REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj Kzd-29/2020-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Diani Debeljuh kao sutkinji za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Samante Šijan, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola broj KMP-DO-175/11 (sada KOz-DO- 510/20) od 26. kolovoza 2011. izmijenjene 27. kolovoza 2014. i 23. prosinca 2014., protiv okrivljenog OS, zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, u daljnjem tekstu KZ/97), nakon održane i zaključene rasprave 19. rujna 2024. u prisutnosti zastupnice optužbe CS, savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola, okrivljenog OS i branitelja okrivljenika Dalibora Čajkovskog, odvjetnika u [adresa], objavljene 26. rujna 2024.
p r e s u d i o j e
I. okrivljeni OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca GS i majke O rođ. C, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, umirovljeni policajac, oženjen, otac dvoje djece, vojnu obvezu služio 1981/1982. u Benkovcu, kazneno neosuđivan
k r i v j e
što je
u vremenskom razdoblju od početka 2009. godine do 16. srpnja 2011. godine u [adresa], kao otac maloljetnog GS (rođenog **.**.2002.) i maloljetne ŽS (rođene **.**.2006.) svjestan da svojim ponašanjem ugrožava pravilan psihofizički razvoj svoje maloljetne djece, i pristajući na isto, najmanje jednom tjedno tukao maloljetnog sina GS, samog, te u nazočnosti njegove sestre ŽS, i to rukama po glavi i cijelom tijelu, a u nekoliko je navrata svojim rukama istukao maloljetnu ŽS udarajući ju po cijelom tijelu, da bi najzad dana 16. srpnja 2011. godine u večernjim satima GS bježao prema cesti, a okrivljenik ga je odveo u njihovu kuću i tamo istukao, a koje sve ponašanje je kod maloljetnih GS i ŽS izazvalo plač, strah i nelagodu,
dakle, kao roditelj zlostavio dijete,
čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97,
te se okrivljenom OS za kazneno djelo iz članka 213. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 prema mlt. GS
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci
za kazneno djelo iz članka 213. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 prema mlt. ŽS
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci
te se na temelju članka 60. KZ/97 okrivljeni OS
o s u đ u j e n a
jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
kojemu se na temelju članka 67. stavka 1. KZ/97
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni OS u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljeni OS dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 trošak paušalne svote u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) kuna / 165,90 (sto šezdeset pet eura devedeset centi) eura, na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 putni trošak dolaska na raspravu svjedokinje KS u iznosu od 196,00 (sto devedeset šest) kuna / 26,01 (dvadeset šest eura jedan cent) eura i na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 troška vještačenja stalne sudske vještakinje mr. SS u iznosu od 5.344,00 (pet tisuća tristo četrdeset četiri) kune / 709,27 (sedamsto devet eura dvadeset sedam centi) eura, 320,00 (tristo dvadeset) kuna / 42,47 (četrdeset dva eura četrdeset sedam centi), 160,00 (sto šezdeset) kuna / 21,24 eura i 416,00 (četiristo šesnaest) kuna / 55,21 (pedeset pet eura dvadeset jedan cent) eura te troška stalne sudske vještakinje dr. med. Davorke Smoljanić u iznosu od 1.472,00 (tisuću četiristo sedamdeset dvije) kune / 195,37 (sto devedeset pet eura trideset sedam centi) eura i 1.440,00 (tisuću četiristo četrdeset) kuna / 191,12 (sto devedeset jedan euro dvanaest centi) eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) podiglo je optužni prijedlog broj KMP-DO-175/11 (sada KOz-DO-510/20) od 26. kolovoza 2011. kojega je izmijenilo 27. kolovoza 2014. i 23. prosinca 2014., protiv okrivljenog OS (u daljnjem tekstu okrivljenik) kojim ga tereti da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 1. i 2. KZ/97, činjenično opisana kao u izreci.
2. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
3. Iznoseći svoju obranu, negirao je počinjenje kaznenih djela navodeći da je povod prijavi njegova maćeha i njegovo osporavanje njezina potraživanja u ostavinskom postupku, koja ga je ucjenjivala da joj da novac, a da će ona povući prijave te da se zbližila i s policijskom službenicom BS. Djecu nikad nije tukao, nego ih je možda samo koji put udario po guzi, ali to više u poticajnom smislu kada se djeci ne bi dalo izvršiti svoje obveze. Naveo je da se tijekom trajanja ovog postupka Centar za socijalnu skrb u Pazinu, kao ni djelatnica PS, nisu raspitivali o stanju unutar njegove obitelji, što da potvrđuje njegovu sumnju da je ovaj postupak „hajka“ od strane policijskih službenika Policijske postaje Buzet, dodajući da je bilo njegovih propusta kao roditelja, ali ne na način na koji ga se tereti.
4. U dokaznom postupku pročitana je materijalna dokumentacija, i to kaznena prijava od 20. srpnja 2011., izuzev u dijelu sadržaja izjave prijavitelja (list 4 do 6 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Pazin od 20. srpnja 2011. pri čemu su pregledani priloženi crteži i pročitan je nalaz za mlt. GS i ŽS (list 13 do 18 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti od 3. rujna 2002. (list 21 do 23 spisa), prijedlog za medicinsko vještačenje okrivljenika od 22. kolovoza 2003. (list 24 do 26 spisa), nalaz i mišljenje Prvostupanjskog liječničkog povjerenstva za pregled hrvatskih branitelja od 28. kolovoza 2002. (list 27 spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske od 24. prosinca 2001. (list 28 spisa), medicinska dokumentacija okrivljenika (list 29 do 39 spisa), nalaz i mišljenje psihologa te medicinska dokumentacija okrivljenika (list 40 do 95 spisa), zatim rješenje Prekršajnog suda u Buzetu poslovnog broja J-969/03 od 9. rujna 2003., presuda Prekršajnog suda u Buzetu poslovnog broja Pp-J-117/09-14 od 15. prosinca 2009., presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 18. veljače 2010. te presuda Prekršajnog suda u Buzetu poslovnog broja Pp-J-132/09-3 od 12. studenog 2009. (list 96 do 105 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Pazin od 22. rujna 2011. (list 125 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Pazin od 10. studenog 2011. (list 129 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Pazin od 12. listopada 2012. (list 137 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti, Ispostave Buzet (list 138 i 139 spisa), nalazi i mišljenja logopeda i psihologa Osnovne škole "Vazmoslava Gržalje" (list 140 do 142 spisa), medicinska dokumentacija i otpusno pismo za mlt. GS (list 143 do 147 spisa), psihologijski nalaz i mišljenje za mlt. GS i ŽS sastavljen po stalnoj sudskoj vještakinji mr. SS od 13. ožujka 2013. (list 150 do 160 spisa), psihijatrijski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. med. Davorke Smoljanić od 5. svibnja 2014. (list 178 do 196 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Pazin od 12. listopada 2012. (list 208 spisa), predstavke okrivljenika upućene Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske (list 223 do 225 spisa) te nalaz liječnika sa specijalističkog pregleda mlt. GS od 20. lipnja 2017. (list 345 spisa). ispitani su svjedoci JS (list 171 spisa), OSI (list 172 i 173 te 313 i 314 spisa), FS (list 202 spisa), RS (list 203 spisa), MS (list 203 i 204 spisa), ES (list 204 spisa), US (list 204 i 205 spisa), NS (list 290 spisa), dr. ĐS (list 301 i 302 spisa), CSI (list 302 i 303 spisa), GSI (list 303 i 304 spisa), KS (list 220 i 221, 361 i 362 te 458 i 459 spisa) i PS (list 171 i 172, 406 i 407 te 454 i 456 spisa). Pred sudom su ispitane i vještakinje mr. SS (list 170 i 171 te 304 spisa) i dr. med Davorka Smoljanić (list 205 spisa).
5. Odbijeni su prijedlozi obrane za provođenjem sudskomedicinskog vještačenja na okolnosti utvrđivanja je li moguće da djeca koja su izložena udaranju kako to proizlazi iz činjeničnog opisa kaznenog djela ne ostave nikakvog traga, zatim za provođenjem vještačenja po psihijatru forenzične specijalnosti te za ponovnim ispitivanjem svjedokinje dr. ĐS i vještakinje mr. SS, kao prijedlozi koji odugovlače postupak, dok je prijedlog da se u svojstvu svjedoka ispita mlt. GS sud odbio kao neprikladan.
6. Iz kaznene prijave je vidljivo da je 18. srpnja 2017. istu protiv okrivljenika podnijela OSI.
7. Iz izvješća Centra za Socijalnu skrb Pazin vidljivo je da je proveden intervju mlt. GS i ŽS u prostorijama Policijske postaje Buzet 20. srpnja 2011. kada je mlt. ŽS tijekom igre navela da je vidjela više puta da je okrivljenik vikao na GS i jako ga tukao kao „po tovarici“. Tukao ga je rukama po licu, rukama, nogama i po guzi. Tukao ga je rukom, a ponekad i nogom. Majka da ne želi da ih okrivljenik tuče pa ih štiti na način da stane između njih i okrivljenika, koji i nju zna udariti pa ju GS ponekad štiti tako da stane ispred nje i viče „nemoj“. Mlt. GS potvrdio je Ivaninu priču i odgovorio je potvrdno da se kod njih nedavno dogodilo nešto ružno, da ga je okrivljenik tukao, ali se sjeća samo da se to događalo u kući kada je ŽS spavala, a mama bila na poslu. Bilo je to u vrijeme praznika kada više nije išao u školu. Na crtežu tijela označio je da ga okrivljenik tuče po rukama, nogama, guzi i po licu i tada bi mu lice bilo crveno. U tom trenutku bude jako tužan i osjeća se jako loše, osjeća „nešto teško“ u prsima i u grlu što je označio na drugom crtežu. Primijetio je da kada okrivljenik pije pivo, da je tada mrzovoljan i izgledao je drugačije „kao da je umoran“ i više puta bi ga istukao kada je tako izgledao. Teta OSI koja živi u njihovoj blizini, mogla je čuti kada ga okrivljenik tuče.
7.1. Iz zaključka izvješća je vidljivo da su mlt. GS i ŽS direktno izloženi fizičkom nasilju u obitelji i to osobito od oca, OS, a da majka pokušava zaštititi djecu, ali da ponekad i sama koristi fizičku kaznu u odgojnim postupcima prema djeci. Kod mlt. GS uočeno je postojanje razdražljivosti, strahovi, odsutan je mislima, pretjerano je srdačan, agresivan prema sestri, dok je ŽS pokazala elemente hiperaktivnosti te je uočen nedostatak empatije iako se to moglo povezati uz njezinu razvojnu fazu.
8. Iz nalaza specijaliste Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Klinike za psihijatriju vidljivo je da je okrivljenik sniženog frustracijskog praga te povremenog eskaliranja projektivnosti.
9. Rješenjem Centra za socijalnu skrb Pazin od 21. rujna 2011. mlt. GS i ŽS imenovan je poseban skrbnik u osobi ŠS, socijalne radnice Centra, dok je njihovim roditeljima OS i KS određena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi. Mjera je ukinuta rješenjem Centra 12. listopada 2012.
10. Iz rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti, Ispostave Buzet vidljivo je da je mlt. GS KS pohađao redovito školu po redovnom programu uz individualizirani pristup u nastavi uz uključivanje u defektološko logopedski postupak te savjetodavnu pomoć psihologa, obzirom da se radi o djetetu s teškoćama u razvoju, a ustanovljenog stanja na temelju prethodnog nalaza i mišljenja logopeda i psihologa Osnovne škole "Vazmoslava Gržalje".
11. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje psihologice mr. SS, specijalistice kliničke psihologije, od 13. ožujka 2013. vidljivo je da je ista razgovarala s mlt. GS te da je prilikom psihologijskog ispitivanja primijetila da je GS bio promjenjivog raspoloženja ovisno o sadržajima razgovora, a vezano za inkriminirana zbivanja da je bio naglašeno tenzioniran, anksiozan, zbunjen, uznemiren i plačljiv. GS je na pitanje odgovorio da se bolje slaže s mamom te da je tata stroži, nakon čega se ispravio i rekao da nisu strogi i da mu sve samo kažu u miru, da ga tata ne bi istukao, samo malo bi ga za uši, kod kojeg odgovora je vještakinja primijetila anksioznost, napetost i nemir uz obaranje pogleda, stiskanje ruku, plačljivost i izbjegavanje teme. GS je izjavio da kada je bio mali, da je znao štipati djecu u vrtiću, da je bio nemiran i često u kazni, a na pitanje da li se dogodilo da bi ga tata tada istukao, G postao naglašeno anksiozan i napet te je naveo da ne zna kako reći jer se boji lagati te jeplačljivo izjavio da se boji da će mama i tata ići na sud, boji se da ne ostaju u policijskoj postaji. Naveo je da ne zna da li ga je tata udario, pitao je vještaka da li je ŽS rekla da ih je udario te na potvrdan odgovor vještaka je naveo da bi ga nekad udario, ali samo malo. Tate se malo bojao, a onda bi pobjegao kroz prozor u kupaonici, išao bi pod „skadanj“ i bio bi tužan. Mama je u tim situacijama nekada bila kući, nekada na poslu. Plačljivim glasom naveo je da bi i ŽS nekada malo istukao, ali da ne želi o tome pričati jer ne želi lagati da mu je onda teško reći. O tome nije nikome govorio jer se bojao da netko ne kaže policiji i da mu tatu zatvore u zatvor, a i mama i tata su mu rekli da se ne govore obiteljske stvari. Vještakinja je obavila psihologijsko ispitivanje i mlt. ŽS koja je izjavila da oni, misleći na roditelje, njih ne tuku veći ih samo malo po guzici, možda mrvicu više tata, ali to je ne boli. Nekada bi udario i GS i povukao ga za uho pa bi samo malo plakao. Neki puta se puno bojala tate, a neki put malo. Kada bi je tata istukao, bila bi malo tužna. Nekad bi dobila po guzici, nekad bi je povukao za uho, i to bude u kući. Navela je da je GS pobjegao tri puta van ili u kupaonicu, jer se bojao, a i ona bi nekada pobjegla ili se sakrila ispod stola.
11.1. Vještakinja zaključuje da je mlt. GS dječak prosječnih intelektualnih sposobnosti, ali ometene kognitivne efikasnosti uslijed naglašenih smetnji koncentracije i pažnje koje ometaju i sposobnost pamćenja i reproduciranja, da je prisutan usporen emocionalni razvoj uz prisutnost smetnji u emocionalnom razvoju (emocionalna labilnost, nesigurnost, sklonost povlačenju, niska razina samopouzdanja, naglašena anksioznost), koje ometaju njegovu funkcionalnost. Dječak je emocionalno involviran u aktualni sudski postupak, naglašeno je anksiozan tijekom ispitivanja o inkriminiranim događajima, zabrinut za roditelje uz prisutnost osjećaja krivnje te da bi njegovo svjedočenje za potrebe postupka (bez obzira gdje bi se provodilo i na koji način) vrlo nepovoljno odrazilo na njegovo psihičko stanje uz mogućnost emocionalne dekompenzacije i nesposobnosti za svjedočenje, zbog čega vještak isto ne preporuča. Nadalje, mlt. ŽS djevojčica je predškolske dobi, vrlo povoljnog mentalnog razvoja koji je osjetno iznad prosjeka, u emocionalnom razvoju ne registriraju se značajnija odstupanja osim blažih separacijskih poteškoća. S obzirom na njenu starosnu dob i stupanj razvoja, bez obzira na povoljan duševni razvoj vještakinja smatra da mlt. ŽS nije sposobna shvatiti značenje svjedočenja na sudu kao i značenje prava da ne mora svjedočiti. U vrijeme inkriminiranih zbivanja bila je u dobi od dvije i pol do pet godina te je uslijed dužeg proteka vremena moguća i insuficijentnost i iskrivljenost njezinih sjećanja kako zbog zaborava tako i zbog sugestivnosti. Konačno, mlt. ŽS je kao i njezin brat, emocionalno involvirana u aktualni sudski postupak te bi se njeno svjedočenje negativno odrazilo na njen emocionalni razvoj i reflektiralo na obiteljsku dinamiku, zbog čega se njezino ispitivanje kao svjedoka ne preporuča.
