Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-50/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak –Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. (OIB:...) iz M. B., zastupanog po punomoćnici M. O. B., odvjetnici iz Z. protiv tuženika Z. e. t. (OIB:...) Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2270/2022-16 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2270/2022-16 od 22. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.412,69 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose od označenog dospijeća do isplate kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu od 1.812,50 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u cijelosti, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) i kako navodi "zbog odluke o trošku", s prijedlogom da je ovaj sud preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Obrazlažući uvodno opisano stajalište, prvostupanjski sud polazi od činjeničnog obrazloženja predmetne tužbe kojim tužitelj od tuženika potražuje ispunjenje njegove obveze ustanovljene odredbom čl.3. priloga II. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Z. e. t. d.o.o. (dalje: Prilog II KU) koja obvezuje tuženika da radnicima koji uz svoje redovne poslove i zadatke obavljaju i dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje isplati stalni dodatak.

5.1. Zauzeto stajalište prvostupanjski sud obrazlaže slijedećim iz dokaznog postupka utvrđenim činjenicama:

- da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu građevinski strojar;

- da je ranije – prije nego je došlo do podjele s osnivanjem novog trgovačkog društva (tuženika) bio zaposlenik Z. h. d.o.o. – Podružnice Z. i da su 31. prosinca 2017. svi ugovori o radu radnika preneseni na tuženika;

-da je čl. 8.stav.2. tužiteljevog ugovora o radu od 9. svibnja 2011. ugovoreno da ako radnik obavlja poslove na kojima su utvrđeni uvjeti rada teži od normalnih, ili obavlja dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje, ostvaruje pravo na uvećanje osnovice plaće (dodatak na plaću);

-da je tužitelj u razdoblju od 16. listopada 2017. do 26. listopada 2017. pohađao program osposobljavanja i s uspjehom završio taj program te da je osposobljen za rukovatelja dizalicom o čemu mu je izdano i odnosno Uvjerenje o osposobljavanju od 23. studenog 2017.;

-da iz Karte radnog mjesta za građevinskog strojara proizlazi da isti rukuje strojevima na održavanju i gradnji tramvajskih pruga, kontrolira ispravnost i obavlja poslove na održavanju i popravcima pneumatskih alata, kompresora i gumenih cijevi za dovod zraka, na gradilištu vodi brigu oko pneumatskih alata, razvlači i posprema gumene cijevi od kompresora do pneumatskih alata, zatražuje i podiže gorivo, ulje i mazivo za strojeve, vodi dnevnik rada stroja, obavlja poslove u okviru zimske službe, obavlja i druge poslove koje mu naredi neposredni rukovoditelj, vrši utovar, istovar i planiranje materijala utovarivačem, te provodi mjere zaštite na radu i protupožarne zaštite, a radi vlastite sigurnosti i zaštite okoline u kojoj radi a da je rubrika dopunska znanja – prazna;

-da tužitelj pored poslova građevinskog strojara u pogonu održavanja tramvajske infrastrukture obavlja i poslove rukovanja dizalicom, da je odnosni program osposobljavanja obavio po uputi tuženika i da svake godine obavlja zdravstveni pregled i za poslove rukovanja dizalicom.

5.2. Polazeći nastavno od sadržaja čl.3. Priloga II. Kolektivnog ugovora za radnike Z. a iz travnja 2002. (dalje u tekstu: Prilog II. KU-a) kojim je propisano da radnici koje uz svoje redovne poslove i zadatke obavljaju i dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje ostvaruju pravo na stalni dodatak i to za upravljanjem dizalicom 6% osnovice plaće te da je čl.2. Dodatka Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. – Tarifni prilog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o. – Podružnica Z. od 27. kolovoza 2015. (dalje u tekstu: Dodatak TKU-a) propisano da će se do donošenja Priloga 5. – Karte radnih mjesta sa opisima poslova prema sistematiziranim radnim mjestima iz čl. 36. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, radnicima isplaćivati dodaci na plaću u neizmijenjenim postotcima, uključujući i dodatke utvrđene Prilogom II. KU-a, prvostupanjski sud nalazi tužbeni zahtjev (postavljen sukladno tuženikovom izračunu) osnovanim.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

7. No ponajprije, a u odnosu na isticani žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valja navesti da tuženik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga slijedom čega se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP- a i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

7.1. Nastavno valja navesti da žalba – zanemarujući pri tom dokaznu građu na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio svoje stajalište (iskaze svjedoka i tužitelja, uvjerenje o stručnom osposobljavanju, ugovor o radu i Karta radnog mjesta) - ponavlja tijekom postupka isticanu tezu da poslovi radnog mjesta građevinskog strojara ne iziskuju dopunska znanja pa niti rukovanje dizalicom no pri tom se ne referira na jasno i određeno obrazloženje prvostupanjskog suda koje sadrži detaljnu analizu navedenih odlučnih dokaza te iz toga proizašle jasne i uvjerljive razloge. Konačno, okolnost što tužitelj ostvaruje i dodatak za otežane uvjete rada nije relevantna jer se predmetni dodaci ne isključuju obzirom da se radi o različitim i nepovezanim osnovama.

8. Obzirom da ranije iznesenim žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a potvrditi toč.I. izreke, a i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.II izreke koju tuženik pobija očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja niti visinu dosuđenih troškova, uz napomenu da drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a.

9. Konačno, kako tuženik u izjavljenoj žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, zbog svih zakonskih žalbenih razloga i zbog odluke o trošku – drži se svrsishodnim posebno naglasiti da pobijanje odluke o troškovima postupka ulazi u opseg pobijanja presude (normiranog odredbom čl.350.stav.2. ZPP-a) pa ne može biti razlogom njezinog pobijanja (koji su normirani odredbom čl.353.stav.1.toč.1-3 ZPP-a) slijedom čega je pogrešno i protivno citiranim odredbama ZPP-a koje normiraju institut žalbe u sudskom parničnom postupku, označavanje opsega pobijanja određene sudske odluke istodobno razlogom njezinog pobijanja.

Varaždin, 25. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.