Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-31/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr.sc. Leona Kovačića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BM i optuženog JM zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog JM podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2022., broj K-Us-29/2022., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog JM kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi AM i optuženi JM proglašeni su krivima i to optuženi AM radnjama opisanim pod točkom 1. za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda, zločinačko udruženje iz članka 328. stavka 1. KZ/11., te radnjama opisanim pod točkom 2. kaznenog djela protiv gospodarstva, izbjegavanje carinskog nadzora iz članka 257. stavka 1. u vezi članka 52. i članka 329. stavka 1. točke 2. KZ/11., kaznenog djela protiv službene dužnosti, davanje mita iz članka 294. stavka 1. u vezi članka 52. i članka 329. stavka 1. točke 3. KZ/11. te kaznenog djela protiv gospodarstva, nedozvoljena trgovina iz članka 264. stavka 1. KZ/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11., a optuženi JM radnjama opisanim pod točkom 2. kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanje mita iz članka 293. stavka 1. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. i zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i člankom 52. KZ/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11. činjenično i pravno opisanih u izreci presude pa je optuženom BM za kazneno djelo pod točkom 1., na temelju članka 328. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, na temelju članka 257. stavka 1. u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. i članka 52. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, na temelju članka 294. stavka 1. u vezi članka 329. stavka 1. točke 3. i članka 52. uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, i na temelju članka 264. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca pa je optuženi AM uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine time da mu je na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. izrečena djelomično uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženi AM u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom BM u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja dana 8. prosinca 2016. Optuženom JM je na temelju članka 293. stavka 1. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. i članka 52. uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a na temelju članka 291. stavka 2. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. i članka 52. uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine pa je optuženi JM uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, time da je na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženom JM izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi jednu godinu i dva mjeseca, a dio kazne zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženi JM u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom JM je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od 7. prosinca 2016. do 7. ožujka 2017. Na temelju članka 71. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženom JM izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju od pet godina, računajući od izvršnosti presude.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. (pravilno i 80/22. i 36/24.) - dalje: ZKP/08.) oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.217.400,00 kuna te je naloženo optuženom BM i optuženom JM da oštećenoj Republici Hrvatskoj na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno isplate iznos od 10.217.400,00 kuna/1.356.082,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 1. siječnja 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koji iznos su optuženi AM i optuženi JM dužni naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08. u odnosu na optuženog BM utvrđeno je da novčani iznos od 156.582,88 kuna/20.782,12 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi AM ostvario kaznenim djelima iz članka 328. stavka 1., članka 257. stavka 1. u vezi članka 329., članka 294. stavka 1. u vezi članka 329. i članka 264. stavka 1. KZ/11. te da je novčani iznos od 156.582,88 kuna/20.782,12 eura imovina Republike Hrvatske. Naloženo je optuženom BM da Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 156.582,88 kuna/20.782,12 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08. u odnosu na optuženog JM utvrđeno je da novčani iznos od 22.518,10 kuna/2.988,67 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi JM ostvario kaznenim djelima iz članka 293. stavka 1. u vezi članka 329. i iz članka 291. stavka 2. u vezi članka 329. KZ/11. te da je novčani iznos od 22.518,10 kuna/2.988,67 eura imovina Republike Hrvatske. Naloženo je optuženom JM da Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 22.518,10 kuna/2.988,67 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi AM i optuženi JM dužni su naknaditi paušalnu svotu troška kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. i to optuženi AM u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 eura, a optuženi JM u iznosu od 2.000,00 kuna/265,45 eura.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kazni na način da optuženom BM i optuženom JM izreknu strože zatvorske kazne.

2.1. Žalbu je podnio optuženi JM po branitelju Branku Šeriću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i odluke o kazni s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači pobijana presuda na način da se optuženog JM oslobodi optužbe te podredno da drugostupanjski sud sam provede raspravu i donese presudu.

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

2.4. Državni odvjetnik, optuženi JM i njegov branitelj, odvjetnik Branko Šerić, iako uredno pozvani, nisu pristupili na sjednicu vijeća.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Žalba optuženog JM podnesena je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da izreka pobijane presude i obrazloženje nemaju razloga ili uporišta u iskazima svjedoka i ostalim izvedenim dokazima iz kojih bi se moglo razabrati na koji način je sud donio zaključak te da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni kao i da postoji znatna diskrepancija između onog što se navodi u obrazloženju presude u dijelu koji se odnosi na iskaze svjedoka i same zaključke suda. Međutim, ti žalbeni navodi nisu konkretizirani, niti je obrazloženo za koje to odlučne činjenice su dani nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni razlozi na način da bi to predstavljalo bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

4.1. Stoga žalba optuženog JM zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana, već sadržajno iz obrazlaganja ove žalbene osnove proizlazi da se radi o žalbi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

4.2. Nasuprot tome, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, razumljive i prihvatljive razloge, na kojima se zasniva izreka presude.

5. U žalbi se navodi da optuženi JM nije znao niti je mogao znati da postoji zločinačko udruženje pa tako niti za ciljeve kriminalne aktivnosti te da u tom dijelu nema dokaza, niti ih prvostupanjska presuda navodi. Obrazlaže se da je optuženi JM poznavao samo optuženog BM koji je pak naveo da optuženom JM nije dao mito te da optuženi JM nije znao za B niti je B znao za njega. Ističe se i da je optuženi BM pristupio optuženom JM s pitanjem o uvozu elekromaterijala iz Slovenije u Hrvatsku te da mu je optuženi JM odgovorio da od 2013. postoji slobodan uvoz robe kao i da djelatnici policije s tim nemaju ništa. Navodi se i da su termini iz njihove komunikacije „lijevi – desni bek“ korišteni kao usmjeravanje optuženog BM na lijevu ili desnu traku, ovisno o tome gdje je manja gužva.

5.1. Drugostupanjski sud smatra da ti žalbeni navodi nisu osnovani. U pogledu saznanja optuženog JM da je znao za postojanje zločinačke organizacije čiji bi bio član treba istaknuti da je prvostupanjski sud iznio pravilne razloge pod točkom 11.1. obrazloženja iz kojeg jasno proizlazi da sud nije prihvatio obranu optuženog JM kojemu je kao dugogodišnjem policijskom službeniku dobro poznato da prijevoz veće količine duhana u listu iz inozemstva u Republiku Hrvatsku u osam navrata nije moguće organizirati tako da u to bude uključena samo jedna osoba, a koji zaključak je svakako potkrijepljen i rezultatima nadzirane komunikacije od 24. listopada 2016. kada optuženi BM obavještava optuženog JM „da neće stići jer ovaj kasni, da prebacuju za sutra“. Na ispravnost ovakvog zaključka prvostupanjskog suda upućuje i njegovo utvrđenje da su 26. listopada 2016. na graničnom prijelazu Macelj iz pravca Republike Slovenije u Republiku Hrvatsku prešla dva teretna vozila (marke Iveco Daily i Citroen Jumper) neposredno jedno za drugim pa je stoga optuženi J nedvojbeno znao da je u počinjenje ovih kaznenih djela umiješano više osoba. Slijedom takvog stanja stvari, optuženi JM, kao policijski službenik, doista je morao znati da je dio organizirane skupine koja se bavi činjenjem kaznenih djela. U tom smislu, sasvim je nevažno je li optuženi JM znao ostale pripadnike skupine po imenu, odnosno je li poznavao B i je li B poznavao njega.

5.2. Da je optuženi JM znao da se radi o ilegalnom prelasku robe preko državne granice, prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda, potkrijepljuje i komunikacija između optuženog BM i optuženog JM. Drugostupanjski sud smatra da ne postoji niti jedan prihvatljiv razlog zbog kojeg bi se u njihovoj telefonskoj komunikaciji koristile šifre poput „lijevi i desni bek“ radi usmjeravanja na lijevu ili desnu traku jer se ne radi o komunikaciji koju inače koriste građani s policijskim službenicima pri legalnom prelasku državne granice odnosno pri usmjeravanju na trake u kojima ima manje prometa, niti se takva komunikacija koristi kada se legalno uvozi elektronska roba na koju se u svojoj obrani poziva optuženi JM.

5.3. Ispravnost zaključka prvostupanjskog suda potkrijepljena je i obranom optuženog BM danom prilikom prvog ispitivanja, a iz koje proizlazi da je upravo s optuženim A dogovorio prolazak vozila preko državne granice uz plaćenje te „usluge“ po kombiju, ovisno o njegovoj veličini, za što se koristila šifra „dvostruki golman“. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio kao istinito priznanje optuženog BM dano prilikom prvog ispitivanja, za razliku od njegove kasnije dopune kojom je nastojao otkloniti kaznenopravnu odgovornost optuženog JM. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kasniju izmjenu obrane optuženog BM s rasprave od 12. prosinca 2022. u kojoj je naveo da optuženi JM nije znao što se prevozi preko granice jer iz prve obrane optuženog BM jasno proizlazi da je dogovorio s optuženim A, kao policijskim službenikom, prolaz vozila preko državne granice bez da ista budu otvarana i to uz novčanu naknadu od 200 odnosno 500 eura. Naveo je i da je s optuženim A dogovorio propuštanje vozila natovarenih duhanom u listu bez njihovog pregleda te da je optuženi JM znao da je krajnje odredište duhana Republika Hrvatska jer da je optuženi JM bio „sigurnost da se putem nešto ne dogodi“. Takav zaključak prvostupanjskog suda doista je logičan jer je optuženi JM u komunikaciji s optuženim BM očito saznao što se prevozi u kombijima, slijedom čega je dogovoren i iznos koji će optuženi BM plaćati optuženom JM ovisno o veličini kombija koji će ovaj propustiti preko državne granice bez otvaranja prtljažnog prostora pa je iskaz optuženog BM u tom dijelu potvrđen i drugim dokazima.

6. U žalbi se nadalje navodi da je tijekom prvostupanjskog postupka u više navrata obrana predlagala da se na okolnost da je optuženi JM sa NN osobama (drugim policijskim službenicima) dogovarao prelazak GP Macelj i za to primio mito, zatraži i podatak o tome koji su policijski službenici radili na točno određene dane u periodu od 27. rujna 2016. do 2. prosinca 2016. u večernjim satima te ih ispitati u svojstvu svjedoka, budući se u optužnici navodi da se radi o NN osobama. Tvrdi se i da je prvostupanjski sud odbio navedene dokazne prijedloge uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a posljedično i pogrešno utvrđeno.

7. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, niti ti žalbeni navodi nisu osnovani. Prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog obrane da se pribave navedeni podaci jer je ta činjenica utvrđena pregledavanjem isprava koje obuhvaćaju Posebni raspored rada na PGP Macelj zajedno s izvješćima i rasporednim rješenjem za optuženog JM, ali i s obzirom na iskaz optuženog BM koji je naveo da su vozila prolazila granicu i kad optuženi JM nije bio tamo, te navode optuženog JM koji je u nadziranoj komunikaciji za 10. listopada 2016. u pogledu dogovora termina prelaska granice rekao: „Nema brige. Ima nas pa možemo složit ekipu“. Također, i svjedok GM je naveo da su granicu prelazili najčešće na GP Macelj, a ponekad i na drugim graničnim prijelazima i da nije uvijek tamo bio isti djelatnik. S obzirom na navedeno, pravilno je odbijen dokazni prijedlog jer nije postojala potreba za utvrđivanjem identiteta spomenutih policijskih službenika i njihovim ispitivanjem na raspravi, cijeneći činenična utvrđenja i vjerodostojnosti dokaza.

8. U žalbi se upire i da ničim nije dokazano koji iznos je optuženi JM primio, budući optuženi BM poriče da bi mu dao bilo kakav novac (mito). I u tom dijelu drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da je ta činjenica utvrđena priznanjem optuženog BM danog prilikom prvog ispitivanja u dijelu u kojem navodi da je s optuženim A dogovorio plaćanje usluge 200 eura po kombiju, odnosno 500 eura za veće vozilo, ali i dijelom iskaza svjedoka GM koji je potvrdio da je optuženi BM uračunao trošak od 200 odnosno 500 eura po kombiju za prijelaz granice.

