti u tom stanu. Iskazala je da ništa nije luksuzno već su sve kupovali ekonomično i kupovano je zato što im je bilo potrebno za život. II. tuženica J. M. je navela da sada moraju iseliti iz predmetnog stana I. tuženik i II. tuženica J. M. nemaju kud otići jer nemaju u vlasništvu useljivih nekretnina niti imaju rodbinu koja bi ih mogla stambeno zbrinuti. II. tuženica J. M. je iskazala, a što se tiče nekretnine u L. V., a koju nekretninu je II. tuženica J. M. i zaboravila, ta nekretnina je njezina na papiru dok je faktično od njihovog prijatelja M. P.. Naime, navela je da je taj naš dugogodišnji prijatelj predložio da bi on kupio nekretninu no kako nije imao sredstava za kupoprodajnu cijenu, predložio je I. i II. tuženicima da II. tuženica koja je imala ušteđevine plati kupoprodajnu cijenu, a on će njoj onda u ratama vraćati iznos te kupoprodajne cijene do potpune isplate, a kako bi II. tuženica J. M. bila sigurna da će joj u cijelosti vratiti kupoprodajnu cijenu te je ona formalno nastupila kao kupac nekretnine i još uvijek je upisana kao suvlasnik, a u trenutku kada joj M. P. u cijelosti isplati kupoprodajnu cijenu sklopiti će ugovor kojim će on postati u cijelosti suvlasnik te nekretnine. Iskazala je da prilikom kupoprodaje, M. P. je pregledavao nekretninu i razgovarao sa vlasnicom, jer II. tuženicu J. M. to nije interesiralo. II. tuženica J. M. je navela da je bila prisutna i sjeća se da je bio neki problem sa otvaranjem vrata, nešto je zapinjalo. II. tuženica J. M. je iskazala da se radilo o samo jednom djelu te nekretnine i to srednji koji je imao poseban ulaz. Navela je da II. tuženica J. M. nikada nije koristila tu nekretninu niti ušla u posjed iste već istu koristi i sebi uređuje M. P.. Navela je da ne zna zašto su sklopili na taj način ugovor, a nisu M. P. i II. tuženica J. M. sklopili Ugovor o zajmu, a M. P. je predložio ovakav način i njemu je to odgovaralo obzirom na njegovu financijsku situaciju, II. tuženica J. M. to nije preispitivala niti je smatrala to bitnim. Iskazala je da taj dio nekretnine odnosno kupoprodajna cijena za taj dio nekretnine u L. V. iznosila je 3.000,00 eura. II. tuženica J. M. je navela da kada je sačinjen kupoprodajni ugovor taj dio nekretnine u L. V. koji je II. tuženica J. M. kupila nije bio podoban za stanovanje. II. tuženica J. M. je iskazala da ta nekretnina je kupljena čini joj se 2022., a od kada M. P. cijelo vrijeme vrši ulaganja jer je to njegova nekretnina i takav je bio dogovor između njih. Navela je da osim te nekretnine koja je od Marijana Petrovića faktično, II. tuženica J. M. nema drugih nekretnina u vlasništvu niti u posjedu niti ima mogućnosti putem poslodavca ili slično da riješi svoje stambeno pitanje. Iskazala je kako je zaposlena u Trgovačkom lancu I. S. te prima bruto 840,00 eura mjesečnu plaću, drugih prihoda nema niti drugih prihoda osim mirovine I. tuženika nema. II. tuženica J. M. je navela da, ukoliko će morati izaći iz predmetne nekretnine, I. tuženik i II. tuženica J. M. nemaju kuda, može si eventualno na cesti ili parku namjestiti dnevni boravak sa namještajem kojeg imamo. II. tuženica J. M. je iskazala da je prethodnoj vlasnici nekretnine u L. V. isplatila cjelokupnu kupoprodajnu cijenu od 3.000,00 eura. Navela je da su I. i II. tuženici u mogućnosti plaćati najam prema ugovoru kako je sklopljeno sa MUP-om. Iskazala je da je najamnina sa privatnim zakupodavcima duplo skuplja od najamnine koju sada plaćaju te da I. i II. tuženici ne bi mogli plaćati najam privatnom zakupodavcu već bi cjelokupna neto plaća II. tuženice, a kakvi su uvjeti na tržištu, otišla samo za najam. II. tuženica J. M. je navela da misli da su radovi oko uređenja stana koji je predmet ovog postupka počeli u ožujku 2010. i trajali su cca. 6 mjeseci. II. tuženica J. M. je iskazala da su materijal za uređenje kupovali kako su mogli, a majstore su pronalazili putem poznanstava jer su dobivali manje cijene ali bez računa te su nešto i sami radili. Navela je da po računima kojih su I. i II. tuženici u posjedu samo materijal po tim računima je iznosio 30.000,00 kn. Ukupno ne može precizirati ulaganja, no procjenjujući misli da bi bilo oko 50.000,00 kn. Iskazala je da nakon potresa koji je pogodio Grad Sisak 2020. je došlo do novih oštećenja u stanu, na zidove gdje je otpala žbuka kao i dimnjaku, a koje oštećenje su I. i II. tuženici popravili. II. tuženica J. M. je navela da su uslijed potresa padale stvari po laminatu te je laminat u dnevnom bio oštećen nakon čega je nakon potresa promijenjen laminat u dnevnom boravku. II. tuženica J. M. je iskazala da ne zna koliko je platila radove za postavljanje laminata nakon potresa. Navela je da prije nego što su uselili u predmetni stan su I. i II. tuženica bili podstanari te su u periodu od sklapanja Ugovora o najmu do useljenja u predmetni stan plaćali i najam za stan u kojem su bili te režije za stan u kojem su stanovali i režije za predmetni stan. Iskazala je da je pričuvu za predmetni stan plaćao I. tuženik direktno sa plaće jer je u iznos najma obračunat i iznos pričuve za predmetni stan. II. tuženica J. M. je navela da predmetni stan smatra svojim domom iz razloga što već dugi niz godina živi u istom te je uložila i uredila isti za život i nema druge nekretnine koju bi mogla smatrati svojim domom. II. tuženica J. M. je iskazala da nije čitala Ugovor o najmu koji je sklopljen sa MUP-om za predmetni stan jer nije bila ni prisutna prilikom sklapanja tog ugovora. Navela je da misli da je najamnina po ugovoru sklopljenom sa MUP-om iznosila, zajedno sa pričuvom, 298 ili 297 kn, ne zna sada točno. Iskazala je da je najamnina plaćana MUP-u putem platne liste I. tuženika direktnom obustavom sa plaće. II. tuženica J. M. je navela da nakon što je podnesena predmetne tužba da je II. tuženica podnijela zahtjev MUP-u putem punomoćnika da se omogući I. i II. tuženicima da se nastavi plaćati najam u visini kako je bio određen prema Ugovoru o najmu sa MUP-om no isti zahtjev je odbijen. II. tuženica J. M. je iskazala da režije za predmetni stan, a prema računima koji stižu I. i II. tuženici plaćaju i nadalje. Navela je da je 2020. prestao radni odnos I. tuženika u MUP-u te navodi da od tada ne plaćaju najam MUP-u za predmetni stan. Iskazala je da ima dokaz da se obraćala MUP-u i to pisani dokaz da joj se omogući i nadalje plaćanje najma nakon prestanka radnog odnosa I. tuženika za predmetni stan. II. tuženica J. M. je navela da je takav zahtjev upućen, a iz razloga da ne nastanu dugovi od otkaza ugovora o najmu do odluke u predmetnom postupku. II. tuženica J. M. je iskazala da joj nije poznato je li takav pisani zahtjev i odgovor MUP-a dostavljen uz odgovor na tužbu. Navela je da je osobno zaprimila poziv MUP-a kojom ju se poziva na predaju predmetnog stana u posjed. Iskazala je da je dobila takav poziv i za sebe osobno, a i za I. tuženika te navodi da je taj poziv proslijedila svojim punomoćnicama koje su odgovorile u ime nje. Navodi da se ne sjeća da je neki dopis primila 2021.. II. tuženica J. M. je navela da nema sada kod sebe Ugovor o kupoprodaji nekretnine u L. V. no ima ga u svojoj kući. II. tuženica J. M. je iskazala da je taj Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen krajem listopada 2022.. Navela je da ne može sada sa sigurnošću reći je li kupoprodaja nekretnine u L. V. bila prije ili poslije poziva MUP-a da I. i II. tuženici isele iz predmetnog stana.

