Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kv II-140/2024-2

Kir-472/2024

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru u izvanraspravnom vijeću, sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Dajane Barberić-Valentić i Sanele Horvat kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog Ž. B., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osumnjičenika, protiv rješenja sutkinje istrage Županijskog suda u Bjelovaru broj Kir-472/2024-4 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba osumnjičenog Ž. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Bjelovaru na osnovu 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) protiv osmnj. Ž. B. određen je istražni zatvor, koji po tom rješenju može trajati najdulje mjesec dana, a počinje teći od 16. rujna 2024. u 08,00 sati kada je uhićen.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osumnjičenik, putem svog branitelja O. K., odvjetnika u B., u kojoj pobija zakonitost rješenja i predlaže da vijeće Županijskog suda u Bjelovaru prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači tako da se istražni zatvor protiv osmnj. Ž. B. ukine, a podredno da mu se odrede predložene mjere opreza.

3. Žalba nije osnovana.

4. U svojoj žalbi osumnjičenik prije svega navodi da ne postoji prvi uvjet za određivanje istražnog zatvora, postojanje osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11. Ističe da je spornim pismom upućenim odvjetnici, koja zastupa njegovu bivšu suprugu, isključivo htio pozvati protivnu stranu u sudskom postupku na mirno rješenje, a uz to da navedene riječi nisu objektivno prikladne da kod druge osobe izazovu osjećaj straha i nelagode u smislu čl. 139. KZ/11.

5. Suprotno ovakvim stavovima žalbe osumnjičenika, ocjena je i ovog vijeća da je sutkinja istrage pravilno utvrdila da do sada prikupljeni podaci i dokazi i to pismo koje je osumnjičenik uputio odvjetnici E. K., dokumentacija H. zavoda za socijalni rad, P. ureda N. Z., e-mail žrtve odvjetnice E. K. i podaci U. za zatvorski sustav i probaciju, Z. u B. daju dovoljno osnova za zaključak o postojanosti osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11. Naime, riječi "…ja odgovor znam i čuvam to kao posljednju granicu koju nažalost nećete moći proći" i "…vrijeme mogu uzeti, život je vrijeme, a vrijeme je život" svakako predstavljaju prijetnje, koje je žrtva E. K. shvatila ozbiljno i koje su kod nje izazvale osjećaj straha i uznemirenosti, tako da je ostvaren osnovni uvjet za određivanje istražnog zatvora propisan odredbom čl. 123. st. 1. ZKP-a.

6. Nadalje, neosnovano osumnjičenik smatra da ne postoji iteracijska opasnost, budući da je iz podataka o izvršenju kazne zatvora vidljivo da je kroz boravak u zatvoru uvidio negativne posljedice svojih postupaka, dobrovoljno se javio na liječenje u terapijsku zajednicu, te da je resocijalizacija unutar zatvorskog sustava polučila rezultat. Od kada je sastavljeno predmetno pismo prošlo je gotovo sedam mjeseci te nakon toga nije dolazio ni u kakav kontakt sa žrtvom niti je takav kontakt nastojao uspostaviti, što isključuje realnu opasnost da bi mogao ponoviti ili počiniti teže kazneno djelo.

7. Nije u pravu osumnjičenik kada u žalbi navodi da na njegovoj strani ne postoji iteracijska opasnost. Naime, osmnj. Ž. B. višestruko je osuđivan, pa i zbog istovrsnog kaznenog djela, a uz to je i prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, time da je kaznena djela činio nalazeći se pod utjecajem alkohola, radi čega mu je bila izrečene i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, dok je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da ima miješani poremećaj ličnosti s dominantno disocijalnim i emocionalnim nestabilnostima, zbog čega mu je bila izrečena i sigurnosna mjera psihosocijalnog tretmana u svrhu otklanjanja nasilničkog ponašanja. Ako se još uz to ima u vidu da imovinski odnosi između njega i njegove supruge koju zastupa žrtva, odvjetnica E. K. još nisu dovršeni, onda se radi o takvim osobitim okolnostima koje upućuju na opasnost da bi osumnjičenik mogao ponovno počiniti istovrsno, ali i neko drugo teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu, tako da su ostvareni uvjeti za određivanje istražnog zatvora propisani odredbom čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

8. Neosnovano osumnjičenik smatra da bi se i određivanjem mjera opreza zabrane napuštanja boravišta, posjećivanja područja na kojem se nalazi sjedište odvjetničkog ureda žrtve, zabranom približavanja žrtvi i uspostavljanjem izravne ili neizravne veze s istom mogla ostvariti svrha istražnog zatvora.

9. Naime, ako se ima u vidu ranija kaznena i prekršajna osuđivanost osumnjičenika, činjenica da se u ranijim postupcima nije pridržavao mjera opreza, te imajući u vidu njegovu ličnost i sklonost konzumiranju alkohola, stav je i ovog vijeća da je sutkinja istrage pravilno ocijenila da nema uvjeta da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

10. Slijedom navedenih razloga žalba osumnjičenika nije ocijenjena osnovanom, a ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti sukladno čl. 494. st. 4. ZKP-a, ovo vijeće nije našlo da bi sutkinja istrage počinila povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju čl. 494. st. 2. i 3. toč. 2. ZKP-a riješeno kao u izreci.

Bjelovar, 26. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar v.r.