9. Stoga nisu točni navodi žalbe da nisu izvan svake razumne sumnje dokazani navodi optužbe te da je optuženog JM trebalo osloboditi od optužbe temeljem načela (ispravno: pravila) in dubio pro reo. Prema mišljenju drugostupanjskog suda, pobijanom presudom utvrđene su sve relevantne činjenice s potpunom sigurnošću iz naprijed navedenih razloga pa nije osnovan žalbeni zaključak da su te činjenice utvrđene samo sa stupnjem vjerojatnosti te da je time narušeno pravo optuženika na pošteno i pravično suđenje.

10. Sadržaj žalbe pogrešno upire i na to da kod optuženog JM nije postojao subjektivni element kaznenih djela za koja je proglašen krivim jer da relevantne činjenice u tom pogledu nisu utvrđene s „izvjesnošću“, niti s „vjerojatnošću“, budući nije dokazana njegova namjera da počini ova kaznena djela te da je i u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Navodi se i da je time počinjena povreda kaznenog zakona jer da postoje okolnosti koje isključuju krivnju optuženika.

11. Međutim, drugostupanjski sud smatra da je namjera optuženog JM, kao dio krivnje ispravno dokazana te utvrđena s potpunom i nedvojbenom sigurnošću i to u odnosu na oba kaznena djela za koja je proglašen krivim te da ne postoje okolnosti koje bi kod njega isključivale krivnju. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je optuženi JM kao policijski službenik znao da se u vozilima preko granične crte prevozi duhan u listovima i to na ilegalan način, kako je to dogovorio s optuženim BM, te da je znao i da je dio organizirane skupine koja se bavi ilegalnim uvozom duhana na krajnje odredište odnosno u Republiku Hrvatsku. Upravo radi omogućavanja takvog uvoza, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je optuženi JM primio mito i iskoristio svoj položaj te nije obavio svoju dužnost sukladno članku 78. stavak 6. Zakona o trošarinama i članka 27. Zakona o nadzoru državne granice čime je oba inkriminirana kaznena djela počinio s izravnom namjerom.

12. S obzirom na sve navedeno, suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

13. Državni odvjetnik, žaleći se na visinu zatvorske kazne izrečene optuženom BM i optuženom JM ističe da visina izrečenih kazni, a osobito visina neuvjetovanih dijelova izrečenih kazni nije primjerena kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, te da se takvim kaznama neće postići svrha kažnjavanja u smislu specijalne, odnosno generalne prevencije. Navodi se da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, dok nije dostatno cijenio pobude zbog kojih su optuženici počinili ova kaznena djela, te količinu kriminalne energije i volje koju su uložili u počinjenje ovih kaznenih djela, odnosno njihovu upornost i brojnost nezakonitih radnji, te visinu štete koju su nanijeli Republici Hrvatskoj inkriminiranim ponašanjem kao i da zbog toga nije opravdano utvrđivanje kazni zatvora u visini minimalne zapriječene kazne ili primjena odredaba o ublažavanju kazne, kao i o izricanju djelomične uvjetne osude optuženom BM u visini najmanjeg mogućeg zakonom propisanog neuvjetovanog dijela kazne budući je za vrijeme vođenja ovog postupka činio istovrsna djela čime je iskazao iznimnu kriminalnu upornost.

13.1. Iako se u žalbi optuženog JM uvodno navodi da je žalba podnesena i zbog odluke o kazni, taj se žalbeni navod detaljnije ne elaborira pa je drugostupanjski sud razmotrio i sve okolnosti vezane za određivanje vrste i visine kazne u korist optuženog JM temeljem odredbe članka 478. ZKP/08.

