Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Poslovni broj Gž R-268/2024-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja J. G., P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. Ć., odvjetniku u I., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-291/2024-6 od 5. srpnja 2024., 27. rujna 2024.
r i je š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-291/2024-6 od 5. srpnja 2024. i odbacuje se tužba tužitelja s tužbenim zahtjevom da mu tuženica isplati iznos od 64,76 eura sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2013. do isplate.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak u povodu žalbe u iznosu od 62,50 eura u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 64,76 eura sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2013. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 62,50 eura sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i odbaci tužba.
2.1. U žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pobijanom presudom odlučio o zahtjevu o kojem je pravomoćno presuđeno presudom Općinskog suda u Imotskom poslovni brojP-183/2014 od 4. ožujka 2015. jer se radi o istovjetnoj tražbini razlike plaće za studeni 2013. za jedan sat rada dužeg od punog radnog vremena radom u turnusu.
3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih sati rada ostvarenih radom u turnusima, za prosinac 2013.
6. Prvostupanjski sud u postupku nije prihvatio prigovor presuđene stvari istaknut po tuženici u odnosu na predmetnu tražbinu tužitelja uz obrazloženje da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-183/2014 od 4. ožujka 2015., a koja je postala pravomoćna na temelju presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-45/15 od 14. siječnja 2016., je vidljivo da je istom obuhvaćen i iznos razlike plaće za studeni 2013. od 34,92 eura, ta da je taj iznos tužitelju pravomoćno dosuđen u istovrsnoj pravnoj stvari vođenoj između stranaka, međutim da je tužitelj u postupku uredio tužbeni zahtjev na način da je za navedeni iznos od 34,92 eura povukao tužbu tako da na ime glavnice potražuje za studeni 2013. iznos od 64,76 eura s obzirom da je prethodno zahtijeva isplatu po tom osnovu iznosa od 101,26 eura, sukladno rezultatima financijskog vještačenja koje je provedeno u ovom postupku pa sud zauzima shvaćanje da tužitelju pripada taj (preostali) iznos od 64,76 u primjeni čl. čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine br. 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16-dalje: KU/13).
7. Izneseno shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno te je osnovana tvrdnja žaliteljice da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a.
7.1. U tom smislu tuženica osnovano prigovara da između ovog konkretnog spora koji se vodi pod poslovnim brojem Pr/291/2024 i pravomoćno okončane parnice pod poslovnim brojem P-183/2014 postoji identitet spora, jer postoji subjektivni identitet navedenih parnica s obzirom da su u oba postupka sudjelovale iste stranke, a postoji i objektivni identitet spora.
7.2. Pri tom, kod ocjene objektivnog identiteta spora treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos istovjetan kad se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev. Pritom treba napomenuti da se pod osnovom razumijeva onaj skup činjenica ili onaj pravni posao iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev. Osim toga, da bi bila riječ o istovjetnim tužbenim zahtjevima nije dovoljno da je u obje parnice sadržajno istaknut isti tužbeni zahtjev, već je potrebno da se tužbeni zahtjev u tim parnicama temelji na identičnoj činjeničnoj osnovi.
7.3. Tužitelj (nesporno) predmetnu tražbinu o obje parnice zahtijeva na ime jednog sata rada dužeg od punog radnog vremena prilikom rada u turnusima, te slijedom toga proizlazi da postoji objektivni identitet ova dva spora jer se oni temelje na istom činjeničnom supstratu.
7.4. Slijedom toga, tužitelj je svoje pravo na isplatu razlike plaće za jedan sat rada dužeg od punog radnog vremena radom u turnusu za studeni 2013. ostvario na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-183/2014 od 4. ožujka 2015. i stoga ne može u ovom sporu zahtijevati isplatu te (iste) tražbine zbog čega je pravilnom primjenom čl. 333. st. 2. ZPP-a tužbu trebalo odbaciti i na temelju čl. 369. st. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7.5. Tuženici je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a, te Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) odmjeren trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 62,50 eura, dok je za više zatraženo zahtjev tuženice za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 27. rujna 2024.
Sutkinja
Barbara Bosner, v.r.
