Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-885/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari tužiteljice S. F. K. iz R., OIB …, zastupane po punomoćnici I. D., odvjetnici u R. protiv tuženika B. K. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u R., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-87/2021 od 30. studenoga 2023., dana 27. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-87/2021 od 30. studenoga 2023.

II. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-87/2021 od 30. studenoga 2023. odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je tuženik K. B., OIB: …, R., smetao tužiteljicu S. F. K., OIB: …, R., u posljednjem, mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine koja se u KPU kod zemljišnoknjižnog odjela R. vodi upisana kao Dvosobni stan br. 51 na osmom katu, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika, loggie, ukupne površine od 88.20 m2, a koji se nalazi u zgradi u R., u ulici …, sagrađenoj na katastarskoj čestici br. 977/36, upisano u poduložak 5354/zk.ul. 1659 Knjiga PU P. na način da je 15. listopada 2021. samovlasno onemogućio tužiteljici ulazak u navedeni stan, pa je tuženik dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da tužiteljici omogući suposjed nekretnine koja se u KPU kod zemljišnoknjižnog odjela R. vodi upisana kao Dvosobni stan br. 51 na osmom katu, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika, loggie, ukupne površine od 88.20 m2, a koji se nalazi u zgradi u R., u ulici …, sagrađenoj na katastarskoj čestici br. 977/36, upisano u poduložak 5354/zk.ul. 1659 Knjiga PU P., time što će predati tužiteljici ključ od ulaznih vrata toga stana, a ujedno se tuženiku zabranjuje svako takvo i slično buduće smetanje, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku tužiteljici naknaditi prouzročeni trošak ovog postupka u iznosu od 537,31 EUR/4.048,36 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 30. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta a za tri postotnih poena, u roku od 8 dana."

2. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali tuženik sadržajno zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine. Traži naknadu troškova pravnog lijeka

3. Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet ovog postupka jesu zahtjevi tužitelja za sudskom zaštitom zbog oduzetog posjeda nekretnine, izdavanja privremene mjere te naknade troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:

-tužiteljica i tuženik su bračni drugovi, u braku su od 14. srpnja 2012, imaju dvoje maloljetne djece, i svi su zajedno živjeli u predmetnom stanu do utuženog čina;

-tužiteljica i tuženik bili su u suposjedu predmetnog stana, u naravi dvosobnog stana na osmom katu zgrade na adresi R., sagrađenoj na k.č.br. 977/36, upisano u poduložak 5354 / zk.ul. 1659 Knjiga PU P.;

-tužiteljica je na neko vrijeme otputovala u Z. na stručnu edukaciju, ona kaže tjedan dana prije utuženog događaja (dakle, 10. listopada), tuženik kaže 6. rujna 2021; ali je zadržala ključeve stana, a u stanu su ostala njihova zajednička djeca i tužiteljičine osobne stvari;

- kad se tužiteljica 15. listopada 2021. u petak, vratila iz Z. u R. pokušala je ući u stan, ali ju tuženik nije želio pustiti u stan kroz ulazna vrata stana, fizički joj je branio ulaz, i tako joj oduzeo suposjed istog;

-potom je tuženik sljedećeg dana promijeni bravu na ulaznim vratima predmetnog stana.

8. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZV), te čl. 441. ZPP, pa odlučio kao u izreci osporenog rješenja

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi kako je utvrđeno je da je tuženik 15. listopada 2021. samovlasno smetao tužiteljicu u posljednjem, mirnom i faktičnom suposjedu stana u ulici …, R., na način da joj je onemogućio ulazak u stan, a kako je to pobliže opisano u izreci presude, zbog čega je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke osporenog rješenja.

11. U žalbi tuženik navodi kako je doista predmetne zgode onemogućio tužiteljici ulazak u stan, ali budući da je on samovlasnik stana, te da je tada bio u njegovom samostalnom posjedu, nije smetao tužiteljicu u suposjedu kojeg u tom trenutku nije niti bilo, nego je navedenim činom isključivo štitio svoja prava i prava maloljetne djece.

12. Tuženik drži kako je tužiteljica izgubila suposjed stana zato što je na neko vrijeme otputovala u Z. na stručno usavršavanje, te zato što mu je rekla da se od njega namjerava razvesti, a on joj je kao vlasnik stana zabranio budući suposjed istog. Po mišljenju sada prvog stupnja, a i ovog višeg suda, tužiteljica nije izgubila suposjed stana zbog toga što je na neko vrijeme otputovala u Z. na edukaciju. Ona kaže da je to bilo tjedan dana prije utuženog čina koji se zbio 15. listopada 2021, a tuženik kaže da je otputovala 6. rujna 2021. Nije od važnosti da li je tužiteljica izbivala iz stana tjedan ili mjesec dana prije utuženog čina kad je zadržala ključeve od ulaznih vrata stana i time zadržala vlast nad stanom, te nije imala namjeru trajno se odseliti. A da nije namjeru napustiti suposjed stana vidljivo je i po tome što su u stanu ostala maloljetna djeca stranaka i tužiteljičine osobne stvari. Stoga je u času utuženog čina tužiteljica bila u suposjedu stana, a koji suposjed traje već godinama, kako sud prvog stupnja pravilno zaključuje.

13. Također je pogrešno tuženikovo pravno shvaćanje da on kao vlasnik stana ima pravo u svako doba uskratiti tužiteljici suposjed istog. Temeljem odredbe čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Stoga u ovom parničnom postupku nije odlučno tko je vlasnik stana, pa ni to da li je tuženik tužiteljici izrijekom zabranio daljnji suposjed stana. To je odraz lapidarnosti postupaka zbog smetanja posjeda, njegovog pravnog karaktera i svrhe. Pitanje vlasništva i prava na posjed stranke mogu rješavati u drugoj vrsti parničnog postupka.

15. To što sud prvog stupnja nije saslušao svjedoka P. K. ne predstavlja bitnu povredu parničnog postupka. Pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što u svezi takvog postupanja žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i drži da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi te da je sud trebao izvesti sve dokaze koje je on predložio, nižestupanjski sudi nije počinio postupovnu povredu na koju se žalbom ukazuje.

16. I odluka je o troškovima postupka zakonita kako po osnovu, temeljem čl.154. st.

1. ZPP, tako i po visini, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužiteljici priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

17. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

18. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer s njom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 27. rujna 2024.

Sudac:

Tomislav Aralica, v.r.