Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžmp-18/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SČ, zbog kaznenog djela iz članka 110. stavka 1. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog SČ, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Kmp-1/2023. od 25. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 26. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog SČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženog SČ zbog tri kaznena djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u točkama 1. do 3. izreke pobijane presude pa su mu za navedena kaznena djela utvrđene sljedeće kazne zatvora; za kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci; za kaznena djela pod točkom 2. i 3. na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci za svako djelo, pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je po članku 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. veljače 2023. do 25. kolovoza 2023.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženi SČ.
2.1. Pobijajući prvostupanjsku presudu državni odvjetnik žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) i zbog odluke o troškovima (članak 471. stavak 2. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo pod točkom I izreke i na odluku o troškovima kaznenog postupka ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da je preinači na način da optuženiku utvrdi pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju i da ga osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.2. Optuženi SČ po braniteljici, odvjetnici Sandri Dkaralić žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu u odnosu na kaznu, optuženiku izrekne godinu dana zatvora i primjenom odredbe članka 55. KZ/11. kaznu zatvora zamijeni radom za opće dobro.
2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
3. Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
5. Državni odvjetnik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude navodi da je prvostupanjski sud nakon što je pravilno utvrdio objektivne elemente u ponašanju optuženika, pogrešno zaključio o njegovom subjektivnom odnosu prema djelu, i to da njegova namjera nije bila lišiti života oštećenog RČ nego ga teško tjelesno ozlijediti.
5.1. Međutim, suprotno navedenim tvrdnjama državnog odvjetnika, nakon što je prvostupanjski sud utvrdio lokaciju ozljede glave oštećenog ŠČ, zatim kvalifikaciju i brojnost ozljeda, teška tjelesna ozljeda, sredstvo zadavanja ozljeda, šaka, noga potkoljenica i koljeno, jačinu i brojnost udaraca (11 udaraca jake snage kojima su ozljede zadane) prvostupanjski sud je pravilno pozivajući se na nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr.sc. Borisa Dumenčića utvrdio da smrtna posljedica u pravilu izostaje kod udaraca prouzročenih zatvorenom šakom ili drugim dijelovima tijela, a da je u konkretnom slučaju mehanizam nanošenja ozljeda doveo samo do apstraktne opasnosti od nastanka po život opasnih ozljeda, zaključio da je namjera optuženika bila oštećenom NČ nanijeti teške tjelesne ozljede. Naime, vještak je pojasnio, na temelju iskustva, da je do smrtne posljedice dolazilo u situacijama kada je nakon udaraca uslijedio pad oštećenika, što ovdje nije slučaj jer se oštećenik pridržavao za okvir vrata što je vidljivo iz snimke kamere video nadzora.
5.2. Stoga je sud prvog stupnja, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka te njegove dopune na raspravi 23. kolovoza 2023. na kojoj je odgovarao na pitanja državnog odvjetnika i na koje nije bilo primjedbi, u pogledu subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu zaključio da je optuženikova namjera bila ostvarenje teške tjelesne ozljede, a ne lišiti ga života, tako da se ovdje ne radi o kaznenom djelu ubojstva u pokušaju s neizravnom namjerom, kako to bez uspjeha u žalbi ističe državni odvjetnik, već osnovano prvostupanjski sud kriminalno ponašanje optuženika prema oštećenom NČ pravno označava kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11.
5.3. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. U odnosu na žalbe na odluku o kazni, državnog odvjetnika i optuženika.
6.1. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud utvrdio pojedinačne kazne i izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u preblagom trajanju, da je precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti. Pri tome, upire na činjenicu da je zanemario da je optuženik do sada prekršajno kažnjavan, da je počinio tri teška kaznena djela u odnosu na tri različita oštećenika s izraženim stupnjem kriminalne volje i upornosti u činjenju kaznenih djela, da je postupao brutalno i da samo slučajno nije došlo do težih posljedica. Također tvrdi da je precijenjena olakotna okolnost da se ispričao oštećenom RČ i zamolio ga za oprost, jer iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da kod optuženika postoji odsutnost osjećaja krivnje i stvarnog kajanja.
6.2. Suprotno navodima državnog odvjetnika, optuženik smatra da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti, jer je optuženik bio smanjeno ubrojiv, a da je podcijenio okolnost da optuženik nije osuđivan, da je priznao krivnju i da se ispričao oštećenom RČ. Nadalje, da je precijenio događaj u odnosu na oštećenog RČ, iz razloga što je kao naročito otegotnu okolnost cijenio silinu napada i broj udaraca, a radi se o običnoj teškoj tjelesnoj ozljedi, a prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka, ozljede neće ostaviti trajne i teške posljedice. Također smatra da u odnosu na oštećene TČ i ČČ, nedostaju okolnosti koje utječu na to da kazna bude manja, odnosno sud nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti u odnosu na kaznena djela iz točke II i III izreke presude.
7. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je pravilno prvostupanjski sud, prilikom odabira vrste i visine kazne, cijenio kao olakotno u odnosu na sva tri djela da je optuženik bio smanjeno ubrojiv, da nije kazneno osuđivan, što proizlazi iz izvatka kaznene evidencije, a kao olakotno je uzeo u odnosu na oštećenog TČ i ČČ priznanje krivnje dok je u odnosu na kazneno djelo počinjeno prema oštećenom RČ kao olakotno ocijenio da se optuženik tijekom iznošenja završnog govora ispričao i zamolio ga za oprost. Kao otegotnu okolnost u odnosu za sva tri kaznena djela za koja je optuženik osuđen, sud je ocijenio da su počinjena s izravnom namjerom kao oblikom krivnje kao i činjenicu da su počinjena iz osvete dok je u odnosu na kazneno djelo počinjeno prema oštećenom RČ naročito otegotno cijelio silinu napada i jačinu udaraca koje je zadao oštećeniku, kao i posljedice jer je iz iskaza oštećenika proizlazilo da je njegovo liječenje u tijeku i da još nije radno sposoban. Stoga, cijeneći sve utvrđene olakotne okolnosti kao i otegotne i težinu počinjenih kaznenih djela, ostvarenu kriminalnu količinu, zapriječenu kaznu, vodeći računa da je optuženik djela počinio kao mlađi punoljetnik, prvostupanjski sud je optuženiku pravilno utvrdio pojedinačne kazne, a jednako tako, uvažavajući ličnost optuženika i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, osudio i na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, smatrajući da će se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog djela, a optuženiku ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost kriminalnog ponašanja, a i svima ostalima uputiti jasna poruka da se kriminalna ponašanja neće tolerirati te da će počiniteljima biti izrečene kazne koje su primjerene težini kaznenih djela. U odnosu na prigovor državnog odvjetnika da je optuženik prekršajno kažnjavan, valja reći da se ovdje radi o prekršaju prema Zakonu o prebivalištu koji nema utjecaja na odmjeravanje kazne, kako to neosnovano državni odvjetnik navodi u žalbi.
7.1. Slijedom navedenog, nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.
8. Pogrešno državni odvjetnik smatra da je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka kojom je optuženik u cijelosti oslobođen njihova plaćanja, pogrešna. To stoga jer je optuženik bez stalnog zaposlenja i stalnih primanja, nema vrijednije imovine, koje okolnosti utvrđuje prvostupanjski sud i zaključuje da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, dok činjenica angažiranja izabranog branitelja, koju ističe državni odvjetnik, ne dovodi u sumnju takav zaključak prvostupanjskog suda, jer valja istaknuti da branitelja mogu platiti i druge osobe, različite od optuženika. Slijedom toga nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima postupka.
9. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