12.2 Vještakinja je pred sudom izjavila da stanje mlt. GS može proizaći iz cjelokupne roditeljske dinamike, ali da može proizaći i iz dinamike u odnosu na školu i školsku neodgovornost kada se dijete često upozorava u smislu neadekvatnosti. Na pitanje koji od ta dva faktora jače utječe na simptom loše slike, odgovorila je da uvijek, pa tako i u konkretnom slučaju, tome doprinosi obiteljska dinamika u smislu da kada dijete nema osjećaj dovoljne podrške i ako je više kažnjavanja nego poticaja. Za mlt. ŽS je izjavila da ona nema jednaku situaciju kao što ima mlt. GS pa tako da njezin osjećaj nije jednak onome koji ima GS jer je GS bazično strukturalno nesigurniji i to emocionalno osjetljiviji. Njih su dvoje različitog karaktera pa isto ponašanje roditelja u odnosu prema njih dvoje dovodi do toga da imaju svaki različitu percepciju i percepciju reakcije roditelja. Upitana za pojašnjenje navoda iz nalaza i mišljenja da ŽS indicira fizičko kažnjavanje, vještakinja je pojasnila da ona uporno pokušava umanjivati značaj fizičkog kažnjavanja i samo fizičko kažnjavanje pa da tako uvijek navodi: "Samo me malo povukao za uho", "Samo me malo udario po guzici", što da je vrlo uporno umanjivanje, pojasnivši da ako dijete nije bilo fizički kažnjavano, tada nema potrebe za takvim umanjivanjem pa to ide u prilog tome da je ŽS bila fizički kažnjavana, a i aktualno je involvirana u sudski postupak jer je pokušala štititi svoje roditelje. Što se tiče GS, kod istog su indikacije za fizičko kažnjavanje obaranje pogleda, stiskanje ruku i uključenost u sudski postupak protiv njegovih roditelja pa da je ta involviranost GS i ŽS u smislu štićenja roditelja svjesna i nesvjesna. Svjesna jer znaju da se protiv njihovih roditelja vodi sudski postupak, a nesvjesna jer su naučeni da se o nekim obiteljskim stvarima ne smije govoriti. Nadalje, pojasnila je da psihotraumatizacija nastaje nakon nekog dubokog traumatskog iskustva, primjerice straha za život i onda se javljaju simptomi kao što su nemogućnost snivanja, strah bivanja i naglašene anksioznosti, dakle. U pogledu fizičkog kažnjavanja djeteta od strane roditelja, navela je da o tome ovisi da li uslijed takvog kažnjavanja dijete ima osjećaj vlastite ugroženosti za život ili nema takav osjećaj, dakle da se radi o tome kakvo je kažnjavanje, primjerice da li je roditelj dijete udario po guzici ili povukao za uho ili nešto treće pa ovisno o tome ne mora doći do traumatizacije. Josipova reakcija indicira fizičko kažnjavanje, ali ne može tvrditi niti utvrditi da je on bio fizički kažnjavan, u kojem stupnju i kroz koje vremensko razdoblje i na koji način, a isto tako i u odnosu na ŽS. S obzirom na svoju dob GS razumije više od ŽS, djeca su svjesna i kod njih postoji strah od kažnjavanja roditelja i da roditelji ne završe u zatvoru jer bi se onda oni osjećali djelomično odgovornima za to. Kod djece nije našla elemenata zapuštenosti u odgoju niti da su bili bitno zlostavljani, pod time podrazumijeva da su oni bez teškoća u odnosu prema svojim roditeljima, a na to ukazuje i navod ŽS da su GS i ona slatki tatini vragolančići. Djeca inače doživljavaju oca kao strogog. Nije vidjela nikakve tragove zlostavljanja na GS ili ŽS. Uz to, na pitanje držanog odvjetnika je odgovorila da je iz razgovora s mlt. GS i njegove emocionalne reakcije isti sam verbalizirao da bi ga otac znao udariti po guzi, da je često znao biti nemiran u vrtiću i bio je u kazni, a pritom je nastojao izbjeći razgovor o tim sadržajima. Verbalizirao je kako ne zna kako bi rekao da ga je otac udario jer se boji da ne laže i da roditelji ne ostanu u policijskoj postaji. Smatra da se prema kompletnom Josipovom ponašanju ne radi o zlostavljanju već o fizičkom kažnjavanju, što je pojasnila da je to općenito neprimjeren oblik odgojnih postupaka i iako je uobičajeno da se kod roditelja nalaze oblici potreba udariti dijete po guzi, povući ga za uho, ali bez sustavnog konstantnog fizičkog kažnjavanja.
12. Iz psihijatrijskog nalaza s mišljenjem o duševnom stanju okrivljenika sačinjenog po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Davorki Smoljanić, specijalistice iz psihijatrije, vidljivo je da je okrivljenik osoba s komorbiditetom posttraumatskog stresnog poremećaja koji je tijekom vremena prerastao u trajni poremećaj ličnosti i štetne uporabe alkohola. Okrivljenikove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja, kao i mogućnost vladanja svojom voljom u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, bile su smanjene, no ne u bitnom stupnju. Nema indikacija za preporuku sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, ali vještakinja u cilju prevencije počinjenja potencijalno novog kaznenog djela, a kroz nastavak liječenja, uz stručnu podršku i liječenje bazičnog poremećaja, preporuča redoviti psihijatrijski ambulantni tretman. U razgovoru s okrivljenikom te prema navodima njegove psihijatrice, vještakinja je istaknula da se okrivljenik liječi tijekom cijelog ovog vremena.
12.1. Vještakinja je pred sudom pojasnila da kod okrivljenika nije utvrđena ovisnost o alkoholu već štetna upotreba alkohola. Na pitanje branitelja da objasni navod iz točke 1. zaključka psihijatrijskog nalaza i mišljenja, navela je kako se kod okrivljenika posttraumatski stresni poremećaj kronificirao, odnosno da posttraumatski stresni poremećaj traje određeno vremensko razdoblje i ako se kroz to razdoblje kod osobe ne uspostavi zadovoljavajuće zdravstveno stanje, tada dolazi do toga da on utječe na ličnost osobe na način da se pojave određeni simptomi koji su utvrđeni kod okrivljenika i tada dolazi do trajnog poremećaja ličnosti. U pogledu štetne uporabe alkohola, nije došla do zaključka da bi okrivljenik konzumirao alkohol kako bi liječio posttraumatski stresni poremećaj. Prema podacima, a i iz razgovora s okrivljenikom, došla je do zaključka da je okrivljenik kooperabilan, te da se prema navodima njegove psihijatrice liječi cijelo vrijeme.
13. Svjedokinja JS, doktorica medicine, nesrodna s okrivljenikom, navela je da su joj djeca bila dovedena na pregled povodom prijave 2011. te da prilikom pregleda nije pronašla nikakve objektivne tragove ozljeda. U prisutnosti socijalne radnice pitala je djecu da li ih otac tuče, na što je kćerka rekla da ne, a sin da ponekad dobije šamar po licu, a kada ga je ona pitala da li ga to boli da je rekao da malo pocrveni. Drugih saznanja nema. Liječnica je maloljetnih žrtvi od rođenja, na djeci nikada nije primijetila tragove fizičkog zlostavljanja niti je ikad kod djece uočila nešto što bi ju alarmiralo da prijavi zlostavljanje ili slično.
14. Svjedokinja OSI, okrivljenikova maćeha, propisno opomenuta izjavila je da je vidjela okrivljenika da je tukao GS, to je bilo ispred kuće kada ga je udarao svugdje gdje je stigao, a najviše po glavi. Čula je da GS plače i da govori okrivljeniku da ga ne tuče, a okrivljenik ga je tukao. Navela je da je okrivljeni tukao GS svaki tjedan jednom ili dva puta te da se to događao u večernjim satima između 21.00 i 22.00 sata. Dana 16. srpnja 2011. u 22.40 sati GS je bježao prema cesti, okrivljenik je išao za njim nakon čega ga je odveo u kuću i tamo istukao. Taj si je događaj zapisala kako ga ne bi zaboravila. Okrivljenik je tukao GS kako bi njoj ružno govorio, pa joj je GS govorio ružno, a kad ga je ona pitala zašto joj govori ružno, GS bi joj rekao da govori ružno jer da ga otac tuče kako bi on to njoj govorio. U odnosu na ŽS, izjavila je da ju je čula kako plače, ali da nije vidjela da ju je okrivljenik tukao. Žive na osami gdje nema susjeda. Okrivljenik je počeo tući GS kad je GS krenuo u školu, što je trajalo više godina. Prijavila je događaj od 16. srpnja 2011. Navela je da je okrivljenik konzumirao alkohol, te da nije konzumirao alkohol i tablete, ne bi tukao GS. Osim toga, čula je da je okrivljenik i vikao na GS da neka šuti, što plače, govoreći mu što mora reći. Sedam godina je živjela s okrivljenikom i bilo je sve u redu dok se nije oženio, a na pitanje branitelja okrivljenika odgovorila je da nije bila u ljubavnom odnosu s okrivljenikom. Ne konzumira alkohol, nije posjećivala psihijatra jer joj to nije bilo potrebno, a bila je kod doktorice koja joj je dala tablete za smirenje. Vezano za prijetnje koje je okrivljenik uputio njoj, izjavila je da je o tome obavijestila buzetsku policiju, ali da policija tada nije poduzela ništa jer je okrivljenik tamo radio. Ne zna je li okrivljenik i nakon 2011. tukao GS. Inače, u istoj je kući živjela u razdoblju od 2009. do 2011., ali ne u istom stanu. Soba u kojoj je to čula je njena spavaća soba, a s druge strane zida je spavaća soba okrivljenika pa stepenice, zatim soba od djece. Iako je to događalo većinom između 21.00 i 22.00 sata, čula je GS da plače i danju, tada je bila u sobi ili kuhinji, a povremeno je čula da plaču i GS i ŽS. U nekim je situacijama čula i da se GS i ŽS svađaju te da su se rijetko i tukli. Okrivljenikov otac umro je 2011. ona nije nikada udarila ni GS ni ŽS, a na pitanje je odgovorila da je pet do šest puta vidjela kako okrivljenik udara GS ispred kuće te da može biti a je okrivljenik bio pijan. Vodi parnični postupak protiv okrivljenika. Na pitanje okrivljenika je odgovorila je da nije odmah 16. srpnja 2011. otišla na policiju jer se bojala okrivljenika, jer joj je prijetio i plašio ju, ističući da ga se boji još uvijek, te da su policijske službenice 19. srpnja 2011. došle kod nje obaviti razgovor. Navela je da joj je okrivljenik dva puta razbio vrata od sobe i kupatila, a kada mu je umro otac, iskopčao joj je vodu i isključio joj struju. U razdoblju od 1. siječnja 2009. do 16. srpnja 2011. vidjela je okrivljenika tri do četiri puta da tuče GS, a da ga je čula više puta. Vidjela je da okrivljenik tuče GS pred kućom i štalom, pred štalom je vidjela da tuče GS dva do tri puta, a čula ga je puno puta. Njoj je prijetio osam puta. Kada je vidjela okrivljenika da tuče mlt. GS, stajala je na udaljenosti od pet do šest metara ili kad je išla kokoškama dati jesti, tada da je bila na udaljenosti od deset metara. Okrivljenik je tukao GS rukom, najčešće po glavi i to je dosta trajalo. Većinu puta kada bi vidjela okrivljenika da tuče GS, bio je pijan. Nikad nije vidjela da okrivljenik tuče ŽS, ali je čula. GS je plakao i govorio mu neka ga pusti. Na pitanje okrivljenika je odgovorila da su se ona i okrivljenik u rujnu 2009. gađali jajima i da joj je za to izrečena novčana kazna koju je platio okrivljenikov otac. Navela je i da je 11. studenog 2009. prijavila okrivljenika, ne sjeća se više zbog čega, ali je istaknula da je okrivljenik uvijek bio nasilan.
15. Svjedok FS, okrivljenikov brat, izjavio je da mu nije poznato o tome da bi okrivljenik znao istući djecu, navodeći da su njegova supruga i on učitelji u školi u Roču koju je pohađao i GS pa da bi se na satu tjelesnog odgoja sigurno primijetili znakovi zlostavljanja djeteta, što da oni ništa nisu primijetili. Na pitanje branitelja je odgovorio da je u inkriminiranom razdoblju dolazio kod oca jedanput do dvaput tjedno, javio bi se i okrivljeniku, a znao je kontaktirati i djecu. S ocem je tada živjela njihova maćeha VS te je jedanput vidio kako je VS dala čokoladu ŽS i rekla joj da ne smije reći ocu jer da je on poredan (zločest), što je njega zgrozilo. Nadalje, iskazao je da kada su okrivljenik i njegova supruga uhićeni, otišao je u policijsku postaju gdje je razgovarao sa službenicom ČS koja mu je rekla da se ovaj put ne radi o podmetanju njihove maćehe. Priznala mu je da ona odlazi na kavu sa VS te da je u kontaktu s njom, a njemu se VS nikada nije požalila ili ukazala mu da okrivljenik tuče djecu, navodeći da se njemu žalio okrivljenik da ga je VS dva puta pokušala poljubiti. U konačnici je izjavio da je između njihovog oca, VS, okrivljenika i njega postojao dogovor da će okrivljenik biti nasljednik, a da VS ima pravo doživotnog uživanja svega, na što je VS pristala, međutim da su se poslije oko toga stalno „vodile bitke“.
16. Svjedok RS, okrivljenikov susjed, izjavio je da tristo metara udaljen od okrivljenika na kraju ceste tako da mora proći pored okrivljenikove kuće. Kod okrivljenika dolazi rijetko i nikada nije vidio da okrivljenik udara nekog od svoje djece niti je čuo da viče na njih. Nikada mu nitko ništa nije rekao niti su mu se na to žalila okrivljenikova djeca.
17. Svjedok MS, okrivljenikov susjed, izjavio je da se iz kuće okrivljenika znao čuti plač djece, ali da on ne zna zašto su djeca plakala. Nije vidio koja djeca plaču, pretpostavlja da su to bila okrivljenikova djeca. Nitko mu nikad nije rekao da okrivljenik tuče djecu. Sjeća se da je jednom okrivljenik u sumrak tražio od GS da mu nešto mjeri ili drži prilikom mjerenja, kojom prilikom je bilo vike oko toga. S okrivljenikom je bio u dobrim odnosima do 2007., nakon čega više nije dolazio u njegovu kuću, a to stoga jer je njihov odnos narušen, između ostalog, i zbog spora oko zemlje.
18. Svjedok ES, krsni kum mlt. GS, izjavio je da nikada nije ni vidio ni čuo da je okrivljenik tukao djecu niti mu je netko za takvo što rekao. U inkriminirano vrijeme dolazio je u njihovu obiteljsku kuću i tada nije primijetio nikakve modrice na djeci, te nikada nije čuo plač ni viku djece.
19. Svjedokinja US, nesrodna s okrivljenikom, izjavila je da je voditeljica Odjela za Hrvatske branitelje u Istarskoj županiji, a okrivljenik je ratni vojni invalid, zbog čega joj je poznata situacija. Kao psiholog provodila je mjeru posebne brige i nadzora nad djecom okrivljenika u razdoblju od 1. listopada 2011. kada je u obitelj okrivljenika odlazila jednom tjedno ili eventualno jednom u dva tjedna te nije imala dojam da je tada bilo nekog takvog zlostavljanja, niti je imala sumnju na to. Djeca su bila normalna te je ona nakon godinu dana predložila da se ta mjera ukine. Okrivljenik i njegova supruga bili su jako ogorčeni načinom na koji je okrivljenik završio u zatvoru. Njezino je mišljenje da je to bila normalna obitelj u kojoj se otac malo više brinuo o djeci iz razloga što je bio u mirovini, a supruga je radila. Nije uočila ništa što bi ukazivalo da je bilo fizičkog nasilja nad djecom, kao niti da bi kod djece bilo nekakvih trauma zbog ranijeg odnosa okrivljenika prema djeci. Poznato joj je da je GS bio određen individualni program u školi jer je imao problema u savladavanju gradiva te da je povučeniji u odnosu na sestru ŽS koja je otvorenija. Nema saznanja o alkoholiziranim stanjima okrivljenika, te da se njoj nitko nikad nije povjerio niti obratio s podatkom da okrivljenik tuče svoju djecu. Poznato joj je da je okrivljeniku priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida sa 20% oštećenja organizma uslijed bolesti, da se tu radi o posttraumatskom stresnom poremećaju zbog čega mu je određena terapija koju prima i da odlazi na grupne terapije u Rijeku.
20. Svjedokinja NS, školska psihologica mlt. GS i ŽS, izjavila je da joj je okrivljenik rekao da ga je njegova maćeha prijavila za predmetna kaznena djela, a na pitanje branitelja je odgovorila da su kod GS prilikom testiranja prije polaska u školu utvrđeni problemi s pažnjom i koncentracijom te poteškoće u grafomotorici, zbog čega su se roditelji dvoumili da li da ga upišu u školu, te da su ga ipak upisali i da je krajem prvog razreda doneseno rješenje da će pohađati redovni program uz individualni pristup. U prvi razred osnovne škole GS je krenuo 2008./2009. kada je bio slabije koncentriran i nemiran, a u drugom razredu ih je razrednica upozorila da se GS zatvorio u sebe pa su ga uputili na obradu kod kliničkog psihologa, nakon kojeg je bio upućen na pedopsihijatriju. GS joj je govorio da je teta VS bacila ocu jaje u hlače i majicu i da je otac zvao policiju te da je moguće da je zbog tog događaja došlo do promjene u Josipovom ponašanju. Redovito je surađivala s obitelji. Za GS je navela da odlazi na terapiju na Kantridu jer ima strahove, noćne more i neke prisilne radnje, a s ŽS da nikad nije bilo nikakvih problema. Oni nisu dobili nikakvu uputu, a majka joj je rekla da se radi o grupnoj terapiji u manjim grupama s djecom sa sličnim problemima. Izjavila je da joj GS nikad u razgovoru nije rekao da ga otac tuče, kao niti ŽS te na djeci nikada nije primijetila nikakve ozljede ili modrice koje bi ukazivale na fizičko nasilje. Dobila je informaciju da se GS u drugom razredu zatvorio u sebe, da je bio zabrinut i imao neke prisilne radnje, primjerice da je kod kuće znao polizati sestru, a u školi da je znao polizati neke predmete, zbog čega su ga uputili na terapiju. GS da je imao lijep odnos s majkom i ocem, s time što je u prvom razredu rekao da je otac vikao na majku. Što se tiče njegovih strahova, na Kantridi su pokušali utvrditi što je uzrok tome, gdje su rekli da je on intelektualno u redu, ali emocionalno da je na razini djeteta od četiri godine. GS je odbijao rad kod kuće pa su gledali kako bi ga motivirali. Uz majku i oca radio je zadaću, imao je dosta negativnih ocjena jer se teže koncentrirao na nastavi, a emocionalno je osjetljivije dijete, dok sa ŽS nemaju takvih problema. Pomagala je GS u učenju. Na pitanje branitelja je odgovorila da joj je GS izravno rekao da se boji te tete, da je ona jako ružna napravila ocu kada je bio u drugom razredu, te pretpostavlja da je GS sudjelovao nekom događaju zbog kojeg se prestrašio. Tijekom školovanja okrivljenik se zanimao o školovanju i razvoju GS i ŽS, s njom je razgovarao o tome, zanimala se i majka, a vjeruje da su razgovarali i s učiteljem.
21. Svjedokinja dr. ĐS, psihijatrica, subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije, izjavila je da okrivljenika poznaje dugo vremena, dolazio je u Kliniku za psihijatriju u Rijeci još u razdoblju kada je ona bila specijalizant. Sjeća ga se kao pacijenta koji je uvijek bio motiviran za samopomoć i za savjete, nije bio svadljiv i bio je vrlo miran i nekonfliktan. 2009. okrivljenik je doveo svog sina mlt. GS rekavši joj da ima problema s učenjem, što je proizlazilo i iz uputnice djetetovog pedijatra, koji pregled je zahtijevala i škola koju je GS pohađao. Nakon izvršene obrade – evaluacije nad mlt. GS došli su do zaključka da je GS nezrelije dijete za svoju dob, nije mu bila dovoljno sazrela grafomotorika i nije mogao procesuirati informacije zahtijevanom brzinom. Kada su pitali za uvjete u kojima dijete živi, saznali su da dijete živi u seoskoj sredini u kojoj osim njegove sestre i njega nema druge djece, pa da je njima s obzirom na tu činjenicu bilo očekivano da takvo dijete bude manje snalažljivo, sramežljivo i inhibirano. Okrivljenik ju je u prisutnosti mlt. GS upozorio da je dijete bilo prisutno konfliktima roditelja s okrivljenikovom maćehom, međutim kako je GS odrastao u jednoj privrženoj i skladnoj obitelji, da se znao nositi s time jer su roditelji to ublažavali svojim ponašanjem. Zajedno sa psihologom utvrdili su kako su problemi koje je GS imao u školi plod njegove nezrelosti i loše stimulacije sredine u kojoj živi, odnosno manjak interakcije s drugom djecom. Navela je da je pregledom i obradom djeteta utvrđeno da mlt. GS živi u privrženoj i skladnoj obitelji te s obzirom na ono što su utvrdili, njihova preporuka bila je individualizirani pristup u nastavi, što je značilo da je mlt. GS imao dobre sposobnosti za praćenje nastave, ali da nije bio dovoljno sazrio, dok su mu zbog poteškoća u praćenju nastave matematike preporučili prilagođenu nastavu. S obzirom da je dijete živjelo u mjestu udaljenom od Rijeke, sjeća se da ga je slala na razgovore školskom psihologu NS kod koje je GS redovno i rado odlazio, a njoj je dolazio jednom godišnje na reevaluaciju. Zbog njegove inhibiranosti i nedruželjubivosti, 2015. preporučila je i grupnu psihoterapiju prvenstveno za dijete, a paralelno se održavaju i grupe podrške za roditelje te da je mlt. GS dolazio s okrivljenikom na grupnu psihoterapiju u razdoblju od listopada 2015. do lipnja 2016. Istaknula je da na mlt. GS nikada nije zamijetila tragove fizičkog zlostavljanja, kao niti bilo kakve tragove emocionalne traumatizacije djeteta od strane roditelja, konkretno od strane okrivljenika, te da su problemi djeteta isključivo prouzročeni njegovom nedovoljnom zrelošću s obzirom na njegovu dob i činjenicu da je odrastao u nedostatno interaktivnoj sredini kao i da je karakterno povučenije dijete. Kod djeteta nije primijetila ništa što bi izlazilo izvan okvira normalnog i uobičajenog roditeljskog postupanja prema djetetu. Nadalje, iskazala je da joj mlt. GS nikada nije govorio o odnosu njegovog oca i sestre, a kada bi ga ona pitala za sestru, da joj je znao reći da se s njom jako svađa jer da je ona jako zahtjevna i da ga ne pušta na miru. Nakon ciklusa grupne psihoterapije mlt. GS je postao opušteniji i otvoreniji, htio je nešto verbalizirati, spontaniji je, rado i sam nešto kaže, ne treba ga se stalno nešto pitati te je pokazivao smisao za humor što da je znak opuštanja i sazrijevanja. Na pitanje branitelja je odgovorila da nikad nije primijetila da je mlt. GS pružao otpor ocu i dolascima k njoj, a na pitanje držanog odvjetnika je odgovorila da joj je poznato da okrivljenik ima problem s alkoholom te da je s njim razgovarala o njegovim odgojnim metodama. Za okrivljenika je izjavila da on ima potrebu tražiti savjet i razgovarati o postupanju i problemima sa djecom, a o njegovoj motiviranosti da najbolje govori činjenica da je svakih petnaest dana redovno dovodio dijete u Rijeku. Primijetila je da okrivljenik u svojim odgojnim metodama mlt. GS nagrađuje i kažnjava, ali da joj mlt. GS nikada nije izričito rekao na koji način ga je otac kažnjavao, kao što ne kaže niti jedno dijete obzirom da djeca štite roditelje. Rekao joj je samo da mu je otac pokušavao reducirati vrijeme koje on provodi na kompjuterskim igricama.
22. Svjedokinja ŽSI, učiteljica mlt. GS i ŽS, izjavila je da kao učitelj nikada kod mlt. GS i ŽS nije primijetila nikakva odstupanja niti išta neuobičajeno. O njihovim roditeljima ima dobro mišljenje i s njima je uspostavljala dobar kontakt. Na pitanje branitelja je odgovorila da joj GS nije nikada rekao da ga otac tuče, navodeći da je GS dijete s posebnim potrebama koje je uspješno savladalo cjelokupno gradivo, a pritom je bio i uzorna i primjerena vladanja. ŽS je odlična učenica, uzornog vladanja. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorila da se sjeća da su je kontaktirali djelatnici Policijske postaje Buzet i pitali je li primijetila da okrivljenik tuče mlt. GS, kojima je odgovorila da nije, te da je nešto i primijetila kod djece, da bi to odmah prijavila jer je to njezina obaveza. Izjavila je da u školi svi primijete da se roditelji dobro brinu o djeci.
23. Svjedokinja GSI, specijalist kliničke psihologije, u svom je iskazu navela da je mlt. GS vidjela samo jedanput i to kada je u veljači 2010. došao na pregled u Dječju bolnicu Kantrida, da je bio povučen, miran i tih, da je rekao da ima strahove i da se boji tete VS zbog čega je ona napisala da postoje narušeni odnosi u široj obitelji. Primijetila da je dijete prestrašeno i emocionalno osjetljivo pa da je preporučila daljnju psihijatrijsku obradu.
24. Svjedokinja KS, okrivljenikova supruga, propisno opomenuta, nakon što se odrekla blagodati uskrate iskaza je izjavila da okrivljenik nije nikada tukao njihovog sina GS u smislu da bi ga istukao, ali da ga je znao udariti po guzi kada ovaj nije htio učiti i to da se dogodilo svega nekoliko puta. Nije tukao ni ŽS niti je vikao i galamio na djecu. Nije pio alkohol i nije alkoholičar, a niti se liječio od alkohola. Kaznenu prijavu protiv njih podnijela je maćeha njezinog supruga, OSI, koja je to učinila iz zavisti i ljubomore. Centar za socijalnu skrb odredio im je mjeru nadzora zbog zlostavljanja i nebrige za djecu nakon policijskog postupanja. Taj dan kada su bili u Policijskoj postaji Buzet djeca su bila razdvojena od njih pet sati. Dana 16. srpnja 2011. radila je popodnevnu smjenu, a kad je došla kući djeca su već spavala, nisu joj rekla da bi ih okrivljenik istukao. Njihova djeca su vesela, igraju se i uživaju. Njihov sin ima problema sa finom motorikom i koncentracijom, još od vrtićkih dana odlazili su s njim kod logopeda, dobro napreduje i sada pohađa drugi razred Srednje strukovne škole u Roču, a ŽS peti razred osnovne škole.
24.1. Na pitanje okrivljenika, svjedokinja je odgovorila da su 16. srpnja 2011. djeca spavala, a da je BS dolazila kod nje na radno mjesto u Humsku konobu i nudila joj odlazak u Sigurnu kuću, što je činila i na policiji ukoliko prizna kaznena djela. Kada su PS i njezina kolegica dolazile kod njih u kuću, zatekle su uredno stanje.
25. Svjedokinja PS, djelatnica Centra za socijalnu skrb Pazin (u daljnjem tekstu Centar), propisno opomenuta, navela je da su nakon prijave VS u studenom 2009. obavili razgovor s okrivljenikom i izvršili očevid na terenu, kada nisu utvrdili nikakve oblike ponašanja koji bi bili na štetu djece. Nakon prijave, u srpnju 2011. osobno je u Policijskoj postaji Buzet obavila razgovor s mlt. GS i ŽS iz kojeg je zaključila da postoje određene indicije o fizičkom zlostavljanju djece od strane oca. Tijekom razgovora kojega je obavila s djecom u Policijskoj postaji Buzet, GS je bio dosta rezerviran i nije odgovarao na pitanja vezana za postupanje oca, na druga pitanja da je odgovarao, a djevojčica je bila susretljivija te je počela kroz igru govoriti kako tata fizički kažnjava GS, kako ga tuče po glavi i po cijelom tijelu, na što se uključio GS koji nije mogao prostorno i vremenski odrediti kada se to događalo, jedino je rekao da to nije bilo prije tjedan ili dva dana, da je tada bio sam s ocem, da je ŽS spavala, a majka da je bila na poslu. Na crtežu je označio da ga otac udara po guzi, nogama i glavi, a označio je i da u tim situacijama osjeća težinu i to u području trbuha, srca i grla. Nakon toga su obavili razgovor i s okrivljenikom i njegovom suprugom kada je okrivljenik rekao da se zna dogoditi da nekad udari dijete primjerice rukom po guzi, a majka čak niti to. Zbog toga im je bila određena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi za razdoblje od 1. listopada 2011. do rujna 2012. u kojem razdoblju je voditeljica mjere redovito odlazila u obitelj okrivljenika i kroz to razdoblje nije utvrdila nikakav element destruktivnog ponašanja roditelja prema djeci, a utvrđeno je da je i u tom razdoblju otac apstinirao od alkohola, zbog čega se mjera nadzora i prestala provoditi jer za njom više nije bilo potrebe. Nadalje, iskazala je da je dječak u razgovoru rekao da otac zna popiti pivo, da on to primijeti jer da otac tada izgleda umoran i ljut i da ga je tada više puta udario, da je dječak rekao da zna biti ljut i ljubomoran na sestru pa da se zna posvađati s njom i pobjeći kroz prozor, da joj nije ništa govorio vezano za to da bi pobjegao kada bi ga udario otac. Dječak joj je rekao da on nikom nije pričao o tome, a da ih je mogla čuti teta VS. Također, mlt. ŽS joj je rekla da kada ih otac tako zna udariti, da majka stane između njih kako bi ih zaštitila. Djevojčica je sama uzela dvije olovke i pokazivala kako se mama i tata tuku bez da ju je pitala da joj takvo što pokazuje. Prije nego što je došla u Policijsku postaju Buzet, s djecom je bila kolegica LS, i misli da ona nije sudjelovala niti čula dio razgovora između djece i nje. Prostorija u Policijskoj postaji Buzet u kojoj su bila djeca izgleda kao jedan školski razred, djeca su crtala po ploči i bila relativno opuštena i razigrana, nije primijetila da bi djeca bila u šoku. Zna da je GS malo usporen u senzomotorici i da on u školi prati individualizirani pristup nastavi u koji bi trebali biti uključeni i logoped, defektolog i psiholog. Nikad ne pita djecu zbog čega ih netko tuče jer da onda to ukazuje na opravdanost toga da ih se tuče, navodeći da je to GS povezivao s raspoloženjem oca i konzumacijom alkohola, a misli da je bilo i govora o tome da su bili u pitanju međusobni odnosi djece u koje su onda intervenirali. Nadalje, iskazala je da joj djeca nisu govorila da ih teta VS tuče, ali da su joj rekla da je ne vole. Djeca definitivno nisu bila zapuštena, djeca i roditelji imali su jedan kvalitetan odnos, a po njihovom mišljenju u Centru problem je bio što je otac ponekad konzumirao alkohol i tada nije uspijevao kontrolirati svoje reakcije zbog čega bi dolazilo do neprimjerenog kažnjavanja djece.
25.1. Nakon što je dovršena mjera nadzora i obustavljen postupak pri Centru, Centar više nije nikada ništa radio po tom predmetu niti ih je ikada više itko izvijestio o bilo kakvim problemima u obitelji OSI. Jednom su bili preprata djeci kada ih se vodilo na psihologijsko vještačenje. Njezin je dojam kao psihologa tijekom obavljenog razgovora s djecom da je otac primjenjivao neadekvatne odgojne metode prema djeci pri čemu je stekla dojam da su takva postupanja oca trajala dugo razdoblje, da se nije radilo o izoliranim događajima, a ustanovila je i da se otac tako ponašao kada je bio pod utjecajem alkohola. Pojasnila je svoj navod da je skeptična u pogledu izjave ŽS koja je pred njom izvela igrokaz sa dvije olovke koje su predstavljale mamu i tatu, da je pritom mislila da se samo na temelju tog postupka djeteta ne može izvesti zaključak o situaciji u obitelji, to iz razloga što je bilo moguće da je dijete uistinu i prisustvovalo takvom događaju između majke i oca, a da je moguće da je to radila i jer je tako nešto vidjela na televiziji. Na pitanje branitelja je odgovorila da se radi o duljem vremenskom razdoblju tijekom kojeg se okrivljenik neprimjereno ponašao zaključila je zbog te prijave iz 2009. gdje je VS do u tančine ispričala što se događalo, a i iz iskaza djevojčice. Tijekom postupanja u pogledu događaja iz 2009. nisu utvrdili postojanje nikakve konkretne sumnje da je bilo fizičkog nasilja. Iz razgovora s okrivljenikom i iz opisa dječaka GS, zaključila je da se okrivljenik neprimjereno ponašao onda kad je bio pod utjecajem alkohola. Ona nije čula od djece da je otac tukao GS od početka 2009. pa do srpnja 2011. najmanje jednom tjedno. Njezin zaključak vezano za mlt. GS je bio da se on s obzirom na njegovu dob pretjerano trudio ugađati, pretjerano se trudio ostaviti dobar dojam, odnosno da je stil njegove komunikacije bio davati socijalno prihvatljive odgovore. Navela je da djeca nerado govore o lošim stvarima u obitelji, oni su skloniji opisivati situacije onako kako bi oni htjeli da bude. Dječak je imao potrebu zaštiti situaciju u obitelji, bio je u toj dobi gdje je već mogao shvatiti što je dobro, a što loše, sve htijući prikazati situaciju povoljnom. Osobno je kao psihologica stekla dojam da je GS samo povremeno prikazivao realno stanje u obitelji i to kad bi mu izmakla kontrola, a kada je bio svjestan situacije, govorio je dobro o obitelji. Kada bi dijete reagiralo spontano i iskreno ona je iz takvog ponašanja mogla zaključiti da je u obitelji bilo nasilja. U Policijsku postaju Buzet gdje je obavljen razgovor s djecom došla je na poziv policije, koji razgovor je trajao sat vremena. ŽS je ostavila dojam djevojčice koja nije imala dovoljno suosjećanja za svoga brata, navodeći da je to uobičajeno za tu razvojnu fazu, ali njoj se činilo ipak malo kod nje to izraženije pa je to i naglasila u svom izvješću koje je sastavila neposredno nakon obavljenog razgovora s djecom. Kada je u izvješću navela da je ŽS nakon što ju je stariji brat snažno udario rukom po obrazu samo nastavila svoju aktivnost bez pokazivanja uznemirenosti, ona je iz toga stekla dojam da je to među njima uobičajeno, da to nije ništa novo. Prije obavljenog razgovora s djecom misli da je razgovarala s ravnateljicom, ali ne zna tko joj je dao informaciju o predmetu prije razgovora. Ne sjeća se da je djeci davala neku hranu tijekom razgovora, to ni ne običava raditi. Svoje izvješće je sastavila samostalno u prostorijama Centra socijalnu skrb Pazin.
25.2. Na pitanje branitelja okrivljenika zašto je i na što konkretno bila skeptična kada je navela u iskazu „da je malo skeptična na to što je ŽS navodila“, odgovorila je kako je bila skeptična na vjerodostojnost njezinog navoda u vezi igrokaza kada je ista svojevoljno uzela olovke i napravila igrokaz govoreći da su to mama i tata i te su se olovke sukobljavale, navodeći da je ŽS mogla ispoljavati svoje osjećaje i svoju maštu. Bila je skeptična obzirom na dob jer se s istima u toj dobi mora biti oprezan. Pojasnila je da je njezino bilo zabilježiti što dijete kaže, a ne utvrditi vjerodostojnost djetetovog iskaza. Inače kada je tražila dijete da joj opiše svoje osjećaje, dala bi mu crtež čovjeka gdje su djeca na tom crtežu označavala dijelove na kojima su osjećala bol, tako da pretpostavlja da je tada ona GS dala crtež. Ne postoji standardizacija u smislu tehnike, no praksa u Centru kao i u drugim centrima je da koriste takav način tehnike crtanja prilikom razgovaranja s djecom. Postoje protokoli koji ukazuju što psiholog treba raditi s djecom, navodeći da treba ispitati okolnosti, procijeniti emocije djeteta vezano uz tu određenu situaciju nasilja i u tu svrhu koriste konstruktivne i kreativne tehnike kao što je i crtež i lik čovječuljka. Ne sjeća se da li su tada postojale pisane smjernice prilikom ispitivanja djeteta uz pomoć crteža, ističući da su zaposleni u Centru educirani za provođenje intervjua s djecom. Obzirom na protek vremena, nije se sjećala kako je pristupila GS, ali uvjerena je da je postupila ispravno i u skladu sa strukom. Sjeća se da su djeca nakon njezina razgovora odvedena k liječniku, a ona je u vidu tjelesnih ozljeda nešto malo vidjela na Josipovom lijevom obrazu. To nije konstatirala nigdje jer to tada nije bio njezin zadatak. Na pitanje okrivljenika odgovorila je da je kolegica LS bila s njom u prostoriji prilikom razgovora s djecom u policiji, pojasnivši da se radilo o velikoj prostoriji u policiji te da ista nije sudjelovala u intervjuu s djecom, zato ništa nije ni čula.
26. U završnom govoru državni odvjetnik smatra dokazanim da je okrivljenik počinio djela za koja se optužuje što da proizlazi iz iskaza svjedokinje VS, nalaza i mišljenja vještaka psihologa mr. SS te iskaza PS koja je prva obavila nasamo razgovor s djecom koja su žrtve, a koja su potvrdila fizičko kažnjavanje od strane okrivljenika na način kako je opisano u optužnici. Predložio je da se okrivljenik oglasi krivim i osudi po prijedlogu.
