Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar , Županijska 33

Gž-644/2022-4

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Vukovaru , OIB: 92599990351 , u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća , Željke Marine kao suca izvjestitelja , i Ane Bosančić kao člana vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice KŽ iz [adresa] , [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] , zastupane po punomoćniku Milanu Samardžiću , odvjetniku u Rijeci , protiv tuženika ZŽ iz [adresa] , [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene RŽ iz [adresa] , [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] , oboje zastupani po punomoćniku Dubravku Veži , odvjetniku iz Rijeke , radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci , broj: P-1277/2018-44 od 27. svibnja 2022. , na sjednici vijeća od 25. rujna 2024. ,

presudio je

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci , broj: P-1277/2018-44 od 27. svibnja 2022. , potvrđuje.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženicima ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [adresa]i RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [adresa], da prestanu uznemiravati tužiteljicu KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], k. o. [katastarska općina][adresa], u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška]. otklanjanje prodora vode u kuću tužiteljice koji su radovi navedeni u Nalazu i mišljenju vještaka , od srpnja 2021.g., izrađenog po KŽŠ, dipl.ing.građ., a koji Nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, te im se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično uznemiravanje." Točkom II. naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Tužiteljica je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 .

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu i preinačiti pobijanu presudu na način da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4.Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužiteljice , ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe o postupku na koji ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer protivno navodima u žalbi prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge obrazlažući iz kojih razloga tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, a što je doveo u kontekst s provedenim dokazima, a niti pravni pristup kod donošenja odluke nije bio pogrešan, a kako neosnovano u žalbi navodi tužiteljica.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za prestankom uznemiravanja u ostvarivanju njenih vlasničkih prava na način da tuženi uklone zid koji tužiteljici onemogućava pristup stražnjem zidu kuće, te izvedu sve potrebne radove za otklanjanje prodora vode u kuću tužiteljice, a koji radovi su navedeni u Nalazu i mišljenju vještaka, od srpnja 2021.g., izrađenog po KŽŠ, dipl. ing. građ.

7.Nakon provedenog postupka te analize svih provedenih dokaza prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti.

8.Prvi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev da tuženi prestanu uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava glede nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da uklone zid koji tužiteljici onemogućava pristup stražnjem zidu kuće prvostupanjski sud odbio je pozivajući se na odredbu članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. nastavno: ZVDSP). U obrazloženju presude u bitnom se navodi da tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju da su tuženi predmetni potporni zid sagradili na njezinoj nekretnini niti tvrdnju da tu nikad nije bila međa, odnosno kako nije dokazala da je tuženik gradnjom predmetnog zida ušao u njezinu nekretninu i onemogućio je u izvršavanju vlasničkih prava u odnosu na dograđeni dio obiteljske kuće i to sa sjeverne strane anexa u vidu nemogućnosti održavanja nekretnine popravka fasade s navedene sjeverne strane, pristup ormariću električne energije, a da je na licu mjesta utvrđeno da ormarića za struju na sjevernoj strani fasade anexa nema; da je anex tužiteljice i to njegov sjeverni dio prema nekretnini tuženika k. č. br. [katastarska čestica] napravljen na samoj međi između navedenih nekretnina te da je time tužiteljica zapravo sama sebe onemogućila u izvršavanju vlasničkih prava na svojoj nekretninu u vidu nemogućnosti održavanja nekretnine- popravka fasade s navedene sjeverne strane. Između potpornog zida tuženih i sjevernog zida anexa tužiteljice postoji otvor od cca 40 cm na dnu kojeg se nalazi korito kako je utvrđeno očevidom na licu mjesta te kako je vještak utvrdila i ponovila prilikom usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja; da je gradnjom anexa kuće na međi nekretnina tužiteljica postupila protivno Zakonu o gradnji jer da minimalna udaljenost mora biti tri metra od međe, iznimno jedan metar no da u ovom konkretnom slučaju je ista sagrađena na samoj međi, a kako to proizlazi iz kopije katastarskog plana, pa da nema govora da je tuženik gradnjom potpornog zida i to unutar svoje nekretnine, jer suprotno tome nije dokazano, a na tužiteljici je teret dokaza, ograničio tužiteljicu u vršenju njezinih vlasničkih prava i to nemogućnosti održavanja nekretnine popravka fasade s navedena sjeverne strane, jer da se tužiteljica sama dovela u navedenu situaciju izgradnjom anexa kuće na samoj međi dok je tuženik sagradio potporni zid na mjestu stare gromače unutar svoje nekretnine, pa da stoga da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se navedeni potporni zid ukloni jer da joj onemogućava pristup anexu i to njegovom sjevernom dijelu odnosno onemogućava u održavanju tog sjevernog zida anexa.

9.U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se izvedu svi potrebni radovi za otklanjanje prodora vode u kuću tužiteljice koji su navedeni u Nalazu i mišljenju vještaka, od srpnja 2021.g., izrađenog po KŽŠ, dipl. ing. građ. prvostupanjski sud smatra da je tužiteljica pogrešno postavila taj dio tužbenog zahtjeva kao negatorijsku tužbu iz članka 167. ZVDSP-a nego da je u odnosu na taj dio trebala postaviti tužbu pozivom na odredbu članka 110. ZVDSP-a (kao štetne imisije), te da je trebalo utvrditi je li otjecanje oborinskih voda sa nekretnina tuženika prekomjerno te je li vlaga u prostorijama anexa posljedica djelovanja tuženika ili pak vremenskih prilika i položaja nekretnina, a da tužiteljica na navedene okolnosti nije predložila izvođenje dokaza - provođenje vještačenja, dok je vještak Vrtodušić Mihelčić izričito navela da gradnja potpornog zida nije osnovni uzrok vlaženju anexa kuće tužiteljice već da isti samo intenzivira vlaženje koje je ionako prisutno zbog loše izvedene hidrozolacije anexa te loše i nekvalitetno izvedenog krovnog pokrova na anexu. S obzirom na utvrđeno prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice i u tom dijelu.

10. Dakle, tužiteljica je postavila dva tužbena zahtjeva, odnosno protivno navodima u žalbi tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev samo radi zaštite od uznemiravanja koje se sastoji u prekomjernom prodoru vode u nekretninu tužiteljice nego i radi onemogućavanja pristupa stražnjem zidu kuće, pa pravilno u pobijanoj presudi prvostupanjski sud, kako bi odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva (koji se odnosi na uznemiravanje tužiteljice jer joj se onemogućuje pristup stražnjem zidu anexa njene građevine i time ostvarivanje njenih vlasničkih prava), morao je utvrditi na kojem dijelu nekretnina je sagrađen predmetni sporni zid, a na kojem dijelu anex tužiteljice, tako da taj dio obrazloženja presude protivno navodima u žalbi ovaj sud smatra potrebnim.

Prvostupanjski sud utvrđuje i obrazlaže, da predmetni potporni zid čije uklanjanje tužiteljica tužbom traži nije sagrađen na njezinoj nekretnini nego na nekretnini tuženih, dok je anex tužiteljice i to njegov sjeverni dio prema nekretnini tuženika, napravljen na samoj međi između navedenih nekretnina pa da je time tužiteljica sama sebe onemogućila u izvršavanju vlasničkih prava na svojoj nekretnini u vidu nemogućnosti održavanja nekretnine – popravke fasade, te da je gradnjom anexa kuće na međi nekretnina tužiteljica postupila protivno Zakonu o gradnji jer da minimalna udaljenost objekta mora biti tri metra od međe ili iznimno jedan metar dok je u konkretnom slučaju ista sagrađena na samoj međi.

10.2.Kako isto proizlazi i iz dokaza provedenih tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom., prema mišljenju ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu članka 167. ZVDSP-a odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se sporni zid ukloni jer da joj onemogućava pristup anexu i to njegovom sjevernom dijelu, odnosno da joj onemogućava održavanje tog sjevernog zida anexa.

11.Točno jest da u smislu odredbe članka 186. stavak 3. ZPP-a sud nije vezan za pravnu osnovu navedenu po tužitelju, jer prema opće prihvaćenim načelima sudske prakse druga osoba koja neosnovano uznemirava vlasnika je svaka ona osoba koja je izvršila uznemiravanje pri čemu navedeno uznemiravanje može biti počinjeno određenim radnjama koje predstavljaju čin smetanja (članak 167. ZVDSP- a) odnosno radnjama koje predstavljaju štetne imisije (članak 161. ZVDSP-a), pa je u odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uznemiravanje prava vlasništva prostorija anexa obiteljske kuće u vlasništvu tužiteljice koje se očituje u oborinskim vodama koje sa nekretnine tuženih dolaze na nekretninu tužiteljice te time uzrokuju vlaženje prostorija anexa može se smatrati i zahtjevom za otklanjanjem štetnih imisija, a na što pravilno žalbom ukazuje tužiteljica.

11.1.Međutim, pravilno je prvostupanjski sud odbio i taj dio tužbenog zahtjeva jer u smislu odredbe članka 110. ZVDSP-a (kojim su propisane odredbe vezane za štetne imisije) kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da bi tužiteljica u ovom dijelu uspjela sa tužbenim zahtjevom otjecanje oborinskih voda sa nekretnine tuženika na nekretninu tužiteljice mora biti prekomjerno i isto mora biti osnovni uzrok vlaženja anexa nekretnine tužiteljice, i mora to otjecanje oborinskih voda biti posljedica aktivnog djelovanja tuženika, a što ovdje nije slučaj, odnosno tužiteljica na kojoj je teret dokaza nije tu činjenicu ničim dokazala. Pri tom pravilno je prvostupanjski sud cijenio i da su tuženi uložili u spis i dopise koje se kao stanovnici [adresa] u sklopu Grada Rijeke, ukazivali na problem slijevanja oborinskih voda sa Terminala Škrljevo, Luke Rijeka,te da se u jednom od upućenih e mailova nadležnim službama spominje da navedeni problem datira od 2017. godine dakle prije podnošenja tužiteljičine tužbe, koji govore o možebitno drugom razlogu otjecanja oborinskih voda na nekretninu tužiteljice.

11.2.Tužiteljica nalaz i mišljenje vještaka građevinaske struke tumači na način koji njoj ide u prilog te ističe kao bitan jedino dio nalaza u kojem vještak navodi da bi se prodor vode smanjio ukoliko bi se u novoizvedenom zidu izveli otvori odnosno procjednice (barbakane) na više mjesta i to na način da se probiju ispusti, otvori od stražnje strane zida prema prednjoj strani – licu zida neposredno iznad postojećeg betonskog odvodnog kanala pored objekta tužiteljice te da se oko ulaza u otvore koji su na strani tuženika, nasipa drenažni materijal, krupni šljunak kako bi se na taj način rasporedilo ispuštanje procjednih voda duž zida i omogućio njihov prihvat postojećim oborinskim kanalom koji će ih zajedno s oborinama odvoditi od kuće i ispustiti u prihvat izveden na kraju kanala te se smanjila količina vode koja otječe u dublje slojeve ispod odvodnog kanala i odlazi prema nekretnini tužiteljice, pa da bi se time u smislu procjeđivanja vode uspostavilo stanje slično onom koje je bilo prije izrade novog potpornog zida, odnosno bolje i kvalitetnije.

Nasuprot tome tužiteljica u cijelosti zanemaruje dio nalaza i mišljenja vještaka u kojem je izričito navedeno da je osnovni razlog vlaženja anexa kuće tužiteljice to što anex nije izveden prema pravilima struke, nijea fizika zgrade, krovište nije izvedeno prema pravilima struke, krovne ploče-salonitke su dotrajale, neadekvatno krpane, pokrov nema riješenu oborinsku vodu te nije u ispravnom stanju, a pored toga slabo i neispravno je izvedena hidroizolacija u navedenom prilogu, a što sve donosi do povećanog vlaženja u navedenom prilogu, dok su predmetni zid kojeg su tuženi sagradili samo intenzivirali prisutnost vlage u donjim dijelovima prijepornog objekta tužiteljice .

12.Neosnovana je i žalba tužiteljice u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o parničnom trošku.

Iako je tužiteljica temeljem rješenja o odobravanju besplatne pravne pomoći oslobođena od plaćanja troškova sudskog postupka, odnosno iako je tužiteljici odobrena pravna pomoć ne znači da s obzirom da je izgubila spor nije u obvezi naknaditi troškove postupka tuženicima .

Naime, odredbom članka 23. stavaka 3. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine broj 143/13., u daljnjem tekstu: ZBPP) propisano je da ako korisnik besplatne pravne pomoći izgubi spor, odnosno ne uspije u postupku za koji mu je odobrena pravna pomoć nije dužan vratiti plaćene troškove pravne pomoći, te da je navedeni zakon lex specialis u odnosu na odredbe ZPP-a , ali niti jedna odredba ZBPP- a ne propisuje da stranka koja strankama nije dužna vratiti plaćene troškove pravne pomoći. izgubi spor nije u obvezi naknaditi trošak postupka protivnoj strani.

13.Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije povrijedio odredbe parničnog postupka, pravilno je utvrdio sve bitne činjenice za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je žalbu tužiteljice primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar , 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Vesna Vrkić Perak