Poslovni broj: 6 Gž-982/2022-2

1

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. K. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u S., protiv tuženika A. O. d.d., Z., Podružnica S., OIB: ..., koga zastupa predsjednik uprave G. J., a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p. odvjetničko društvo d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-451/2016 od 31. svibnja 2022., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-451/2016 od 31. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tužiteljice odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

«I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Obvezuje se tuženik isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 23.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. kolovoza 2016. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Obvezuje se tuženik isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 735,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8.1.2014. godine do 31.7.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do isplate zateznu kamatu, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Obvezuje se tuženik platiti tužiteljici na ime imovinske štete zbog troškova liječenja ukupan iznos od 700,00 kuna sa zateznom kamatom koja na iznos od 350,00 kuna teče od 14.1.2014. godine do 31.7.2015. godine te ne iznos od 350,00 kuna od 5.2.2014. godine do 31.7.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do isplate na oba iznosa zateznu kamatu, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

4. Obvezuje se tuženik platiti tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Dužna je tužiteljica u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.055,00 kn.»

2. Protiv citirane presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da sudski vještak prometne struke nije mogao uzročnoposljedično povezati oštećenja na vozilu tužiteljice s nastankom predmetne prometne nezgode. Na ročištu 11. lipnja 2021. na pitanje punomoćnika tužiteljice može li uzročnoposljedično povezati nastanak prometne nezgode s oštećenjima koje je naveo u dopunskom vještvu vještak je odgovorio da su oštećenja zadnjeg veznog lima u podnici prtljažnog prostora karakteristična za udarac otpozadi pa prema tome ta oštećenja se mogu povezati i vjerojatno su nastala udarom predmetnog vozila sa stražnje strane. Vještak prometne struke koji je kod izrade temeljnog vještva propustio izvršiti pregled predmetnog vozila potvrdio je da su oštećenja koja su naknadno utvrđena upravo iz predmetnog sudarnog procesa. Tuženik je osigurateljna kuća koja ima pristup aplikaciji koja vodi registar svih šteta u Republici Hrvatskoj kod (ured) što se provjerava kod izdavanja polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Tužiteljica ne može dokazivati činjenicu da nije imala drugih šteta nakon predmetne prometne nezgode, a tuženik koji ima pristup aplikaciji nije dokazao da je predmetno vozilo imalo drugih šteta nakon ovog štetnog događaja. Do prometne nesreće došlo je oko 14:30 sati, a tužiteljica je na Hitnom kirurškom prijemu (centar) obrađena u 16:30 sati kada joj je dijagnosticirano oštećenje mišića vrata, a u međuvremenu je dala iskaz policiji i obavila alkotest koji je bio negativan. Nakon prometnog vještaka koji je utvrdio  promjenu brzine vozila tužiteljice od 1074 km/h i vještak sudske medicine dr. A. je korigirao svoje vještvo i potvrdio da je tužiteljica zadobila trzajnu povredu vrata u predmetnoj prometnoj nesreći. Predlaže da se uvaži njezina žalba i preinači pobijana presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženika obveže na plaćanje parničnog troška, a zahtijeva i trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužiteljice ističući da je temeljnim nalazom i mišljenjem vještaka utvrđena promjena brzine od 5,14 km/h pa nije ostvaren tehnički uvjet da bi tužiteljica mogla zadobiti tjelesne ozljede. Problem u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka Kralja se sastoji u tome što je vještak vozilo tužiteljice pregledao sedam godina nakon predmetne nezgode te se nije mogao izjasniti što se s tim vozilom događalo u prethodnih sedam godina. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja mogao uzeti u obzir samo temeljni nalaz i mišljenje kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja prema kojemu nisu mogle nastati tjelesne ozljede pa nije bilo potrebe za vještačenjem po vještacima somatske medicine. Predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana te zahtijeva trošak sastava žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela 8. siječnja 2014. u prometnoj nesreći kada se kretala desnom stranom sjevernog odvojka Državne ceste broj 8 osobnim vozilom marke R. reg. oznake i broja ..., kad je na nju naletjelo i otraga udarilo vozilo marke C. reg. oznake i broja ..., kojim je upravljao I. Z., a koje vozilo je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

6. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila N. K., dipl. ing. i očitovanje vještaka glede uzročno-posljedične veze utvrđujući da tužiteljica nije dokazala postojanje zakonskih pretpostavki za nastanak obveze naknade štete, štetnu radnju tuženika, uzročnu vezu između štetne radnje i protupravnost radnje tuženika te tuženikovu krivnju te primjenom odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključujući da tuženik ne odgovara za naknadu štete u smislu odredbi čl. 1045. i 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

7. Prvostupanjski sud je, između ostalih, izveo dokaz kombiniranim vještačenjem po vještacima N. K., stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila i dr. A. A., stalnom sudskom vještaku za patologiju i sudsku medicinu, iz čijih nalaza i mišljenja iz ožujka 2019. proizlazi da je do naleta došlo između prednjeg dijela osobnog vozila C. B. i stražnjeg dijela osobnog vozila R. T. U trenutku naleta uzdužne osi bile su gotovo paralelno, a sam nalet je definiran kao stražnje centralni nalet sa potpunim preklopom. Promjena brzine gibanja osobnog vozila R. T. pregledom fotodokumentacije koja prileži spisu, oštećenja na vozilima su jedva vidljiva, i očituju se kao lagani obrisi na oblogama branika, koje nije moguće definirati kao oštećenja nastala u ovoj prometnoj nezgodi. Sukladno navedenom, ukupno energija deformacije u sudaru iznosila je 3988,4 (j), relativna brzina sudara iznosi 13,83 (km/h), promjena brzine za vozilo R. T. u sudaru iznosi 5,14 (km/h). Zaključak u predmetnoj prometnoj nezgodi došlo je do naleta prednjeg dijela osobnog vozila C. B. reg. oznake i broja ..., i to prednjeg branika, na stražnji branik osobnog vozila, R. T. reg. oznake i broja ... Analizom dokumentacije u spisu, sam nalet je definiran kao stražnje centralni nalet sa potpunim preklopom, pri čemu je osobno vozilo R. T. bilo u mirovanju u trenutku naleta. Pregledom prikazanih oštećenja na oba vozila, ista su vrlo blagog karaktera, i očituju se kao jedva vidljive brisotina na branicima u kontaktu, bez vidljivih zona deformacije. Slijedom navedenog promjena brzine osobnog vozila R. T. iznosi 5,14 km/h ili 1,4 m/s.

8. Po prigovorima tužiteljice prvostupanjski sud je odlučio izvesti dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku N. K. iz čijeg dopunskog nalaza i mišljenja od 15. veljače 2021. proizlazi da je pregledom vozila utvrdio oštećenja stražnjeg veznog lima i teže oštećenje podnice prtljažnog prostora, na stražnjem braniku osim blagih brisotina nije našao tragova deformacije branika te je uvažavajući navedena oštećenja utvrdio da promjena brzine u predmetnom sudarnom procesu za osobno vozilo R. T. iznosi 2,93 m/s ili 10,74 km/h.

9. Vještaci su usmeno saslušani na ročištu 11. lipnja 2021. te je vještak K. naveo da je utvrdio navedena oštećenja i dao novu analizu promjene brzine s obzirom na oštećenje zadnjeg veznog lima i podnici prtljažnog prostora, a što spada u bitno veća oštećenja od onih koja su utvrđena prema podacima u spisu i prije pregleda te je na pitanje tužiteljice može li uzročno posljedično povezati nastanak prometne nezgode s oštećenjima koje je naveo u dopunskom vještvu odgovorio da su oštećenja zadnjeg veznog lima i podnice prtljažnog prostora karakteristična za udarac otpozadi pa se ta oštećenja mogu povezati i vjerojatno su nastala udarom predmetnog vozila sa stražnje strane. Na pitanje tuženika može li sa sigurnošću utvrditi da se oštećenja koja je naveo mogu povezati s oštećenjima iz 2014. vještak je odgovorio da ne može. Vještak A. je naveo da iz medicinske dokumentacije koja se odnosi na prva dva tjedna nakon ozljeđivanja proizlazi kako je tužiteljica zatražila liječničku pomoć i kako je bila postavljena dijagnoza stanja poslije trzajne ozljede vrata iz čega proizlazi kako je s obzirom na novu vrijednost naleta brzine tužiteljica i zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice.

10. Iako je vještak K. na pitanje tuženika može li sa sigurnošću utvrditi da se oštećenja koja je naveo mogu povezati s oštećenjima iz 2014. odgovorio da ne može, u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je vještak iskazao da ne može uzročno posljedično povezati nastanak prometne nezgode s oštećenjima koje navodi u dopunskom vještvu.

11. Izvedeni dokaz dopunskim vještačenjem prvostupanjski sud nije cijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP pa prvostupanjska presuda stoga ne sadrži jasne razloge o tome proizlazi li iz izvedenih dokaza (dopunskog vještačenja i očitovanja vještaka K. i A.) uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete nastale tužiteljici.

11.1. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju i na osnovi savjesne i brižljive ocjene odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju ocjenu da određene činjenice važne za odluku smatra istinitima, odnosno kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih razloga je tako postupio. Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga prvostupanjska presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, to je valjalo, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjem i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu za naknadu neimovinske i imovinske štete i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP.

13. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku te predmet i u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi povodom izjavljene žalbe (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zadru 13. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.