13.2. Nasuprot suprostavljenim žalbenim navodima stranaka, drugostupanjski sud smatra da je visina izrečenih kazni, a osobito visina neuvjetovanih dijelova izrečenih kazni pravilno odmjerena i to u odnosu na oba optuženika. Prvostupanjski sud pri izricanju kazne kod optuženog BM vrednuje iskreno priznanje počinjenih kaznenih djela čime je doista omogućeno i olakšano utvrđivanje kaznenopravne odgovornosti optuženog JM. Prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne optuženom BM olakotnim vrednuje i njegovu kaznenopravnu neosuđivanost. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ove dvije olakotne okolnosti, u zbroju s protekom vremena te činjenicom da je optuženi BM otac dvoje malodobne djece doista opravdavaju visinu izrečenih kazni i visinu neuvjetovanog dijela kazne, a imajući u vidu njegovu upornost u kriminalnoj aktivnosti prilikom počinjenja ovih kaznenih djela koja su činjena u periodu od osam mjeseci, količinu ilegalno uvezenog duhana i visinu štete koju je nanio Republici Hrvatskoj u vidu neplaćenih trošarina, u pogledu čega je, po osnovi imovinskog zahtjeva, presudom obvezan uplatiti iznos od 156.582,88 kuna/20.782,12 eura u korist državnog proračuna, pod prijetnjom ovrhe. Otegotnim je pravilno uzeto i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela jer je u vrijeme trajanja ovog postupka u kaznenom predmetu Županijskog suda u Zagrebu od 6. rujna 2020., broj Kov-Us-50/2020. proglašen krivim za kaznena djela iz članka 257. stavak 1. i članka 264. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 329. KZ/11.

13.3. U pogledu optuženog JM, prvostupanjski je sud pri izricanju kazne pravilno kao olakotno cijenio protek vremena, činjenicu da je otac dvoje djece, a otegotnim činjenicu da je počinjenjem ovih kaznenih djela ugrozio povjerenje građana u represivni aparat, da je pokazao ponašanje koje je usmjereno na nepoštivanje i kršenje zakona, nebrigu za značaj i odgovornost službe čime je još više doprinio negativnoj percepciji javnosti u postojanje korupcije u represivnim tijelima državne vlasti, kao i upornost u kriminalnoj aktivnosti u duljem vremenskom razdoblju. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda navedene okolnosti opravdavaju izricanje kazni zatvora u navedenoj visini, kao i primjenu odredaba o ublažavanju kazne za kazneno djelo primanja mita iz članka 293. stavka 1. u vezi s člankom 329. stakom 1. točkom 4. i članka 52. te članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. jer sukladno ispravnom zaključku prvostupanjskog suda postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženi JM i bez izvršenja cijele kazne neće u buduće činiti kaznena djela.

13.4. Izvršenje ovih kazni ostvarit će svoju svrhu propisanu člankom 41. KZ/11. koja u sebi sadrži društvenu osudu zbog počinjenja kaznenog djela (retributivna svrha), jačanje povjerenja građana u pravni poredak, utjecaj na počinitelje da ne čine kaznena djela (specijalna prevencija), utjecaj na sve druge da ne čine kaznena djela (generalna prevencija), jačanje svijesti počinitelja i svih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja i omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo.

14. S obzirom na prethodno navedeno, nije osnovana žalba državnog odvjetnika, a niti žalba optuženog JM zbog odluke o kazni.

15. Budući je optuženi BM osuđen temeljem Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17.,118/18.,126/19., 84/21.), za inkriminirana mu kaznena djela počinjena 2016., drugostupanjski sud zaključuje da su naknadne novele Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 101/17.,118/18.,126/19., 84/21.) suvišne. Usprkos tome, drugostupanjski sud nije utvrdio povredu kaznenog zakona na štetu optuženog BM, niti optuženog J i to bez obzira što je 2017. stupila na snagu novela ("Narodne novine" 101/17.) kojom je za kazneno djelo nedozvoljene trgovine iz članka 264. KZ/11. povišena gornja granica kazne s tri na šest godina. Naime, optuženom BM je za to kazneno djelo pobijanom presudom utvrđena kazna od tri mjeseca, a ostale odredbe kaznenog zakona, primijenjene u prvostupanjskoj presudi, tim naknadnim novelama nisu mijenjane na štetu niti jednog od optuženika.

16. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. drugostupanjski sud nalazi da je optuženom JM pravilno izrečena i sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju od 5 godina, budući je u tom svojstvu kaznena djela i počinio kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje, s jasno izraženim motivom za uzimanje mita za sebe i osiguranjem protupravne imovinske koristi za druge, te budući postoji opasnost da bi bez izricanja ove mjere optuženi JM mogao ponovo počiniti ova kaznena djela. Nadalje, ispravno je od optuženog JM oduzeta imovinska korist temeljem citiranih zakonskih odredbi u izreci pobijane presude.

17. Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene bitne postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženih povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša