Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2649/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B., OIB:…, S., zastupanog po punomoćniku F. D., odvjetniku u S., protiv tuženika G. S., OIB: …, S., zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5165/2018-29 od 15. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika G. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5165/2018-29 od 15. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da je tužitelj V. B. iz S., OIB: … isključivi vlasnik, za cijelo, onog realnog dijela čest. zem. … upisane u ZU … k.o. S. koji je na skici lica mjesta Ureda za geodetske poslove G. u mjerilu 1:500 od listopada 2018. godine (koja skica je sastavni dio ove presude) označen likom "A" i definiran točkama A-B-C-D-E-F-G-H površine 221 m2.

II Ovlašćuje se tužitelj V. B. da temeljem ove presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva onog realnog dijela čest. zem. … upisane u ZU … k.o. S. koji je na skici lica mjesta Ureda za geodetske poslove G. u mjerilu 1:500 od listopada 2018. godine (koja skica je sastavni dio ove presude) označen likom "A" i definiran točkama A-B-C-D-E-F-G-H površine 221 m2, na svoje ime za cijelo, uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika i to na način da je tužitelj temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići kod nadležnog ureda za katastar i geodetske poslove parcelaciju, odnosno cijepanje čest. zem. … upisane u ZU … k.o. S. koji je na skici lica mjesta Ureda za geodetske poslove G. u mjerilu 1:500 od listopada 2018. godine (koja skica je sastavni dio ove presude) označen likom, A "i definiran točkama A-B-C-D-E-F-G-H površine 221 m2, formira kao zasebna čestica sa zasebnom zemljišnoknjižnom oznakom, koja će se provesti u zemljišnim knjigama, a nakon čega je tužitelj ovlašten ovom presudom zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva te novoformirane čestice na svoje ime za cijelo, uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,74 eur-a.

2. Protiv navedene presude se žali tuženik.

3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenog razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine ", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik realnog dijela čest. zem. … upisane u ZU … k.o. S. koji je na skici lica mjesta Ureda za geodetske poslove G. u mjerilu 1:500 od listopada 2018. godine (koja skica je sastavni dio ove presude) označen likom" A "i definiran točkama A-B-C-D-E-F-G-H površine 221 m2 uz ovlaštenje da temeljem presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva tog realnog dijela na njegovo ime, uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika.

6. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

-da iz Kupoprodajnog ugovora od 16. listopada 1991., sklopljenog između I. M. i tužitelja proizlazi da je I. M. prodao tužitelju 200 m² zemlje u S. zv. B. i to sjeveroistočni dio parcele za dogovorenu cijenu od 60 DEM po metru kvadratnom, ukupni iznos od 12.000,00 DEM

-da su svjedoci potpisanog Ugovora Š. D. i J. M., a koji Ugovor su svjedoci i stranke vlastoručno potpisali

-da iz skice ureda za geodetske poslove G. S. od listopada 2018. proizlazi da je sporni dio predmetne nekretnine označen likom A i to baš slovima A, B, C, D, E, F, G, H, A

-da je očevidom na licu mjesta i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka M. M., geodeta utvrđeno da je stanje na terenu identično citiranoj skici ureda za geodetske poslove G. S.

-da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio dana 16. listopada 1991. od pravnog prednika I. M. i bio je uvjeren da je on pravi vlasnik i posjednik tog dijela zemljišta, da je samostalan posjednik utuženog dijela nekretnine od trenutka kupoprodaje pri čemu od trenutka kupoprodaje predmetnog dijela zemljišta pa do danas nije ometan u vršenju svog posjeda, iako je na tom zemljištu počeo izgradnju obiteljske kuće 1993. godine, radi čega je i savjestan graditelj.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine građenjem, ali i dosjelošću na temelju odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (" Narodne novine ", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje: ZVDSP) jer je u posjedu predmetne nekretnine od 1991., dakle duže od 10 godina i da mu je posjed pošten.

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja nije počinio ni povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer je dokaze koji su odlučni za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja koje se odnosi na stjecanje prava vlasništva tužitelja ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a druga je stvar što tuženik smatra da ti razlozi nisu valjani te ih ne prihvaća.

10. Okolnost da i saslušani svjedok I. M. vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine protiv tuženika tuženik nije isticao tijekom postupka već navedenu okolnost iznosi prvi puta tek u žalbi, što je protivno odredbi čl. 353. st. 1. ZPP, pa ovaj sud navedenu okolnost nije mogao cijeniti.

11. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji upiru na ostvarenje žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o osnovanosti prijedloga tužitelja.

12. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću.

13. Odredbom čl. 159. ZVDSP propisane su pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, te je u st. 2. tog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništvo dosjelošću na nekretnini protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja te nekretnine, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to određuje st. 3. istog članka.

14. Odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina.

15. S obzirom na navedene zakonske odredbe sud prvog stupnja bio je dužan utvrditi ima li tužitelj samostalan posjed stvari, ima li taj posjed onu kakvoću koja se traži za redovitu, odnosno barem izvanrednu dosjelost i traje li taj posjed zakonom određeno vrijeme.

16. Jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi je i poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja.

17. Tvrdnje tužitelja da je pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine Kupoprodajni ugovor koji je, kao kupac, sklopio 16. listopada 1999. s prodavateljem, izvanknjižnim vlasnikom I. M. potvrđene su sadržajem samog Kupoprodajnog ugovora, iskazima tužitelja i svjedoka I. M., saslušanih u postupku, skicom ureda za geodetske poslove G. S. od listopada 2018. iz koje proizlazi da je sporni dio predmetne nekretnine označen likom A i to baš slovima A, B, C, D, E, F, G, H, A, kao i utvrđenjima prilikom očevida na licu mjesta, te nalazom i mišljenjem sudskog vještaka M. M..

18. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je od I. M. 1991. kupio česticu zemlje nešto veću od 220 m2, koju je uredno i platio, da mu je prodavatelj koji je bio njegov susjed govorio da je to njegovo zemljište pa nije ni sumnjao u tu činjenicu. Nadalje, navodi da je negdje 1993. počeo graditi obiteljsku kuću, koju je potom i legelizirao, i da ga kroz navedeno razdoblje nitko od tuženika nije sprječavao niti mi postavljao pitanja vezano za predmetnu nekretninu.

19. Iz iskaza svjedoka I. M. proizlazi da je prije više od 50 godina kupio od M. B. zemljište površine oko 1 500 m2, a koje zemljište je M. obrađivala s svojim pokojnim suprugom L. sve dok nije ostarjela, a na tom zemljištu su bile loze i nekoliko smokava. Nadalje navodi, da je dio tog zemljišta oko 220 m2 prodao tužitelju, koji mu je platio kupoprodajnu cijenu, jednako kao što je i on platio prilikom kupnje od M. B., da vezano za to zemljište nije bilo nikakvih pravnih ni drugih problema, niti ih je itko ometao u posjedovanju. Svjedok je nadalje potvrdio da je na skici lica mjesta izrađenoj od sudskog vještaka M. M. prikazana nekretnina koju je prodao tužitelju.

20. Iz izvatka iz posjedovnog lista proizlazi da je kao posjednica predmetne nekretnine evidentirana M. B..

21. Navedenim iskazima utvrđeno je, da je tužitelj od stvarnog izvanknjižnog vlasnika I. M., kupio predmetnu nekretninu, da ga je prodavatelj uveo u posjed te nekretnine, a u kojem se nalazi neprekidno i nesmetano od 16. listopada 1991., pa je dokazan pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine.

22. Suprotno žalbenim navodima očevidom na licu mjesta, kao i utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka M. M. utvrđeno je da je stanje na terenu identično citiranoj skici ureda za geodetske poslove G. S., dakle da predmetna nekretnina označena likom A i definirana točkama A-B-C-D-E-F-G-H, i da se radi o jednoj jedinstvenoj cjelini (prostor omeđen likom H-E-F-G-H predstavlja travnati dio koji se sastavni dio nekretnine).

23. Tužitelj je dokazao zakonitost posjeda sukladno odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP prema kojem je posjed zakonit ako ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) budući da je na temelju Ugovora o kupoprodaji od 16. listopada 1991. tužitelj stekao pravo na posjed.

24. Tužitelj je dokazao istinitost posjeda sukladno odredbi čl. 18. st. 2. ZVDSP prema kojem je posjed istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, budući da je prodavatelj-predao u posjed kupljenu nekretninu.

25. U skladu s odredbom čl. 18. st. 5. ZVDSP poštenje posjeda se predmnijeva. Dakle, onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan) mora to i dokazati. Navod tuženika da je tužitelj znao odnosno morao znati da ni I. M., kao navodnom prodavatelju ne pripada vlasništvo predmeta spora, sama po sebi ne dokazuju da je posjed tužitelja nepošten.

26. Tužitelj je smatrao da je nekretnina koju posjeduje njegova i posjedovao ju je kao stvarni vlasnik, jer je istu kupio na zakonit način, platio kupoprodajnu cijenu, na nekretnini je izvršio bitna ulaganja u smislu građenja obiteljske kuće, dakle, vršio je vlasničkopravna ovlaštenja, dok s druge strane tuženik je bio potpuno pasivan u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na predmetnoj nekretnini i u svojatanju bilo kakvog prava na njoj s time da su i prednici tužitelja posjedovali predmetnu nekretninu kao savjesni posjednici, pa se stoga ne može odreći prednicima tužitelja i tužitelju njihovo poštenje – savjesnost, a tuženik, na kojoj je teret dokaza o suprotnome, nije to dokazao.

27. Prema odredbi čl. 388. st. 3. ZVDSP rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim zakonom ako bi počeo teći u času njegovog stupnja na snagu.

28. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev- x-974/2017-2 od 7. svibnja 2019. godine zauzeto je stajalište da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredbi tog zakona.

29. Budući da samostalan, kvalificirani posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini traje od 16. listopada 1991., kada je stupio u samostalan posjed, do podnošenja tužbe (2. studenog 2018.) proteklo je više od 20 godina, koliko se u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP traži za stjecanje vlasništva dosjelošću (redovna dosjelost) za poštene, zakonite i istinite posjednike stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, ovdje tuženika.

30. Utoliko nije odlučno što je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj ispunio zakonom određeno vrijeme za dosjelost s danom 16. listopada 2001. (očito protekom 10 godina).

31. Međutim, kada bi se i uzelo da je posjed tužitelja bio pošten (a ne i zakonit), primjenom odredbe čl. 160. st. 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje je prednik tuženika I. M. neprekidno posjedovao predmetnu nekretninu (prema njegovom iskazu na ročištu održanom dana 14. prosinca 2023. nekretninu je stekao prije više od 50 godina od posjednice M. B.), pa je u času podnošenje tužbe preteklo i više od 40 godina koliko se u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (izvanredna dosjelost) za poštene posjednike stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, ovdje tuženika.

32. S tim u vezi nije bilo potrebe ocjenjivati žalbene navode tuženika, kojima se osporava zaključak suda prvog stupnja da su ostvarene pretpostavke i za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu.

33. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presudu suda prvog stupnja valjalo potvrditi i odlučiti kao u izreci ove presude.

34. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 26. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.