- 1 -              Revd 2786/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2786/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz B., OIB: ..., koga zastupa A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2240/2022-2 od 11. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-363/2017-40 od 9. ožujka 2022., na sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je za iznos od 377,39 Eur/2.843,44 kn bruto i za iznos troškova prvostupanjskog postupka od 727,76 Eur/5.445,63 kn djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, kao i protiv toč. III. drugostupanjske presude kojom mu je naloženo naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 79,83 Eur/601,50 kn.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeća pitanja:

 

„1.Smatra li se da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja na pravno relevantan način sukladno čl. 4.st.1. i st.2. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5.st.1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima ( NN 37/11) ukoliko je propustio za pojedine dane terena (TR) upisati trajanje radnog vremena, ukoliko ne upisuje sve odrađene sate tako da je stvarno radno vrijeme različito u odnosu na upisano radno vrijeme te je li slijedom takvih evidencija radnog vremena koje ne vode radno vrijeme na pravilan način, pravilno shvaćanje suda da u takvim okolnostima treba kao pravilnu prihvatiti evidenciju tuženika u odnosu na manje uvjerljive iskaze tužitelja i svjedoka?

 

2. Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku u parnici primjenom odredbe čl. 155.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 1 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) uopće ne dosuđuje trošak sastava podneska kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te istomu prigovorio kao djelomično matematički netočnom, ako je prigovor tužitelja dopunom nalaza vještaka uzet u obzir te je sud svoju odluku o tužbenom zahtjevu utemeljio na varijanti izračuna iz dopune nalaza vještaka?

 

3. Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici ne dosuđuje trošak sastava podnesaka kojima tužitelj na sudski spis dostavlja dokaz o plaćanju predujma za vještačenje, iako je tužitelj rješenjem suda bio pozvan sudu dostaviti dokaz o uplati?“

 

3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj ukazuje na niz odluka županijskih sudova (presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-391/2018 od 13. prosinca 2018. i dr.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

 

4. Uz izložena pravna pitanja, tužitelj u prijedlogu tvrdi da su mu donošenjem pobijane presude povrijeđena i temeljna ljudska prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, kao i pravo na djelotvorno pravno sredstvo (pravni lijek).

 

5. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica isti predlaže odbaciti.

 

6. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

 

7.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na ta pitanja ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog pojedinog slučaja.

 

7.2. Osim toga, navedena pitanja nisu važna (u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP) ni zbog toga što je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi trebalo preispitati sudsku praksu.

 

8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

9. Također, u vezi dijela prijedloga za reviziju, koji se tiče povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), predlagatelj niti određeno ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojale povrede spomenutih Ustavom zajamčenih prava. Također, u vezi navedenoga, predlagatelju valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

 

10. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo (pravni lijek) zajamčenog čl. 13. EKLJP, ovaj sud primjećuje da je tužitelj na raspolaganju imao tužbu i žalbu kojima se i koristio. Sama činjenica da on djelomično nije uspio u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima. Pritom valja spomenuti da se suštinski ovaj prigovor odnosi na nedjelotvornost pravnih sredstava, a ne na nepostojanje dostupnih pravnih sredstava (povreda članka 1. Protokola br. 1 i članka 13. Konvencije).

 

11. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

 

12. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.