Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-149/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak –Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. (OIB:...) iz P., zastupane po punomoćnici S. L. M., diplomiranoj pravnici H. s. p., protiv tuženika H.-H. p. d.d., V. G. (OIB:...), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva S.-R. i p. iz Z., radi poništenja otkaza, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-646/2023-17 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-646/2023-17 od 5. srpnja 2024.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom radi naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I/izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom Odluke tuženika o otkazu tužiteljičinog ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj HP-02-004897/23 od 20. ožujka 2023. uz istodobno utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, radi raskida ugovora o radu sklopljenog 27. siječnja 2022. s danom donošenja prvostupanjske presude i radi naknade štete u iznosu od 9.331,36 Eur sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa je toč.II izreke tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.250,00 Eur.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), s prijedlogom da je preinači i usvoji tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost u istoj sadržanih navoda i stajališta, uz prijedlog ovom sudu da je odbije kao neosnovanu i potvrdi presudu prvostupanjskog suda uz dosudu mu troškova žalbenog postupka – nagrade za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 Eur.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Naime, odbivši tužbeni zahtjev tužiteljice, utemeljenog na tvrdnji da je tuženik prije donošenja predmetne Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 20. ožujka 2023. nezakonito proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika, osobito u pogledu primjene kriterija za utvrđivanje kolektivnog viška radnika jer nakon donošenja nove Sistematizacije, koja je temelj za utvrđivanje predmetnog kolektivnog viška, nije na radnike koji su obavljali iste poslove kao i tužiteljica primijenio jednake uvjete i kriterije prilikom otkazivanja, prvostupanjski sud je zauzeto materijalno- pravno stajalište obrazložio slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

- da je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta „referent za pravnu podršku i zastupanje“ u organizacijskoj jedinici Ured za pravne poslove, Odjel za pravnu podršku i zastupanje;

- da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 8. prosinca 2022. tuženik promijenio unutrašnji ustroj i sistematizaciju radnih mjesta, organizacijske dijelove Društva, djelokrug rada organizacijskih dijelova, upravljanje i rukovođenje u Društvu, ukinuo pojedine organizacijske jedinice kao i radna mjesta unutar tih organizacijskih jedinica na način da se poslovi Odjela za pravnu podršku i zastupanje dakle i ukinutog radnog mjesta tužiteljice obavljaju u okviru radnog mjesta "viši stručni suradnik za pravnu podršku i zastupanje" jer opseg tih poslova ne zahtjeva toliki broj izvršitelja niti poslova iz nadležnosti Odjela za pravnu podršku i zastupanje ima dovoljno za obavljanje u okviru radnog vremena svih radnika Odjela, pa su ukinuta radna mjesta stručni suradnik za pravnu podršku i zastupanje te referent za pravnu podršku i zastupanje;

- da usporedbom (ranijeg) Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 24. studenoga 2011. (dalje: Pravilnik/11) u odnosu na Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 12. siječnja 2022. (dalje: Pravilnik/22) utvrđeno da se organizacijska jedinica Ured podrške upravi i nadalje sastoji od Ureda za pravne poslove kojeg čine Odjel za pravnu podršku i zastupanje i Odjel za ugovaranje i normativne poslove, da su u Odjelu za pravnu podršku i zastupanje uz dosadašnje nepromijenjene poslove dodani poslovi dokumentiranja zahtjeva za informacijama upućenih od strane državnih tijela na razini Društva, njihovo rješavanje te podnošenje očitovanja te da su ukinuta radna mjesta stručni suradnik za pravnu podršku i zastupanje te referent za pravnu podršku i zastupanje kojih se poslovi obavljaju u okviru radnog mjesta viši stručni suradnik za pravnu podršku i zastupanje za kojeg je uvjet poznavanje rada na računalu (MS Office) i položen pravosudni ispit;

-da je u Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 23. ožujka 2023. tuženik detaljno obrazložio razloge otkazivanja, organizacijske promjene i razlog nastanka viška radnika odnosno ukidanja radnog mjesta tužiteljice te da tužiteljica nije prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora.

5.1. Povezujući prethodno iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju postojao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljice obzirom da je pravo tuženika kao poslodavca da radi gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta ili organizacijske jedinice jer je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama pa kako su poslovi tužiteljičinog radnog mjesta reorganizirani na način da su spojeni drugim radnim mjestima što omogućava manji broj radnika za cjelokupno poslovanje tuženika, a što upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu te da je uvjet zapošljavanja na tom radnom mjestu položen pravosudni ispit, a kojem uvjetu tužiteljica ne udovoljava, to je prvostupanjski sud zaključio da je postupak proveden zakonito pa je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim u cijelosti.

6. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao i njegovo stajalište u odnosu na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice pravilnim prihvaća i ovaj sud pa njihova pravilnost nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

7. Naime, iznoseći žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a i čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8. ZPP-a, tužiteljica navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati s obzirom da nema razloga o svim odlučnim činjenicama i jer prvostupanjski sud nije izvršio savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno no pri tom navedene manjkavosti ne razrađuje niti konkretizira u odnosu na obilježja pobijane presude niti u odnosu na sadržaj prvostupanjskog postupka.

7.1. Razmatranjem sadržaja pobijane presude i stanja spisa iz aspekta isticanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tužiteljice utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a. Neosnovano tužiteljica pledira i na relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud na osnovu pravilno ocjenjenih rezultata provedenog dokaznog postupka, analizirajući sadržaj mjerodavnih odlučnih isprava, povezujući iste sa mjerodavnom materijalno-pravnom osnovom sadržanoj u odredbama ZR dao jasne i određene razloge za zauzeto stajalište o zakonito provedenom postupku otkazivanja.

7.2. Nastavno tužiteljica ponavlja tijekom postupka isticanu tvrdnju da je tuženik prilikom utvrđivanja kolektivnog viška radnika počinio zlouporabu jer je jedan dio radnika zaposlenih na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica premjestio na novoformirane poslove pravnika pod nazivom viši stručni suradnik ili stručni suradnik, a preostali dio radnika proglasio tehnološkim viškom i otkazao im ugovore o radu što znači da tuženik nije primijenio zakonske kriterije iz odredbe čl.115.stav.2. ZR-a niti utvrdio pravo prednosti zadržavanja u radnom odnosu u odnosu na sve radnike organizacijske jedinice i radnog mjesta koje prestaje postojati.

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, ističe se da tužiteljica pogrešno smatra da je tuženik bio u obvezi prije poslovno uvjetovanog otkazivanja primijeniti zakonske kriterije iz odredbe čl.115.stav.2. ZR-a i utvrditi pravo prednosti zadržavanja u radnom odnosu u odnosu na sve radnike organizacijske jedinice i radnog mjesta koje prestaje postojati te da je tek potom mogao radnike prerasporediti na druga novoformirana radna mjesta, a preostalom dijelu radnika na tim ukinutim radnim mjestima uručiti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu.

8.1. Stoga razumijevanja radi valja navesti da je odredbom čl.123.stav.1. ZR-a propisano da se odredbe ZR-a koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). Prema odredbi čl. čl.115.stav.1.toč.1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog i to u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Sukladno stav.2. citirane odredbe poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

8.2. No obzirom da kod tuženika niti jedan od zaposlenika ranijeg radnog mjesta na kojemu je radila i tužiteljica te poslove više ne obavlja jer je radno mjesto "referent za pravnu podršku i zastupanje“ ukinuto to je evidentno da tuženik niti uz vođenje računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (dakle zakonskim kriterijima iz čl.115.stav.2. ZR) ne bi bio u mogućnosti zadržati tužiteljicu na radu na tom radnom mjestu jer je isto – ukinuto (istovjetno stajalište izraženo je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-226/2016-2 od 9. veljače 2016., te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3388/2016 od 17. svibnja 2017.).

8.3. Nadalje valja navesti da pogrešno tužiteljica smatra da je ukinut tek naziv njezinog ranijeg radnog mjesta, a koju tezu temelji na činjenici što su ti poslovi nastavili obavljati, pri tom međutim zanemaruje da su se ti poslovi prerasporedili na postojeće radno mjesto "viši stručni suradnik za pravnu podršku i zastupanje" za kojeg je uvjet poznavanje rada na računalu (MS Office) i položen pravosudni ispit pri čemu nije sporno da tužiteljica nema položen pravosudni ispit. Posebno valja pri tom naglasiti da ukidanje tužiteljičinog radnog mjesta ne daje pravo poslodavcu da otkaže ugovor o radu nekom drugom radniku (na radnom mjestu na koje je preraspoređeno obavljanje poslova tužiteljičinog ukinutog radnog mjesta) a za čijim radom nije prestala potreba, a da na njegovo mjesto rasporedi tužiteljicu.

8.4. Konačno, isticanjem tek u žalbi tvrdnje da je predmetna odluka nezakonita jer tuženik nije dokazao da je proveo pravilan postupak savjetovanja s R. v. ne može biti predmet žalbenog preispitivanja obzirom da ista nije bila predmetom raspravljanja i utvrđivanja u prvostupanjskom postupku slijedom čega je na isticanje iste sada u žalbenom postupku tužiteljica prekludirana u smislu odredbe čl.352.stav.2. ZPP-a.

9. Obzirom da ranije iznesenim žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude to je njezinu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi toč.I. izreke, a i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.II izreke koju tužiteljica pobija očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja niti visinu dosuđenih troškova, uz napomenu da drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a.

10. Konačno, tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljice, jer po ocjeni ovog suda sadržaj odgovora nije bio od utjecaja na odluku o žalbi tužiteljice pa je o zatraženom trošku odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a.

Varaždin, 25. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.