27. Dakle, iz iskaza I. i II. tuženika a u kojem dijelu ovaj sud njihove iskaze smatra točnim i u skladu s činjenicama (budući da u tom dijelu su njihovi iskazi suglasni sa iskazom svjedokinje Jerković), ovaj sud je utvrdio da prilikom ulaska u posjed I. i II. tuženika u predmetni stan je stan bio u tako lošem stanju da nije bio za korištenje (kod prozora je bila vlaga, parketi, stolarija i pločice su bili u lošem stanju oštećeni i odlijepljeni da se nisu bez promjene mogli sanirati) zbog čega su I. i II. tuženici uložili u predmetni stan i priveli ga svrsi i uredili po svojim potrebama za svoji život (ne računajući kratkotrajno) a i živjeli u tom stanu čak 15 godina. I. i II. tuženik u svojim iskazima potvrđuju da osim mirovine I. tuženika u mjesečnom iznosu od 940 eura mjesečno, te minimalne plaće II. tuženice u iznosu od 840,00 eura mjesečno, nemaju drugih prihoda, a I. tuženik nema u vlasništvu niti nekretnina u koje bi mogao useliti odnosno nema uopće nekretnina u vlasništvu niti je takva okolnost tijekom postupka dokazana. S druge strane I i II. tuženici potvrđuju, a što potvrđuje i saslušana svjedokinja J., da je II. tuženica suvlasnica nekretnine u L. V., no da ista nekretnina nije podobna za stanovanje niti ima vodu niti kanalizaciju, niti osposobljen stambeni prostor za život (primjerice kuhinja, kupaonica ili slično) već dvije prostorije koje nisu privedene svrsi, koje I. tuženica u konačnici nikada nije niti koristila. Okolnost koju ističu I. i II tuženici da formalno se ta nekretnina vodi kao suvlasništvo II tuženice no da je ista faktično vlasništvo njihova prijatelja za kojega i u čiji račun je II. tuženica kupila istu svojom ušteđevinom, ovaj sud ne smatra dokazanom jer osim svojim iskaza I. i II. tuženici na takvu okolnost nisu predložili druge dokaze. No, bez obzira na tako utvrđenju činjenicu (suvlasništvo II. tuženice na toj nekretnini uz druge osobe, a radi se o vikendici sa tri ulaza zasebna a samo je jedan u dijelu koji je kupila II. tuženica) ovaj sud smatra da sama činjenica da je II. tuženica suvlasnica iste ne osporava i činjenicu da ista nekretnina nije podobna za stanovanje (dakle nije useljiva nekretnina) dok II. tuženika, kao ni I. tuženik nemaju druge nekretnine u vlasništvu. Dakle, osim stana koji je predmet ovog postupka, a u kojem su I. i II. tuženici živjeli čak 15 godina i isti uređivali za svoje potrebe i za svoj život a koji stan smatraju svojim domom, I. i II. tuženici nemaju drugih useljivih nekretnina, niti imaju rodbine koja bi ih mogla stambeno zbrinuti, niti imaju dovoljno sredstava da plate slobodno ugovorenu najamninu a da pri tom ne ugroze svoje osnovne egzistencijalne potrebe (kako je to vidljivo iz visine njihovih prigoda a koju činjenicu potvrđuje i rješenje HZMO od 14. siječnja 2021. a kojim je I. tuženiku priznato pravo na starosnu mirovinu u iznosu od mjesečno 5.374,05 kn.). Naime, I. i II. tuženici potvrđuju da bi mogli plaćati najam koji im je naplaćivan prema Ugovoru o najmu (294,80 kn sada 39,13 eur a u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute RH Narodne novine broj: 57/22, 88/22), no ne i slobodno ugovorenu najamninu na tržištu. Činjenica da je I. tuženiku predmetni stan Ugovorom o najmu u smislu čl. 3. istog dan u najam dok traje radni odnos, nije od utjecaja na zaključak ovog suda da su I. i II. tuženici predmetni stan smatrali trajnim rješavanjem svoje stambene situacije (a 15 godina života u istom se može takvim smatrati) jer činjenica postojanja pravnog osnova korištenja stanja te njegov prestanak, nije od utjecaja na osnovanost prigovora prava na dom, a koji se prosuđuje i kod posjednika koji uopće nemaju bilo kakav pravni osnov za posjedovanje.

28. Naime, u smislu čl. 8. st. 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 dalje: Konvencija) a koju konvenciju 5. studenog 1997. godine ratificirala Republika Hrvatska i stoga Konvencija, sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske, predstavlja dio njezinog unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi je iznad nacionalnih zakona, (pa tako i ZOV), svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a st 2. istog članka Konvencije je određeno da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

29. Dakle navedena odredaba nameće određena prava i obveze domaćim tijelima vlasti (pa u konkretnom slučaju i tužitelju kao državi) da mora poštivati dom pojedinca (konkretno I i II. tuženika).

30. Predmetna nekretnina, kako to I. i II. tuženici i ističu, je jedini dom istih i oni nemaju kuda iseliti. Slijedom čega tužitelj, kao tijelo javne vlasti, mora pružiti zaštitu pojedincu (konkretno I i II. tuženicima) kada je to potrebno, a koja potreba je u konkretnom slučaju i utvrđena (tuženici su ekonomski ugrožena osoba jer nemaju vlastitih nekretnina niti dostatih novčanih sredstava (ušteđevinu od 3.000,00 eura ovaj sud ne smatra dostatnom za adekvatno stambeno zbrinjavanje) a osnovom koje bi si osiguralli drugi dom –ESLJP, Škrtić protiv Hrvatske). Da su I. i II. tuženici pokušali riješiti, vezano za predmetni zahtjev, na drugi način svoje stambeno pitanje, proizlazi iz Zahtjeva za otkup stana kojeg su I. i II. tuženici podnijeli MUP 5. lipnja 2024. a koji zahtjev im je kao neosnovan otklonjen što je vidljivo iz dopisa MUP, Uprave za materijalno financijske poslove, Sektora za upravljanje nekretninama od 14. lipnja 2024. i u kojem se navodi da ne postoji mogućnost stambenog zbrinjavanja I. tuženika prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj. 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23).

31. U konkretnom slučaju I. i II. tuženici u predmetnoj nekretnini, a kako to proizlazi iz Ugovora, živi čak 15 godina (kako to proizlazi iz Ugovora o najmu, te iskaza svjedokinje ali i I. i II. tuženika), a koji period je dovoljno dugo vrijeme, po mišljenju ovog suda, da I. i II. tuženici tu nekretninu, koju su kao takav i uredili, smatraju svojim domom. Sama činjenica je u međuvremenu I i II tuženicima otkazan Ugovor o najmu za tu nekretninu, nije od utjecaja na činjenicu da I. i II. tuženici upravo tu nekretninu smatraju svojim domom te da nemaju drugog doma (Europski sud za ljudska prava, Bjedov protiv Hrvatske).

32. Nadalje, kako je utvrđeno tijekom postupka, upravo je tužitelj odlukom (otkazom Ugovora o najmu i zahtjevom za iseljenje) umiješao se u pravo I. i II. na dom (bez obzira na razloge donošenja takve odluke a i pravo na donošenje takve odluke) a da pri tome nije I. i II. tuženicima pružio dovoljnu zaštitu niti na drugi način zaštitio I. i II. tuženike (osiguravajući im drugi smještaj), dok sami I. i II. tuženici , zbog što zbog svog materijalnog statusa, što zbog godina (I. tuženik ima 63 a II. tuženica 54) što zbog lošeg zdravstvenog stanja (I tuženik zbog svog zdravstvenog stanja treba poštedu od opterećenja i fizičkog rada, Povijest bolesti od 22. ožujka 2024.) nisu u mogućnosti riješiti na drugi način svoje stambeno pitanje. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi pojam doma u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, široko se tumači i pod njim se, između ostalog, smatraju prostorije s kojima je pojedinac ostvario jaku, stvarnu i trajnu vezu bez obzira na to stanuje li u njima temeljem pravne osnove ili bez pravne osnove. Da bi miješanje u pravo na dom bilo dopušteno, trebaju biti ispunjeni uvjeti i to da miješanje treba biti zakonito, njime se treba ostvariti legitimni cilj i miješanje treba biti nužno u demokratskom društvu. Kod utvrđivanja je li miješanje nužno u demokratskom društvu, sud treba provesti test razmjernosti, što znači da treba utvrditi: može li se legitimni cilj postići primjenom blaže mjere, postoji li neodgodiva društvena potreba za tom mjerom te je li miješanje razmjerno potrebi.

33. U konkretnom slučaju unatoč činjenici da je tužitelj imao zakonsko ovlaštenje temeljem čl. 161. ZOV kao vlasnik predmetnog stana tražiti od I. i II. tuženika predaju u posjed predmetne nekretnine, tijekom postupka tužitelj nije dokazao, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, da bi tužitelju predmetna nekretnina bila potreba radi vlastitog korištenja ili zbrinjavanja potrebitih (tužitelj je osoba javne vlasti te raspolaže i drugim nekretninama, dok potrebu da nekog, čija je potreba veća od potrebe I. i II. tuženika, smjesti u predmetnu nekretninu, tužitelj nije dokazao, osim paušalnih isticanja takve potrebe). Sam ekonomski interes tužitelja (eventualno raspolaganje istom nekretninom u cilju otuđenja kao i samo ubiranje najma od iste) nije dovoljan razlog da se umiješa u pravo I. i II. tuženika na dom (pa tako i u svojoj odluci Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž-2476/20-2 od 18. studenog 2020. i Županijski sud u Puli poslovni broj Gž-996/20-2 od 12. travnja 2021.)

34. S druge strane I. i II. tuženici, ne samo da je ekonomski slabija i ugrožena osoba, već u spornoj nekretnini žive već 15 godina), bez imovine koja bi im mogla osigurati stambeno zbrinjavanje ali i dostatnih prihoda za eventualnu kupovinu adekvatne nekretnine u koje bi preselili kao i bez mogućnosti da na drugi način (putem rodbine, poznanika ili slobodnog najma osiguraju isto).

35. Dakle, konkretno u testu razmjernosti javnog interesa i privatnog (konkretno interesa I. i II. tuženika, a u smislu čl. 16. st. 2. Ustava RH) ovaj sud smatra da prednost treba dati privatnom interesu, slijedom čega ovaj sud smatra da miješanje tužitelja kao vlasnika nekretnine u pravo I. i II. tuženika na dom (čl. 8 Konvencije) nije opravdano, slijedom čega je sud odbio zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci.

36. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu u smislu čl. 154. st. 1. ZPP isti je dužan I. i II. tuženicima naknaditi trošak ovog postupka.

37. I i II. tuženicima je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi priznata jednokratna nagrada za cijeli postupak u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9/2, 52/3, 54 i 48 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23, dalje: Tarifa), a koji trošak je naloženo da plati tužitelj.

38. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Sisku, 27. rujna 2024.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

I. Tužitelju po z.z.

II. I. tuženiku po punomoć.

III. II. tuženici po punomoć.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte