Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-358/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužitelja R. F., OIB …, V. U. 19, S. i II. tužitelja L. F., OIB …, V. U. 19, S., oboje zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku iz S., S. i A. R. 40, protiv tuženice S. F., OIB …, P. V. 41, P. V., radi utvrđenja prava na nasljedstvo, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 2. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika I. i II. tužitelja i tuženice, 27. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da I. tužitelju R. F. i II. tužitelju L. F., OIB … iz S., V. 19 pripada pravo na nužni dio u visini od 1/8 cijele ostavinske mase, za svakog od I. i II. tužitelja, temeljem oporuke koju je sačinila A. F. pred javnim bilježnikom I. M. dana 25. 11. 2013. pod brojem ovjere OU-62/13-1 (IR-1/13) i koja je proglašena dana 7. 6. 2021.

II. Tuženica S. F. dužna je I. tužitelju R. F. i II. tužitelju L. F. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.691,15 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I. tužitelj R. F. i II. tužitelj L. F. podnijeli su ovom sudu tužbu protiv tuženice S. F., radi utvrđenja prava na nasljedstvo.

2. U tužbi tužitelji navode se pred ovim sudom pod brojem O-793/2021. vodio ostavinski postupak iza pok. A. F., a tužitelji su bili njezina unučad (od pok. sina djeca), a tužena je kćerka pokojne. Dana 25. 11. 2013. pred javnim bilježnikom Ivanom Markovićem sada pok. A. F. sačinila je oporuku (ista je umrla dana 29. 3. 2021. godine, a oporuka je proglašena dana 7. 6. 2021. godine). Rješenjem ovog suda broj O-793/2021 od 6. 7. 2021. godine, a koje rješenje su tužitelji zaprimili dana 16. 7. 2021. godine isti su upućeni u parnicu protiv tužene radi osporavanja javne oporuke sada pok. A. F.. Tužitelji u ostavljenom roku pokreću parnicu radi osporavanja javne oporuke te će o pokrenutoj parnici dostaviti i obavijest u gore navedeni ostavinski spis, a sve kako bi se ostavina prekinula do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Sada pok. A. F. na stranici 3. oporuke od 25. 11. 2013. navela je: «Moj pok. sin D. F. (op. punomoćnika: otac tužitelja) za svoga života imao je velike dugove prema trećima koje sam ja otplatila tako da sam za pokriće njegovih dugova iz svoje imovine morala izdvojiti i potrošiti iznos od 666.155,00 Kn». Navodi iz točke 5. ove tužbe u cijelosti su neosnovani i neistiniti i sada pok. A. F. nije u oporuci navela koje bi to treće osobe bile vjerovnici sada pok. D. F. kojima je ona podmirila njegove dugove kao i po kojim osnovama su isti podmireni te nema niti jednog dokaza u prilog ovoj tvrdnji tako da je u ovom dijelu oporuka neistinita i usmjerena samo jedino kako bi se onemogućilo da tada njezin sin bude nasljednik. Sve dugove koje je imao sada pok. D. F. otplatili su tužitelji zajednički, a posebno I-tužitelj kojemu se vršila i pljenidba na računima putem FINE tako da su gore navedeni navodi u oporuci od 25.

11. 2013. godine neistiniti. Nadalje sada pok. A. F. u oporuci navodi i slijedeće: «Pored toga (op. punomoćnika: navoda iz točke 5. tužbe) kako za njegova života tako i danas uvijek sam izdašno pomagala, materijalno i na svaki drugi potreban način sinu i njegovoj obitelji, snahi S. F. i njegovoj djeci mlt. R. i mlt. L., mojim unucima.» Navodi iz točke 8. tužbe u cijelosti su neosnovani i neistiniti, a pomoć na koju se ukazuje u oporuci ne odudara od svakodnevne pomoći u pogledu sitnih prigodnih darova i sl. koji nemaju veliku materijalnu vrijednost već jedino i isključivo neku obiteljsku i sentimentalnu vrijednost. Uvažavajući tekst oporuke, a posebno navode pod točkom 5. tužbe ističe se da bi iznos od 666.155,00 Kn predstavljao iznos uvjetno rečeno «dar» koji je prednik tužitelja primio od sada pok. A. F., tj. kojim iznosom je ona podmirila za prednika tužitelja navodne njegove dugove i da su na taj način podmireni tužitelji kao sukcesori svojeg oca u pogledu nužnog dijela. Uvažavajući navode iz točke 10. tužbe, a koji je jedini ispravan, jer tužitelji ne osporavaju oporuku kao takvu već ističu da tijekom života njihovog oca sada pok. A. F. nije podmirila njegove dugove to isti jedino u skladu sa ovim pravnim shvaćanjem imaju pravo na nužni dio na cijeloj ostavinskoj masi utvrđenoj u ostavinskom postupku O-793/2021. i to na način da se na svim nekretninama upišu svaki u ¼ dijela i da im se isplati svakome po ¼ svih novčanih sredstava bez obzira što je pok. A. F. nužni dio odredila u 3/3 iznosu od 378.421,75 Kn od (tj. za svakog od tužitelja odredila da bi im trebalo pripasti iznos od 189.210,87 Kn). Kako je ovom oporukom, a posebno navodima u točkama 5. i 8. ove tužbe sada pok. A. F. htjela izuzeti iz ostavine sada tužitelje u pogledu nužnih dijelova to su tužitelji bili prisiljeni osporiti oporuku u visini svojih nužnih dijelova, tj. ¼ dijela za svakog tužitelja na cijeloj ostavinskoj masi, ali voljni su sa tuženicom pregovarati o isplati određenog primjerenog iznosa. Oporuka od 25. 11. 2013. godine u suprotnosti je čl. 85. Zakona o nasljeđivanju, jer tužitelji kao sinovi pok. D. F. nisi ispunili niti jedan uvjet predviđen navedenim člankom Zakona o nasljeđivanju temeljem kojih bi mogli biti isključeni iz nasljedstva u pogledu svojeg nužnog dijela, a isto tako oporuka je suprotna i čl. 98. Zakona o nasljeđivanju.

3. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da nije sporno da se pred ovim sudom vodi ostavinski postupak iz pok. A. F., da su I. i II. tužiteljic njezina unučad (djeca pok. sina9, da tuženica njezina kći, da je ista 25. 11. 2013. pred javnim bilježnik sačinila oporuku, da je ista umrla 29. 3. 2021. i da je oporuka proglašenja 7. 6. 2021. Nije sporno niti da su tužitelji rješenjem ovog suda br. O-793/2021 od 6. 7. 2021. upućeni u parnicu protiv tuženice radi isporavanja javne oporuke sada pokk. A. F.. Točna je i tvrdnja da je majka tuženice, odnosno baka I. i II. tužitelja u oporuci svojom voljom izjavila da je njezin tada pokojni sin D. F. za života imao velike dugove, te da je ona za pokriće tih dugova iz svoje imovine morala izdvojiti i potrošiti iznos od 666.155,00 kn. Preostale navode I. i II. tužitelja osporava ističući da ostaviteljica A. F. nije morala u oporuci iznositi pojedinosti o kakvim se dugovima radi i kome su oni podmireni. Ostaviteljica je za života vodila bilješke (vlastoručno pisane, olovkom), te je dio tih bilješki tuženica pronašla i dostaviti će na uvid sudu izvornike. Isto tako tužena je pronašla i niz druge materijalne dokumentacije iz koje je vidljivo da je tužena unatoč činjenici da je bila sutkinja županijskog suda sa relativno visokim primanjima, dizala kredite nenamjenske, a taj novac je služio upravo za podmirivanje navedenih dugova pokojnog Dražena F., sina. Očito se nameće činjenica da je ostaviteljica prilikom sačinjavanja isprave o sastavljanju oporuke u javnobilježničkom uredu, Javnog bilježnika I. M., od dana 25. studenog 2013.godine, zbrojila sve iznose koje je dala imenovanom sinu, jer je iznos naveden vrlo određeno i precizno ( 666.155,00 kn ). Tuženica je iz komunikacije sa svojom majkom imala saznanja da ista podmiruje i plaća dugove pravnog prednika tužitelja, ali sigurno nije znala o visini istih, niti kada se koji iznos i kome plaćao. Ostaviteljica joj to nije govorila, a pravo je svakog ostavitelja da sam slobodno raspolaže svojom imovinom za života, pa tako i kada sačinjava oporuku i u istoj navodi da je nužni dio koji bi neki nasljednik trebao dobiti u cijelosti namiren. Ističe se činjenica da je tužena u mogućnosti dostaviti samo ono što je nakon smrti svoje majke, ostaviteljice pronašla u obiteljskoj kući gdje je ona stanovala, a za pretpostaviti je da postoje i drugi pisani dokazi koje će tužena dostaviti do zaključenja prethodnog postupka ukoliko ih i kada pronađe. Isto tako tuženoj je poznato da je ostaviteljica svome sinu, sada pok. D. F. novčana sredstva davala i u gotovinskim iznosima. Osporava se da bi dugove otplatio pokojni D. F., odnosno tužitelji zajednički, a koji bi bili uračunati u onaj iznos kojeg u oporuci navodi ostaviteljica. Tuženoj je poznato da je ostaviteljica za života svoga sina, a i nakon njegove smrti, financijski pomagala tužitelje i njihovu majku S. F.. Tužitelji su kao pravni sljednici svog pravnog prednika koji je namiren u nužnom dijelu bez prava na dosudu nužnog dijela. Potpuno je jasno da je ostaviteljica slobodnom voljom raspolagala svojom imovinom za života i da je slobodnom voljom ustvrdila kako je nužni dio namiren u cijelosti prema pravnom predniku tužitelja, a samim tim i prema tužiteljima. iz nasljedstva u pogledu svog nužnog dijela. Naime, Zakon o nasljeđivanju je vrlo precizan i određen u ovom smislu, ali radi se o pravnom pitanju o kojem će sud donijeti odluku, a ne o činjeničnom pitanju na kojem bi stranke trebale iznositi dokaze.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovore o gotovinskom namjenskom kreditu (stranica 13-22 spisa), ugovor o oročenom štednom ulogu (stranica 23 i 24 spisa), preslike rukom pisanih bilješki (stranica 25-27 spisa), rješenje o ovrsi (stranica 30-32 spisa), specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (str. 33 i 34 spisa), potvrdu Porezne uprave od 5. 9. 2022. (stranica 42 spisa), vozačku dozvolu (stranica 65 spisa), oporuku, preslike rukom pisanih bilješki (stranica 68-71 spisa), rukom pisane bilješke (stranica 73—76 spisa), spisa), provedeno je grafološko vještačenje po vještaku Igoru Jelovcu, saslušana je svjedokinja S. F., izveden je dokaz saslušanjem stranaka te je izvršen uvid u predmet ovog suda br. O-793/2021.

5. Na ročištu održanom 7. lipnja 2022. I. i II. tužitelji su precizirali tužbeni zahtjeva na način da predlažu da se utvrdi da im pripada pravo na nužni dio u visini od 1/8 cijele ostavinske mase, za svakog od I. i II. tužitelja, temeljem oporuke koju je sačinila A. F. pred javnim bilježnikom I. M. dana 25.

11. 2013. pod brojem ovjere OU-62/13-1 (IR-1/13) i koja je proglašena dana 7. 6. 2021.

6. Svjedokinja Suzana F. iskazala je da je supruga pok. D. F.., koji je bio sin pok. A. F., ostaviteljice te ističe da su u braku bili 16 g. i to do njegove smrti. Oboje su se bavili ugostiteljstvom i to imali su kafić i to negdje od 1991., a koji je zatvoren negdje prije potresa. Ističe da je sa pok. suprugom bila u skladnom braku i da isti, koliko je njoj poznato, nije imao nikakvih dugova niti je kakve njegove dugove podmirivala A. F. za svoga života, a koja je bila njegova majka. Ističe da pok. D. F. nije bio baš pričljiva osoba i ona nije vidjela da bi pok. A. F. davala kakav novac niti joj je on o tome šta pričao. Na pitanje da li je točno da je sada pok. A. F. za svoga života nju i 1-i 2. tužitelje izdašno financijsko i na drugi način pomagala odgovara da to nije točno te da je ona radila.

7. I. tužitelj R. F. je iskazao da je on sin pok. D. F. te koliko se sjeća njegov otac nikada nije bio u nikakvim financijskim problemima niti je imao kakvih dugova. Ističe da je bio nekakav dug od 16.000,00 kn, a radilo se o poreznom dugu koji je I. tužitelj podmirio. On nije nikada vidio da bi njegovom ocu njegova majka davala kakav novac niti je on o tome pričao. Ističe da ne postoje niti neke treće osobe kojima bi njegov otac bio bilo što dužan. Nije nikada niti od pok. bake čuo da ista govori da je ona bilo kome platila kakav njegov dug. Navodi da njegova pok. baka nije niti njemu niti bratu davala kakav znatniji novac niti im je na bilo kakav način pomagala. Ističe da taj kafić kojeg su vodili njegovi roditelji, koliko on zna, poslovao je dobro, a zadnjih nekoliko godina je bio u najmu. Nakon što mu je predočeno rješenje o ovrsi, list 30 ovog spisa, naveo je da se radi o dugovanju kojeg je prethodno spomenuo i kojeg je on podmirio. Ističe da je njegova baka oporuku napravila prije nego što je on platio navedeno dugovanje.

8. II. tužitelj L. F. u svom iskazu ističe u cijelosti kao i I. tužitelj. Ističe da je u vrijeme smrti njegova oca bio u dobi 13 g. te da su do smrti njegova oca svi bili u dobrim odnosima, a nakon njegove smrti i dalje su bili u dobrim odnosima sa bakom, no ne i sa tuženicom.

9. Nadalje, uvidom u predmet ovog suda br. O-793/2021 utvrđeno je da se u istom vodi ostavinski postupak iza pok. A. F., OIB 28637746754, da iz rodoslovlja sastavljenog tijekom tog ostavinskog postupka proizlazi da je ista bila jednom u braku s K. F. koji je umro 2000., da je u tom braku rođeno dvoje djece i to kći S. F., ovdje tuženica, te sin D. F., koji je umro 2021., i koji je bio u braku sa S. F.. i iz kojeg je poteklo dvoje djece i to R. F. i L. F., ovdje I. i II. tužitelji. Nadalje, iz navedenog predmeta proizlazi da je pok. A. F. sačinila javnu oporuku od 25. 11. 2013., koja je u tom predmetu i proglašena.

10. Nadalje, uvidom ispravu o sastavljanju oporuke javnog bilježnika I. M.. pod br. OU-61/13-1, IR-1/13 utvrđeno je da je pok. A. F. sastavila javnu oporuku od 25. 11. 2013., iz koje proizlazi da je oporučiteljica odredila kao svoju jedinu nasljednicu kći S. F., na svim nekretninama, na svim pokretninama, kao i na svim pravima, gotovom novcu i svim novčanim sredstvima na računima Zagrebačke banke d.d., neutvrđenom iznosu mirovine, nakitu, slikama i dragocjenostima. Iz oporuke ujedno proizlazi da je vrijednost nekretnina procijenjena u iznosu od oko 201.825,00 eur te pokretnina i svih prava u iznosu od oko 10.000,00 eur. Oporučiteljica navodi da je njezin pokojni sin D. F. za života imao velike dugove prema trećima koje je ona platila (a neke još i otplaćuje) tako da je za pokriće njegovih dugova iz svoje imovine morala izdvojiti i potrošiti iznos od 666.155,00 kn, a pored toga, za njegovog života, tako i danas izdašno je pomagala materijalno i na druge načine sina i njegovu obitelj, snahu i njegovu djecu. Iz oporuke proizlazi i procjena vrijednosti nužnog dijela prema kojoj vrijednost nužnog dijela za oba nužna nasljednika iznosi 189.210,87 kn te oporučiteljica navodi da je pokriće dugova pok. sina D. F. koštalo najmanje 666.155,00 kn, tako da je na taj način u cijelosti pokrivena i premašena vrijednost nužnog dijela koje bi po zakonu pripadalo zakonskim nužnim nasljednicima, njezinim unucima. Stoga svojim unucima ne ostavlja ništa od imovine navedene u oporuci i navodi da je njihovo pravo na nužni dio konzumirano kroz otplatu dugova njihovog pok. oca.

11. Rješenjem ovog suda br. O-79372021-5 od 6. srpnja 2021. određen je prekid postupka u ostavinskom predmetu br. O-703/2021 te su zakonski nasljednici R. F., OIB: …, Sisak, V. ulica 19 i L. F., OIB: …, S., V. ulica 19, unuci ostaviteljice, upućeni u parnicu protiv oporučne nasljednice S. F., OIB: …, P. V. 41, radi osporavanja valjanosti javne oporuke ostaviteljice pok. A. F. sačinjene 25. studenog 2013. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da su zakonski nasljednici R. F. i L. F. na raspravi održanoj 23. lipnja 2021. dali nasljedničke izjave u kojima izjavljuju da ne priznaju oporuku ostaviteljice od 25. studenog 2013. istinitom i pravovaljanom, te da se odluka suda temelji na odredbi čl. 222. stavak 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) koja propisuje da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke, te o kojima ovisi veličina nasljednog dijela valjanost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio.

12. Odredbama čl. 9. st. 1. i st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) propisano je da ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug na jednake dijelove, a prema odredbi čl. 10. ZN dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove.

13. Prema odredbi čl. 43. st. 1. ZN oporučitelj može oporukom odrediti jednoga ili više nasljednika.

14. Nadalje, prema odredbama čl. 42. st. 3. i 4. ZN oporučitelj može svojom oporukom izazvati samo nasljednopravne učinke koji su predviđeni ovim zakonom, a koliko je oporučitelj u slobodi raspolaganja ograničen u korist članova svoje obitelji, određuju odredbe o nužnom nasljeđivanju ovoga zakona.

15. Odredbama čl. 70. st. 1. i 2. ZN propisano je da je pravo na nužni dio nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio, a raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna su.

16. Prema odredbi čl. 70 st. 3. ZN nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.

17. Dakle, ostaviteljica A. F. je javnom oporukom sukladno odredbi čl. 43. st. 1. ZN raspolagala svojom imovinom na način da je cjelokupnu imovinu ostavila svojoj kćeri S. F.., ovdje tuženici, istovremeno isključujući iz nasljedstva nužne nasljednike – R. F. i L. F., djecu svog ranije umrlog sina pok. D. F..

18. I. i II. tužitelji su, obzirom da su u ostavinskom postupku koji se vodi u predmetu ovog suda br. O-793/2021 u nasljedničkim izjavama osporili istinitost i valjanost javne oporuke ostaviteljice pok. A. F. sačinjene 25. studenog 2013., rješenjem ovog suda br. O-79372021-5 od 6. srpnja 2021. upućeni u parnicu protiv oporučne nasljednice S. F. (radi osporavanja valjanosti javne oporuke), te podnose ovu tužbu, no iz činjeničnog opisa tužbe kao i postavljenog (i preciziranog na ročištu održanom 7. lipnja 2022.) tužbenog zahtjeva, proizlazi da ne osporavaju istinitost i valjanost navedene oporuke u dijelu oporučnog raspolaganja u korist oporučne nasljednice S. F. već isključivo zahtijevaju nužni dio koji je reguliran odredbama čl. 70. st. 1. i 2. ZN, ističući da je oporučiteljica isključujući nužne nasljednike u potpunosti iz nasljedstva raspolagala oporukom u dijelu u kojem odredbe ZN oporučitelja ograničavaju u slobodi raspolaganja oporukom, u korist članova obitelji prema odredbama o nužnom nasljeđivanju, te ujedno osporavaju i navode o dugovanjima pok. D. F. i da bi iste podmirivala ostaviteljica.

19. Nadalje, prema odredbi čl. 85. st. 1. ZN oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju, ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili rodite- lju, ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom i ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

20. Odredbama čl. 86. st. 1-3. ZN je propisano da oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje, da razlog za isključenje mora postojati u vrijeme oporučivanja te u slučaju spora o opravdanosti isključenja teret dokaza da je isključenje opravdano leži na onome koji se na isključenje poziva.

21. Iz sadržaja javne oporuke ostaviteljice pok. A. F. sačinjene 25. studenog 2013., u smislu odredbe čl. 86. st. 1. ZN, ne proizlazi niti jedan od razloga isključenja I. i II. tužitelja kao nužnih nasljednika propisanih odredbama čl. 85. st. 1. ZN, a niti o postojanju istih tvrdi ili dokazuje tuženica, na kojoj je teret dokazivanja sukladno odredbi čl. 86. st. 3. ZN.

22. Nadalje, oporučiteljica A. F. oporukom isključuje I. i II. tužitelje kao nužne nasljednike, djecu ranije umrlog sina D. F., ističući u oporuci da je njezin pokojni sin D. F. za života imao dugove prema trećima koje je ona platila, precizno navodeći novčani iznos koji je utrošila na pokriće njegovih dugova te je, uz procjenu vrijednosti nužnog dijela nužnih nasljednika, oporukom raspolagala na način da I. i II. tužiteljima (svojim unucima) ne ostavlja ništa od imovine navedene u oporuci jer je njihovo pravo na nužni dio konzumirano kroz otplatu dugova njihovog pok. oca.

23. Prema odredbi čl. 70. st. 5. ZN nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).

24. Odredbama čl. 71., čl. 72. i čl. 73. ZN regulirano je izračunavanje vrijednosti nužnog dijela, umanjenje raspolaganja za slučaj smrti i vraćanje darova.

25. Tako je odredbama čl. 71. st. 1. i 2. propisano da se vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje na s- ljedeći način:

1. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve nje- gove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative.

2. Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.

3. Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nas- ljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nas- ljedniku u njegov nasljedni dio.

4. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim ma- njih uobičajenih darova.

26. Odredbom čl. 72. ZN propisano je što se smatra darom, a vrijednost dara određuje se sukladno odredbi čl. 73. ZN.

27. Dakle, sukladno odredbama čl. 42. st. 3. i 4. ZN i čl. 70. st. 1. i 2. ZN te temeljem odredbe čl. 70. st. 5. ZN, oporučitelj nema pravo raspolagati oporukom u dijelu u kojem ZN regulira nužno nasljeđivanje, pa stoga niti pok. A. F. nema pravo oporučno raspolagati na način da isključi nužne nasljednike, ovdje I. i II. tužitelje, iz njihovog nužnog dijela, niti uz vlastiti izračun da bi takvo pravo bilo konzumirano kroz otplatu dugova njihovog pok. oca, međutim, odredbama čl. 71., čl. 72. i čl. 73. ZN jasno je propisano na koji način se vrši izračun nužnog dijela, a obzirom da iz oporuke proizlazi, a i tuženica tvrdi tijekom postupka da je vrijednost učinjenih darova pok. ocu I. i II. tužitelja premašila vrijednost nužnih dijelova I. i II. tužitelja.

28. I. i II. tužitelji osporavaju bilo kakve darove ocu I. i II. tužitelja, kao i I. i II. tužiteljima, osim uobičajenih manjih darova u smislu odredbe čl. 98. ZN, a iz javne oporuke ostaviteljice pok. A. F. sačinjene 25. studenog 2013. ne proizlazi podrobnije o kakvim se dugovima pok. oca I. i II. tužitelja radilo (koje su to treće osobe vjerovnici, visina pojedinog duga jer iz oporuke i navoda tuženice proizlazi da ih je bilo više, kada su dugovi nastali i temeljem koje osnove i sl.) već se samo navodi jedan ukupan iznos.

29. Iz više priloženih ugovora o kreditu (ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 9. 4. 1996., ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 25. 9. 2000., ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 22.

1. 2002., ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu po mastercard kartici od 16. 7. 2002., ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 5. 5. 2003., ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 16. 6. 2005.) proizlazi da je pok. A. F. podizala kredite kod banaka, međutim, iz istih ne proizlazi svrha kreditiranja, a niti se iz dokaza koje predlaže tuženica može zaključiti u koju svrhu su utrošena novčana isplaćena korisnici kredita.

30. Iz ugovora o oročenom štednom ulogu od 27. 1. 2000. te potvrdi o obavljenoj transakciji od 8. 2. 2003. vidljivo je da je pok. A. F. imala oročeni štedni ulog kod Zagrebačke banke d.d., kao i da je isti zatvorila i primila isplatu u iznosu od tadašnjih 20.682,37 kn, međutim, niti iz tog materijalnog dokaza se ne može zaključiti na koji je način ista raspolagala tim novčanim sredstvima.

31. Iz potvrde Porezne uprave, Područni ured Sisak od 5. 9. 2022. proizlazi da je D. F. na dan 31. 12. 2003. po osnovi javnih davanja imao dugovanje u iznosu od ukupno 7.912,04 kn, međutim, iz izvedenih dokaza ne proizlazi, ne samo da je navedeni dug podmirila ostaviteljica A. F., nego ne proizlazi niti da je taj dug uopće podmiren.

32. Iz rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područni ured središnja Hrvatska, Ispostava Sisak od 2. 2. 2015. proizlazi da ovršenik F. R. duguje temeljem ovršnih isprava na dan 2. 2. 2015. iznos od ukupno 16.370,66 kn. Dakle, radi se o dugovanju I. tužitelja (za koji dug I. tužitelj tvrdi da ga je podmirio), a ne o dugovanju pok. D. F., a u javnoj oporuci ostaviteljice pok. A. F.. sačinjene 25. studenog 2013. ne navodi se ništa o podmirenju kakvih dugovanja I. tužitelja.

33. Konačno, tuženica u prilog navodima o plaćenim dugovanjima pok. D. F. iz javne oporuke ostaviteljice pok. A. F. sačinjene 25. studenog 2013. i svojim navodima dostavlja preslike rukom ispisanih bilješki s naznakama novčanih iznosa (str. 25-27 spisa), izvornike kojih bilježaka je prema nalazu i mišljenju vještaka Igora Jelovca od 8. svibnja 2024., vjerojatno ispisala F., međutim, iz tih bilježaka je vidljivo da se radi o evidenciji iznosa kredita i plaćanju kredita, no iz istih ne proizlazi u koju su svrhu ta novčana sredstva utrošena.

34. Stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju vještaka Igora Jelovca od 8. svibnja 2024., te ga sud u cijelosti prihvaća kao stručno i obrazloženo, međutim, navedeni nalaz i mišljenje nije od utjecaja na odluku suda, kraj činjenice da niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da se radi upravo o podmirenju dugovanja pok. D. F. od strane oporučiteljice A. F..

35. U odnosu na preslike rukom ispisanih bilješki s naznakama novčanih iznosa na str. 68-71 spisa, valja reći da su priložene spisu nakon zaključenja prethodnog postupak pa stoga nisu niti bile predmetom grafološkog vještačenje, no niti te preslike bilješki nisu dokaz iz kojih bi se sa sigurnošću zaključilo o postojanju dugovanja oca I. i II. tužitelja, o visini dugovanja i da je iste podmirila oporučiteljica A. F. i u kojem iznosu.

36. Isto tako, u spis priloženi izvornici rukom pisanih bilješki s naznakama novčanih iznosa, str. 75 i 76 spisa, nisu istovjetni priloženim preslikama zbog čega, kao i iz razloga što su spisu priloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, nisu bili predmetom grafološkog vještačenja, te iz tih preslika odnosno izvornika bilješki nije razvidno da bi se radilo o kakvim dugovanjima oca I. i II. tužitelja, o visini njegovih dugovanja i da bi iste podmirila oporučiteljica A. F. i u kojem iznosu.

37. Prema tome, temeljem izvedenih dokaza, a predloženih od strane tuženice, ne može se sa sigurnošću zaključiti o postojanju dugovanja oca I. i II. tužitelja i o visini istih kao i da je ta dugovanja za života podmirivala oporučiteljica A. F. i u kojim iznosima, dakle, o darovima i visini istih koje bi oporučiteljica A. F. za života učinila ocu I. i II. tužitelja te I. i II. tužiteljima, pa u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni odredaba čl. 71., čl. 72. i čl. 73. ZN o izračunavanju vrijednosti nužnog dijela, umanjenju raspolaganja za slučaj smrti i vraćanju darova, pri čemu je za istaknuti da tuženica nije niti predlagala izvođenje kakvih dokaza na okolnost opisanog načina izračunavanja nužnog dijela.

38. Stoga, po mišljenju ovog suda, nužni dio I. i II. tužitelja temeljem odredaba čl. 9. st. 1. ZN i čl. 70. st. 3. ZN iznosi 1/8 dijela cjelokupne ostavinske imovine te je odlučeno kao u izreci ove presude.

39. Radi stranaka je za istaknuti da pismeni nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Igora Jelovca od 3. 5. 2024. nije relevantan za ovaj postupak jer je vještak u istom zaključio da je oporučiteljica A. F. vrlo vjerojatno gotovo sigurno potpisala oporuku, a koja činjenica između stranakak nije niti sporna, a niti je sud takav zadatak uopće odredio grafološkom vještaku rješenjem br. P-358/2021-9 od 13. travnja 2023.

40. Konačno, nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženice da sud službenim putem pribavlja od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje elektronički zapis potvrde o stažu i plaći za pok. D. F., obzirom da je predložen na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. rujna 2024., dakle, nakon više od dvije godine nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak je zaključen na pripremnom ročištu 7. lipnja 2022.), a tuženica ne tvrdi niti dokazuje da ga bez svoje krivnje nije mogla istaknuti i prije zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP, sud ne uzima u obzir dokaze koje su stranke predložile tijekom glavne rasprave protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što su I. i II. tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu tuženica im je dužna naknaditi parnični trošak koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.100,00 eur (Tbr. 7. st. 1. i Tbr. 40. st. 1.), za zastupanja na ročištima 13.

4. 2023., 12. 9. 2023., 12. 12. 2023. i 2. 9. 2024. u iznosu od 1.100,00 eur za svako (Tbr. 9. st. 1. i Tbr. 40. st. 1.), za zastupanje na ročištu 14. 3. 2024. u iznosu od 275,00 eur (Tbr. 9. st. 5. i Tbr. 40. st.1.), za sastav podneska od 2.

12. 2021. u iznosu od 1.100,00 eur (Tbr. 8. st. 1. i Tbr. 40. st.1.), PDV u iznosu od 1.718,75 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 548,70 eur za svako, ukupno 9.691,15 eur.

42. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 27. rujna 2024.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. I. i II. tužitelju po punomoćniku

2. tuženici