27. U završnom govoru branitelj okrivljenika izjavio je da je prethodnom prvostupanjskom presudom utvrđeno kako je okrivljenik udarao djecu na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ali da je izostala svijest potrebna za postojanje izravne ili neizravne namjere, navodeći da okrivljenik u takvoj situaciji nije bio u mogućnosti osporavati dio presude obzirom da nije procesno moguće da okrivljenik izjavi žalbu protiv koje je oslobođen. Čitav niz okolnosti da upućuje na to kako ovakve vrste udaranja djece koje ulaze u domenu kažnjivosti po kaznenom zakonu nije bilo. Prvenstveno ističe okolnost da je krajnje nevjerojatno da dvogodišnje zlostavljanje u vidu udaranja jednom do dva puta tjedno ne ostavi baš niti jedan fizički trag koje bi stručne osobe u kontaktu i pregledavanju djece ne bi vidjele. Osim toga, iz nalaza vještakinja psihijatrijske struke da jasno proizlazi kako kod djece nisu primijetile postojanje traumatiziranosti pa da je krajnje nevjerojatno i da se takvo postupanje prema djeci nije činilo do njihove devete godine, a nakon toga izrazito intenzivno kroz period od dvije godine, a da bi nakon toga prestalo i nikada se više ne ponovilo do danas kada su ta djeca punoljetna. Kao motiv ovog postupka ističe prijavu okrivljenikove maćehe iz osvetničkih pobuda, obzirom da je evidentno kako postoji podudarnost između trenutka osporavanja nužnog dijela njoj u ostavinskom postupku od strane okrivljenika i vremena podnošenja prijave protiv njega. Smatra da iskaz PS prema uputi županijskog suda treba svakako cijeniti, no ne na način da mu se daje veća vjerodostojnost od onoga što u stvari on jest, a koji je u mnogočemu u suprotnosti s navodima vještakinja. Cijeniti iskaz PS nikako ne smije značiti zanemariti sadržaj ostalih dokaza i svjedoka očevidaca, učiteljice i djelatnika u školi, od kojih nitko ne podržava zaključak o postojanju bitnih elemenata kaznenog djela izuzev svjedočenja okrivljenikove maćehe. Navodi da svako fizičko kažnjavanje ne predstavlja obilježje konkretnog kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, već da ulazi u domenu prekršajnog kažnjavanja. Činjenica da kod djece nije došlo do traumatiziranosti te da nije bilo nikakvih vidljivih tragova fizičkog kažnjavanja, jasno govori u prilog da ukoliko se radilo o rubnoj situaciji iz aspekta okrivljenika koji boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja i tempore criminis smanjene ubrojivosti, može stvoriti sliku o primjeni odgoja koji nikako ne ide u smjeru vršenja štete psihofizičkom razvoju djece, a što da govori u prilog izostanak svjesnog elementa konkretnog kaznenog djela pa da se ne može primijeniti zdravorazumsko razmišljanje ako osoba u dobi od pedeset godina mora biti svjesna da svojim postupanjem čini štetu djeci. Predložio je okrivljenika osloboditi krivnje.
28. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97.
29. Odredbom članka 213. stavkom 1. KZ/97 propisano je da će se roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti zbrinjavanja ili odgoja djeteta ili maloljetne osobe kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se kaznom od tri mjeseca do tri godine kazniti roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja zlostavi dijete ili maloljetnu osobu, prisili je na rad koji ne odgovara njezinoj životnoj dobi, ili na pretjerani rad, ili na prosjačenje, ili je iz koristoljublja navodi na ponašanje koje je štetno za njezin razvitak.
30. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12, u daljnjem tekstu KZ/11). S obzirom na opis djela, sud je utvrdio da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta iz članka 213. stavka 2. KZ/97 i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, a pravni kontinuitet kaznenog djela povrede prava djeteta iz članka 177. stavka 2. KZ/11 nastavio se i u idućim izmjenama i dopunama KZ/11 (ꞌꞌNarodne novineꞌꞌ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), zbog čega je sud na temelju načela konkretnosti, na temelju članka 3. KZ/97 primijenio zakon koji je blaži za počinitelja, odnosno članak 213. stavak 2. KZ/97, budući da je po navedenoj odredbi propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, a za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do pet godina.
31. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je okrivljenik otac mlt. žrtvi GS i ŽS te da isti žive zajedno u obiteljskoj kući. Sporno je da li je okrivljenik u razdoblju od početka 2009. do 16. srpnja 2011. zlostavio djecu na način da ih je fizički kažnjavao i je li takvo okrivljenikovo ponašanje negativno utjecao na pravilan psihički i emocionalni odgoj i razvoj djece te time kod njih izazvalo strah, plač i nelagodu.
32. Okrivljenik se tereti da je u razdoblju od početka 2009. do 16. srpnja 2011. u [adresa], kao otac, svojim ponašanjem ugrozio pravilan psihofizički razvoj svoje maloljetne djece tako što je jednom tjedno tukao mlt. GS, samog, te u prisutnosti mlt. sestre ŽS i to rukama po glavi i cijelom tijelu, da je nekoliko puta rukama istukao mlt. ŽS udarajući ju po cijelom tijelu te da je 16. srpnja 2011. u večernjim satima GS bježao prema cesti, a okrivljenik ga odveo u njihovu kuću i tamo istukao, čime da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 prema svojoj djeci, mlt. GS i ŽS.
33. Okrivljenik je negirao počinjenje kaznenih djela za koja ga se tereti navodeći da djecu nikad nije tukao, nego da ih je možda samo koji put udario po guzi, ali to više u poticajnom smislu kada im se ne bi dalo izvršiti svoje obveze te da je bilo njegovih propusta kao roditelja, no ne na način na koji ga se tereti.
34. Sud ovakvu obranu okrivljenika nije prihvatio.
35. U svojoj obrani okolnosno navodi da je djecu znao „koji put udariti po guzi, ali to više u poticajnom smislu“, čime neuspješno pokušava minorizirati svoja djela, a posebice zbog učinka na djecu čiji psihofizički razvoj nije bio završen i koja su na ovaj način fizičko kažnjavanje usvajala kao nešto normalno.
36. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje OSI, smatrajući njezin iskaz jasnim, uvjerljivim i nedvojbenim. U skladu s iskazom ove svjedokinje je i iskaz svjedokinje PS, čiji iskazi su suglasni i međusobno logični povezani. Prihvatio je iskaz svjedokinje JS te NS i svjedoka MS. Također, prihvatio je i pisani nalaz i mišljenje kao i usmenu dopunu nalaza i mišljenja vještakinje psihologice mr. SS smatrajući ga stručnim, detaljnim, sveobuhvatnim i izrađenim u pravilima struke, kao i pisani nalaz i mišljenje te usmenu dopunu nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrice dr. Davorke Smoljanić, smatrajući ga sačinjenim u pravilima struke, jasnim i detaljnim. Iskaze okrivljenikovog brata FS, susjeda RS i kuma ES te okrivljenikove supruge KS sud je ocijenio subjektivnim, usmjerenim ka izbjegavanju okrivljenikove kaznene odgovornosti, dok na iskazima svjedokinja HS, ŽSI i dr. ĐS sud nije temeljio svoju odluku, budući da saznanja HS o zbivanjima u obitelji KS datiraju iz razdoblja nakon inkriminirajućeg, a navodi svjedokinja ŽSI i dr. ĐS nisu u skladu s materijalnim dokazima u spisu i s navodima pisanog nalaza i mišljenja te usmene dopune vještakinje psihologice mr. SS. 37. Iz iskaza svjedokinje OSI utvrđeno je da je ista vidjela da je okrivljenik tukao mlt. GS, vidjela je to ispred kuće, da ga je udarao svugdje gdje je stigao, a najviše po glavi. Čula je GS kako plače i govori okrivljeniku da ga ne tuče, a okrivljenik da ga je tukao. Iz njezinog je iskaza utvrđeno da je okrivljenik mlt. GS tukao svaki tjedan sigurno jednom ili dva puta te da se to događalo većinom u večernjim satima između 21.00 i 22.00 sata. Nadalje, utvrđeno je da je čula da je okrivljenik udario i mlt. ŽS. Također, 16. srpnja 2011. u 22.40 sati da je GS bježao prema cesti, okrivljenik je išao za njim pa ga je odvezao u kuću i tamo istukao, a što je utvrđeno i iz izvješću Centra prdkojim je mlt. GS rekao da je to mogla čuti teta OSI koja živi u njihovoj blizini. Utvrđeno je da je svjedokinja PS neposredno je po prijavi inkriminiranih događaja, razgovarala s mlt. GS i ŽS koji su joj opisali ponašanje okrivljenika prema njima, kada je mlt. GS pred njom spontanim crtežima, a koji čine sastavni dio izvješća Centra za socijalnu skrb u Pazinu, ukazao na mjesta na tijelu po kojima ga je okrivljenik udarao, što je utvrđeno i iz izvješća Centra. Iz izvješća Centra utvrđeno je također da je mlt. ŽS izjavila da je vidjela više puta da je okrivljenik vikao na GS i jako ga tukao kao „po tovarici“, da ga je tukao rukama po licu, po njegovim rukama, nogama i po guzi, a ponekad ga je tukao i nogom. Mlt. ŽS je tada izjavila da okrivljenik ponekad tuče i nju, što je utvrđeno i iz izjave mlt. GS koji je naveo da se kod njih dogodilo nešto ružno, da ga je okrivljenik tukao te mu lice tada bude crveno i bude jako tužan, osjeća se loše i osjeća „nešto teško“ u prsima i u grlu, a što je potvrdio i na crtežu označivši mjesta na tijelu na kojima ga je okrivljenik udarao i mjesta gdje ga boli kad se osjeća tužno nakon što ga udari. Sve navedeno je u bitnom potkrijepila i svjedokinja OSI u svome iskazu, koja je u inkriminirano vrijeme živjela na istoj adresi.
38. Iz iskaza svjedokinje JS, liječnice, utvrđeno je da je pitala djecu u prisutnosti socijalne radnice da li ih otac tuče, na što je mlt. ŽS rekla da ne, a mlt. GS da ponekad dobije šamar po licu i da mu lice malo pocrveni. Takvom navodu u prilog ide medicinska dokumentacija za mlt. GS iz koje je utvrđeno da je dr. med. JS **.**.2011. pregledala mlt. GS koji da joj je na njezino pitanje da li ga netko tuče odgovorio da ponekad dobije pljusku po licu pa mu obrazi budu crveni.
39. Iz psihologijskog vještačenja mr. SS utvrđeno je da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio fizički nasilan prema sinu GS obzirom da je mlt. GS psihologici naveo da ga otac ne bi istukao, samo malo bi ga za uši pa je izjavio da bi ga otac nekada udario, ali samo malo te da se oca malo boji pa bi onda pobjegao pod skadanj (sjenik) i bio bi tužan, kojom prilikom je vještakinja tada primjetna anksioznost, napetost i nemir uz obaranje pogleda, stiskanje ruku, plačljivost i izbjegavanje teme. Mlt. ŽS je vještakinji rekla da bi je nekada otac udario i da bi ga se nekada puno bojala, bila bi malo tužna, a navela je da je otac udario i GS, ali da ga to ne boli ništa te da bi samo malo plakao. Mlt. GS je pobjegao oko tri puta jer se bojao oca, a pobjegao bi ili u kupaonicu ili van. Vještakinja je pojasnila da se i kod mlt. GS i mlt. ŽS indicira fizičko kažnjavanje na način da ŽS uporno pokušava umanjiti značaj fizičkog kažnjavanja navodeći npr. "samo me malo povukao za uho, samo me malo udario po guzici", dok da je kod GS to obaranje pogleda te da takvo ponašanje i emocionalne reakcije prilikom verbalizacije oba djeteta upućuje na autentično iskustvo djeteta u primjeni nekih fizičkih kažnjavanja.
40. Nadalje, utvrđeno je da se inkriminirano razdoblje podudara sa razdobljem u kojem je školski psiholog NS primijetila promjene u ponašanju mlt. GS koje su kod djeteta manifestirale u vidu zatvaranja u sebe, zbog čega je isti upućen na obradu kod kliničkog psihologa, koje promjene se dovode u vezu da je okrivljenik bio fizički nasilan prema sinu.
41. Također, svjedok susjed okrivljenika MS čuo je plač djece za koju pretpostavlja da su okrivljenikova, a čuo je i kako okrivljenik viče na GS.
42. Stoga, sud nije prihvatio okrivljenikovu obranu jer je ocijenio da je usmjerena izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Njegovi navodi da ga maćeha OSI lažno tereti ničim nije dokazao, a niti učinio vjerojatnim.
43. Kada roditelj kontinuirano grubo fizički kažnjava svoje dijete na način da to objektivno nadilazi u društvu prihvaćene odgojne metode i time mu zadaje fizičke, a nadasve psihičke patnje, tada postaje irelevantno je li takvo ponašanje okrivljenika bilo isprovocirano ponašanjem djeteta, ili pak, motivirano odgojnim svrhama, jer se niti u jednom od ovih slučajeva takav intenzitet psihičke neugode kod djeteta ne može opravdati, već predstavlja zlostavljanje u smislu članka 213. stavka 2. KZ/97.
44. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio dva kaznena djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 1. i 2. KZ/97, kroz dulje vremensko razdoblje, dakle od početka 2009. do 16. srpnja 2011. Kao otac mlt. GS i mlt. ŽS bio je svjestan da svojim ponašanjem ugrožava pravilan psihofizički razvoj svoje maloljetne djece, najmanje jednom tjedno tukao je mlt. GS samog te u prisutnosti njegove sestre mlt. ŽS, i to rukama po glavi i cijelom tijelu, a nekoliko puta je rukama istukao i mlt. ŽS udarajući ju, da bi 16. srpnja 2011. u večernjim satima mlt. GS bježao prema cesti, a okrivljenik ga je odveo u njihovu kuću i tamo istukao, koje ponašanje je kod mlt. GS i mlt. ŽS izazvalo plač, strah i nelagodu. Sud je utvrdio ozbiljnost okrivljenikovog protupravnog ponašanja, njegovu ustrajnost i namjeru kada je isti sustavno i konstantno fizički kažnjavao svoju djecu.
45. Dakle, sud je utvrdio da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju, na opisani način u izreci u cijelosti ostvario bića kaznenog djela protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 1. i 2. KZ/97, a da je pritom okrivljenik ista počinio izravnom namjerom.
46. Svojim ponašanjem na inkriminirani način štetio je psihofizičkom razvoju svoje djece obzirom da je kao roditelj bio svjestan njihove ranjive životne dobo, kao i nedovršenog psihofizičkog razvoja, a i same ometane kognitivne efikasnosti i usporenog emocionalnog razvoja mlt. GS. Osim toga, sud je utvrdio da je okrivljenik znao da je njegovo ponašanje zabranjeno obzirom da se radi o osobi koja je u inkriminirano vrijeme, obzirom na svoju dob, imala bogato životno iskustvo, a posebice naglašavajući da je isti bio policijski službenik, a opće je poznato da je takvo ponašanje, odnosno udaranje maloljetnog djeteta zabranjeno. S tim u svezi, jasno je da se ne može olakotno držati da okrivljenik nije predvidio da ponašanjem na inkriminirani način do štetne posljedice neće doći.
47. Tijekom postupka, provedeno je psihijatrijsko vještačenje okrivljenika kojim je zaključeno da se radi o osobi s komorbiditetom posttraumatskog stresnog poremećaja koji je tijekom vremena prerastao u trajni poremećaj ličnosti i štetne upotrebe alkohola, a okrivljenikovo tempore criminis shvaćanje značenja postupanja i vladanja voljom bilo je smanjeno, no ne u bitnom stupnju, zbog čega je bio svjestan obilježja kaznenih djela i hoće ili je siguran u njihovo ostvarenje.
48. Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije sud je uzeo u obzir osobne i imovne prilike okrivljenika (bivši policijski službenik, sada u mirovini), te je unutar granica propisanih zakonom, cijeneći težinu kaznenih djela (inkriminirano ponašanje prema djeci), način i okolnosti počinjenja djela (fizičko zlostavljanje), uzimajući u obzir učestalost u inkriminiranom postupanju, intenzitet i duljinu trajanja takvog stanja, naročitu protupravnu volju, činjenicu da je tempore criminis zbog trajnog poremećaja ličnosti i štetne upotrebe alkohola shvaćanje značenja postupanja i vladanja voljom bilo je smanjeno, no ne u bitnom stupnju zbog čega je ocijenjeno da je postupao izravnom namjerom, ali kao olakotno i činjenicu da je kazneno neosuđivan, što je utvrđeno uvidom u kaznenu evidenciju, pa je okrivljeniku za svako kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 1. i 2. KZ/97 utvrdio kaznu zatvora od po osam mjeseci te je na temelju članka 60. KZ/97 okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koju je na temelju članka 67. stavka 1. KZ/97 stavio pod uvjet na rok provjeravanja od tri godine, što znači da se uvjetna jedinstvena kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da je na taj način ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, a također da će djelovati i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i njihovom sprječavanju.
49. Budući da je okrivljenik proglašen krivim, isti je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 trošak paušalne svote u iznosu od 1.250,00 kuna / 165,90 eura s obzirom na brojnost poduzetih radnji u ovom postupku, na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 putni trošak dolaska na raspravu svjedokinje KS u iznosu od 196,00 kuna / 26,01 eura i na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 troška vještačenja stalne sudske vještakinje mr. SS u iznosu od 5.344,00 / 709,27 eura po računu broj 12/13 od 13. ožujka 2013. (list 161 spisa), 320,00 kuna / 42,47 eura, 160,00 kuna / 21,24 eura i 416,00 kuna / 55,21 eura po računu broj 11/14 od 27. veljače 2014. (list 175 spisa), broj 25/16 od 30. svibnja 2016. (list 295 spisa) i broj 33/16 od 25. kolovoza 2016. (list 306 spisa), te stalne sudske vještakinje dr. med. Davorke Smoljanić u iznosu od 1.472,00 kune / 195,37 eura po računu od 5. svibnja 2014. (list 197 spisa) i 1.440,00 kuna / 191,12 eura po računu od 22. kolovoza 2014. (list 211 spisa), sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Pula – Pola, 26. rujna 2024.
Zapisničarka
Sutkinja za mladež
Samanta Šijan
Diana Debeljuh
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbu donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.
Dna:
• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj KMP-DO-175/11
• Okrivljenom OS
• Branitelju okrivljenika Daliboru Čajkovskom, odvjetniku u Rijeci
• Policijskoj postaji Pazin s ispostavom Buzet na broj 511-08-24/4-K-49/11 - po pravomoćnosti
• Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Buzet – po pravomoćnosti
