Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-664/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih G. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov- 194/2024-83 od 3. rujna 2024., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih G. H., R. H. i N. B. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja pogrešno je naveo broj "Narodnih novina" 130/20.), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, protiv okrivljenih G. H., R. H. i N. B. produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik G. H. po branitelju B. B., odvjetniku, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje.

2.1. Žali se okrivljeni R. H. po branitelju D. Z., odvjetniku, zbog povrede materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom za ukidanje istražnog zatvora i određivanje mjera opreza protiv okrivljenika. Žali se i okrivljeni R. H. osobno, bez navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom za ukidanje istražnog zatvora.

2.2. Žalbu podnosi i okrivljeni N. B. po branitelju S. K., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom za ukidanje istražnog zatvora i određivanje mjera opreza. Ovaj okrivljenik i osobno podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bez posebnog žalbenog prijedloga.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

4. Žalbe okrivljenika nisu osnovane.

5. Okrivljeni G. H. žalbom, sadržajem podnijetom samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno sadržaju svoje obrane, tvrdi da ne postoji osnovana sumnja da je on (su)počinio predmetno kazneno djelo. Osporava i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela tvrdnjama o nepostojanju tragova provaljivanja u kuću oštećenika, a tome dodaje i osporavanje tvrdnji oštećenika o visini pričinjene štete, čime osporava kvalifikaciju prisvajanja stvari veće vrijednosti.

5.1. U svojoj obrani ovaj okrivljenik iskazuje o načinu počinjenja kaznenog djela, napinjanju stražnjih vrata na kući pajserom, o čemu su zabilježeni tragovi u zapisniku o očevidu, čime otpada argumentacija iz žalbe o nedostatku dokaza za osnovanu sumnju na počinjenje kaznenog djela teške krađe provaljivanjem.

5.2. Ovaj žalitelj u svojoj obrani opisuje koji su sve predmeti otuđeni što odgovara opisu vrste i količine otuđenih predmeta iz iskaza oštećenika. Iskaz oštećenika valjani je dokaz o visini pričinjene štete otuđenjem predmeta, a s druge strane i o visini pribavljene imovinske koristi počinitelja. To što je prodajom dijela stvari ostvaren manji iznos ne dovodi do drugačijeg zaključka o visini pribavljene imovinske koristi.

5.3. Okrivljeni G. H. osporava postojanje svoje iteracijske opasnosti tvrdeći kako ista ne postoji, ali i da je ista nedostatno obrazložena u pobijanom rješenju pozivom samo na raniju osuđivanost okrivljenika. Navedena žalbena tvrdnja ne stoji. Ovaj je okrivljenik do sada 6 puta osuđivan zbog istovrsnih i srodnih kaznenih djela isključivo na kazne zatvora koje očito nisu ostvarile specijalno preventivnu svrhu. Osim toga, prethodna osuđivanost nije jedina okolnost koju je prvostupanjski sud cijenio kod procjene postojanja pretpostavki iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Tu je prvostupanjski sud cijenio i koristoljubivi motiv u smislu stjecanja sredstava za život, uklopivši ga u procjenu ranijeg ponašanja i zaključujući o obrascu ponašanja. Osim toga, cijenjena je i kriminalna količina koja se ogleda u drskosti postupanja okrivljenika koji provaljuje u kuću oštećenika "usred bijelog dana". Navedene okolnosti i po ocjeni ovog suda drugog stupnja ukazuju na postojanje osobitih okolnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

5.4. Iteracijska opasnost okrivljenika ne bi se mogla otkloniti nikakvim mjerama opreza kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a žalbeni navodi o potrebi primjene te mjere u odnosu na konkretnog okrivljenika su, tek, načelne naravi. Iz prednjih razloga nije osnovana žalba ovog okrivljenika.

6. Okrivljeni R. H. ističe pitanje zakonitosti dokaza, posebice snimke video nadzora na kući oštećenika, tvrdeći kako će navedeno problematizirati na sjednici optužnog vijeća na kojoj će se odlučivati o potvrđivanju optužnice. Time ovaj žalitelj prigovara postojanju osnovane sumnje. Ovakva argumentacija, uz navođenje o potencijalnom predlaganju izdvajanja nezakonitih dokaza, a kraj činjenice da iz obrane okrivljenog G. H. proizlazi potvrda sudjelovanja i ovog žalitelja u supočinjenju kaznenog djela u pitanju, ali i o svijesti o postojanju video nadzora, jednostavno ne dovodi do drugačijeg zaključka od onog izloženog u pobijanom rješenju o postojanju osnovane sumnje.

6.1. Ovaj žalitelj prigovara narušavanju načela razmjernosti dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora od 8 mjeseci, u kontekstu tvrdnji kako je zadnji puta osuđen 2012. te stoga predlaže ukidanje istražnog zatvora i određivanje odgovarajućih mjera opreza. Samo matematički izračun trajanja istražnog zatvora nije dostatan za zaključak o kršenju načela razmjernosti, koje ima i svoj suštinski sadržaj, a odnosi se na potrebu trajanja istražnog zatvora koja postoji zbog aktualne iteracijske opasnosti okrivljenika. Točna je tvrdnja okrivljenika da je posljednji puta osuđen 2012., ali mu je u to vrijeme i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 8 godina i 9 mjeseci, pa je nakon 2012. ovaj okrivljenik bio na izdržavanju kazne zatvora. Osuđivanost ovog okrivljenika (19 puta za istovrsna, ali i druga kaznena djela), zajedno s istim okolnostima koje su vrednovane i okrivljenom G. H. jednostavno predstavlja podlogu za utvrđenje da kod ovog okrivljenika postoji iteracijska opasnost. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda o nemogućnosti ostvarenja iste svrhe kao istražnim zatvorom, bilo kojom od mjera opreza.

6.2. U osobno podnijetoj žalbi okrivljeni R. H. pledira za ukidanje istražnog zatvora i određivanje mjera opreza tvrdnjama o dostatnom učinku dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora na njegovo ponašanje, pozivom na svoju obiteljsku situaciju, što ukazuje da ne postoji njegova daljnja iteracijska opasnost. Ujedno navodi kako će se uredno odazivati na sve pozive suda.

6.3. I u odnosu na ovu žalbu valja ponoviti kako dosadašnja osuđivanost, izdržane kazne koje očito nisu ostvarile svoju specijalno preventivnu svrhu, uz okolnosti počinjenja djela ukazuju na potrebu određivanja i daljnjeg trajanja istražnog zatvora protiv okrivljenika čiju svrhu niti jedna od mjera iz kataloga mjera opreza, ne može ostvariti. Pitanje obiteljske situacije okrivljenika i obećanje odazivanja na pozive suda nisu činjenice koje bi utjecale na trajanje istražnog zatvora.

6.4. U žalbi po branitelju, okrivljeni B., osporava postojanje osnovane sumnje, pozivom na sadržaj svoje obrane, a osporava i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela. Polazeći od svoje obrane, kao jedino vjerodostojne, žalitelj ispušta iz vida dokaze na kojima prvostupanjski sud gradi ocjenu o postojanju osnovane sumnje. Navedeno prvostupanjski sud izvodi iz obrane okrivljenog G. H., ali i snimke video nadzora koju povezuje s izgledom jakne oduzete od ovog okrivljenika, pri čemu okrivljeni B. ne spori da je bio kod kuće oštećenika i da je pozvonio na vrata, ali se ne sjeća zašto. Skup ovih okolnosti tvori osnovanu sumnju na počinjenje kaznenog djela s ostalim suokrivljenicima, koja postoji kada veći broj dokaza ukazuje na počinjenje kaznenog djela, prema manjoj vjerojatnosti o protivnome. Iz iskaza oštećenika proizlazi utvrđenje visine vrijednosti pribavljene imovinske koristi, time da se radi o jednom kaznenom djelu, pa se ne može cjepkati iznos ostvarene imovinske koristi po svakom od oštećenika. Kod ovog je djela bitan cilj postupanja počinitelja, prisvajanjem stvari veće vrijednosti, što su okrivljenici, osnovano se sumnja, ispoljili pretraživanjem kuće oštećenika i otuđenjem većeg broja vrjednijih predmeta.

6.5. Ovaj okrivljenik osporava postojanje svoje iteracijske opasnosti tvrdnjom kako nije nikada bio osuđivan zbog kaznenih djela krađa, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je osuđivan zbog nasilnih kaznenih djela, da je pogrešno utvrđena motivacija ovog okrivljenika da činjenjem imovinskih kaznenih djela stječe sredstva potrebna za život, jer suprotno proizlazi iz njegovih prihoda. Žalitelj prigovara i kvaliteti razloga pobijanog rješenja, tvrdeći kako isto nije sastavljeno sukladno zahtjevima iz čl. 124. st. 3. ZKP/08.

6.6. Potonji razlog žalitelj podvodi pod bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ali ta povreda postoji kada sud ne dade nikakve razloge o odlučnim činjenicama, a prigovor kvaliteti obrazloženja, koje sadrži navođenje razloga o odlučnim činjenicama, ne potpada pod ovu osnovu pobijanja prvostupanjske odluke.

6.7. Okrivljeni B. do sada je osuđivan u 21 navratu zbog pretežno kaznenih djela imovinskog karaktera (prijevare) ili s koristoljubivim motivom (zlouporaba položaja i ovlasti, zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, utaja poreza), izricane su mu uvjetne osude i kazne zatvora, koje je prema svojoj obrani izdržao, ali iste, očito je, nisu ostvarile specijalno preventivni učinak. Stoga postoji iteracijska opasnost okrivljenika u odnosu na konkretno kazneno djelo, također imovinskog karaktera. Tvrdnja da prvostupanjski sud u odnosu na ovog okrivljenika utvrđuje činjenje kaznenih djela s elementima nasilja naoko proizlazi iz skupnog obrazlaganja postojanja iteracijske opasnosti, no utvrđenjem i navođenjem svih osuda ovog okrivljenika, ta žalbena tvrdnja nije potvrđena. Isto tako, tvrdnja žalitelja da mu je pogrešno utvrđen motiv činjenja predmetnog kaznenog djela, kraj činjenica o zaposlenju, mirovini i drugim prihodima, nije od odlučnog značenja, jer bolje imovinske prilike naravno ne priječe činjenje kaznenih djela imovinskog karaktera. Tvrdnje o povredi načela razmjernosti ne stoje iz istih razloga kao pod točkama 6.1. i 6.3., u kojem dijelu ove odluke je odgovoreno i na pitanje mogućnosti ostvarenja iste svrhe kao istražnim zatvorom, mjerama opreza. Načelo razmjernosti nema samo brojčanu, već i suštinsku komponentu, koju tvori potreba određivanja i trajanja istražnog zatvora koja proizlazi iz iteracijske opasnosti ovog okrivljenika. Mjere opreza nisu adekvatan odgovor na cilj koji se nastoji ostvariti mjerom istražnog zatvora u konkretnom postupku, a to je sprječavanje počinjenja kaznenih djela.

6.8. I u osobno podnijetoj žalbi okrivljeni B. osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja o postojanju svoje iteracijske opasnosti s aspekta vrste ranijih osuda, svojeg imovnog stanja, a prigovara i povredi načela razmjernosti, na što je odgovoreno naprijed. I u osobno podnijetoj žalbi, ali i u žalbi po branitelju okrivljenik prigovara uvjetima u zatvoru, što predstavlja osnovu za postupanje u smislu čl. 141. ZKP/08, koji postupak ne utječe na konkretnu odluku.

7. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nisu utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

8. S obzirom da je u konkretnom predmetu optužnica protiv okrivljenika podnijeta prvostupanjskom sudu 10. travnja 2024., da se trojica od četvorice okrivljenika nalaze u istražnom zatvoru, čime se prema ZKP/08 i Sudskom poslovniku radi o postupku hitne naravi, ukazuje se potreba za poduzimanjem radnji u postupku s potrebnom žurnošću.

9. Žalbe okrivljenike nisu osnovane pa su stoga odbijene na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić, v.r.