Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-40/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I.M., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. i 2. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici br. K- 127/2023-19 od 27. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. I.M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici, proglašen je krivim opt. I.M. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, pa je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. I.M. je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 6,88 eura (šesteuraiosamdesetosamcenti) / 51,84 kune (pedesetjednukunuiosamdeset četirilipe) i paušalne naknade u iznosu od 39,82 eura (tridesetdeveteuraiosamdeset dvacenta) / 300,00 kuna (tristokuna), u roku 15 dana od pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 opt. I.M. je naloženo plaćanje nagrade punomoćniku ošt. M.M. – D.J., odvj. u Đ. u iznosu od 895,88 eura (osamstodevedesetpet euraiosamdesetosamcenti) / 6.772,61 kunu (šesttisućasedamstosedamdesetdvije kuneišezdesetjednulipu) u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se osobno opt. I.M. u osnovi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te da se pobijana presuda preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik u osobnoj žalbi ne ističe žalbeni osnov, no iz sadržaja žalbe bi proizlazilo da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno vrednovao i ocijenio njegov iskaz, te iskaze svjedoka obrane M.R., A.S. i K.S., u odnosu na iskaze žrtve M.M. i I.A., da je 30. studenog 2022. u označenom vremenu bio u obiteljskoj kući sa žrtvom - majkom i da je uputio riječi ozbiljne prijetnje, a da je u to vrijeme bio kod istaknutih svjedoka.

6.1. Protivno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje je ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te u odnosu na obranu optuženika, pravilno dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza i pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud pravilno je vrednovao iskaz žrtve M.M. kao vjerodostojan iskaz kada je opisivala optuženikovo ponašanje u prethodnom razdoblju i u dužem vremenu, da je optuženik svakodnevno konzumirao alkohol i prema njoj bio verbalno nasilan, da je tražio da plaća režije i račune za njegov mobitel i da je zbog toga odlučila opozvati darovni ugovor, kojim mu je darovala tu obiteljsku kuću, a da je dan ranije, prije upućenih joj prijetnji o tome razgovarala sa svojom kćerkom I.A., a koji razgovor je čuo optuženik i koji je idućeg dana joj uputio prijetnju smrću. Pravilno je vrednovan kao vjerodostojan iskaz svjedoka I.A., koja je potvrdila iskaz žrtve u pogledu lošeg ponašanja njenog brata u dužem vremenskom razdoblju prema majci s kojom zajedno živi i da ju je učestalo vrijeđao, prijetio i zastrašivao, a da je potvrdila razgovor telefonom s majkom, da je ista odlučila opozvati ugovor o darovanju obiteljske kuće svome sinu - optuženiku. U odnosu na svjedoke obrane, te iskaz optuženika, pravilno je vrednovao prvostupanjski sud da ti svjedoci nemaju direktnih saznanja o upućenim prijetnjama, te je pravilno vrednovao da ih je optuženik angažirao o potrebi njihovog svjedočenja kako bi potvrdili njegovu obranu da u to vrijeme nije bio u obiteljskoj kući. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao iskaz optuženika da je isti bio usmjeren na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti i da je u suprotnosti s izvedenim dokazima, iz kojih proizlazi, da je optuženik po povratku iz šume 30. studenog 2022. i nakon kraćeg zadržavanja u obiteljskoj kući majci izrekao riječi prijetnje "mamo, neće ti uspjeti tvoj plan da me prijaviš, da ja ostanem bez svega, ja sam uvijek korak ispred tebe, ti ćeš visjeti!", te da je stoga iskaz nevjerodostojan.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, i po ovom drugostupanjskom sudu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i namjeru optuženika da riječima ozbiljne prijetnje ustraši majku da će ju usmrtiti, te je pravilno utvrdio da je opisanom radnjom iz izreke presude počinio obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, za što ga je pravilno i po zakonu osudio.

7. Kako izjavljena žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnijeta u korist optuženika, u sebi sadrži i žalbu zbog kazne, o tome će nastavno biti riječi.

7.1. Drugostupanjski sud je mišljenja da je odluka o kazni od jedne godine zatvora, koja je izrečena optuženiku I.M. i koja je uvjetovana rokom provjeravanja od dvije godine, pravilno utvrđena i vrednovana u odnosu na težinu protupravne radnje, stupnju krivnje optuženika i društvenoj opasnosti. Pravilno je pri individualizaciji i odmjeravanju izbora, vrste i mjere kazne prvostupanjski sud vrednovao, kao olakotno optuženikovu neosuđivanost, a kao otegotno duže vremensko razdoblje neprimjerenog ponašanja optuženika prema žrtvi, te je pravilno zaključio i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda da izrečena kazna optuženiku u navedenom trajanju i uvjetovana rokom provjeravanja od dvije godine, može kod istoga ostvariti svrhu kažnjavanja, da na njega pravilno utječe da više ne čini kaznena djela, kao i na sve druge, te da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje pravedno.

8. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 26. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić