REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3600/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-152/2022-5 od 28. svibnja 2024., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj P- 632/2017-23 od 27. siječnja 2022., na sjednici održanoj 25. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e :

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-152/2022-5 od 28. svibnja 2024. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj P-632/2017-23 od 27. siječnja 2022., zbog pravnog pitanja:

„Računa li se trajanje samostalnog posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, računajući i posjed prednika, prema izvornoj odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96), do trenutka podnošenja tužbe ili samo do 17. studenoga 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a/96?“

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-152/2022-5 od 28. svibnja 2024. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj P-632/2017-23 od 27. siječnja 2022., u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Da li se samostalan posjed za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužitelja na nekretninama u društvenom vlasništvu prema izvornoj odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) ocjenjuje i utvrđuje na osnovi kontinuiranog samostalnog posjeda računajući i posjed prednika pa sve do trenutka podnošenja tužbe ili samo do 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a/96?

2. Da li se rokovi dosjelosti ocjenjuju prema čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) za stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave u dvostrukom vremenu trajanja iako nekretnina nikada nije bila u stvarnom društvenom vlasništvu ili se rokovi dosjelosti računaju prema odredbi čl. 159. st. 3. ZV-a ako nekretnina nije stvarno bila predmet postupka arondacije?“

3. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na odluke ovog suda Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Revd-1678/2020 od 4. studenoga 2020., Revd-4181/2020 od 28. travnja 2021., Rev-215/2022 od 2. ožujka 2022. i Rev-1048/2023-2 od 3. siječnja 2024. te na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/2019-2 od 14. veljače 2019. U odnosno na drugo postavljeno pravno pitanje tužitelj nije naveo razloge iz kojih bi proizlazilo da je postavljeno pitanje važno ne samo za odluku u ovom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tužitelj je naveo da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav) i pravo vlasništva (čl. 48. Ustava), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17).

5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da pravno shvaćanje iz pobijane presude odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda Rev-1048/2023-2 od 3. siječnja 2024.

7. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

8. U odnosu na preostala pitanja i povrede temeljnih prava, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa