REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1180/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić-Bota, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 259/2023-7 od 2. svibnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3273/2018-49 od 21. lipnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 259/2023-7 od 2. svibnja 2023. i sudi:

Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3273/2018-49 od 21. lipnja 2019.

II. Tuženica je dužna nadoknaditi tužitelju troškove nastale u povodu revizije u iznosu od 750,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3273/2018-49 od 21. lipnja 2019. prihvaćen je tužbeni zahtjev na ime naknade štete s naslova pružene tuđe pomoći i njege u razdoblju od 24. siječnja 1990. do 31. prosinca 2014. u ukupnom iznosu od 64.562,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućima na pojedinačne iznose tekuće od dospijeća do isplate (točka I. izreke), kao i zahtjev za plaćanje buduće mjesečne rente po istoj osnovi u iznosu od 316,68 kn mjesečno, počevši od 1. siječnja 2015. pa nadalje (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 96.261,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama obračunatima od 21. lipnja 2019. do isplate.

2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-259/2023-7 od 2. svibnja 2023. žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, dok je prihvaćena žalba tuženice te je zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 583,31 € (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka odbijen (točka III. izreke) i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 335,04 € (točka IV. Izreke).

3.1. Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd 963/2024-2 od 13. ožujka 2024., a koja glase:

„1. Pripada li, u smislu odredbe čl. 195. st. 2. ZOO-a/91, oštećeniku kojemu su potrebe trajno povećane zbog posljedica zaostalih ozljeda, pravo na novčanu rentu s osnove tuđe pomoći ili je taj vid novčane štete obuhvaćen u okviru naknade nematerijalne štete zbog smanjenja životne i radne aktivnosti?

2. Može li drugostupanjski sud sam utvrđivati odlučne činjenice za koje je potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a kojim sud ne raspolaže?".

3.2. Predložio je da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete pretrpljene zbog potrebe pružanja tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju te zahtjev za isplatu rente po istoj osnovi, a sve zbog posljedice štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika, u kojem je tužitelj 6. srpnja 1989. teško stradao kao vozač motocikla.

8. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

9. Za odgovor na postavljeno procesnopravno revizijskog pitanje odlučna je odredba čl. 250. ZPP prema kojoj se vještačenje se provodi kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

10. U ovoj pravnoj stvari, rješenjem broj Rev-776/2021-2 od 5. srpnja 2022. ovaj sud je o navedenom pitanju već izrazio pravno shvaćanje, u smislu da se drugostupanjski sud ne može stavljati u ulogu medicinskih vještaka i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i koje je sud utvrdio nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka, sam utvrđivati jer ne raspolaže potrebnim znanjem. Pri tom je u obrazloženju citiranog rješenja još navedeno:

"17. U konkretnom slučaju, dakle radi se o činjenicama za koje je potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a budući sud nema znanja medicinske struke da bi utvrdio ozljede koje je tužitelj zadobio u prometnoj nesreći, zdravstvene posljedice zadobivenih ozljeda, potrebu za pomoći druge osobe u obavljanju poslova, koje nije u mogućnosti obavljati zbog svog zdravstvenog stanja.

18. Naime, nakon ovako provedenog medicinskog vještačenja drugostupanjski sud zaključuje da je zbog pretrpljenih prijeloma petne kosti koje je zadobio tužitelj u prometnoj nezgodi trajno ograničen u obavljanju uobičajenih i primjerenih svakodnevnih poslova ne opravdavaju dosudu zatražene rente s osnova tuđe pomoći s obzirom da se radi o ograničenjima koje kod tužitelja zahtijevaju potrebu ulaganja pojačanih napora u radu i životu i kao takvi ulaze u krug zaostalih posljedica zbog smanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja koja je kod istoga umanjena za 40% i u odnosu na koje je tužitelj namiren dosuđenom mu naknadom štete u predmetu P- 804/94.

18.1. U slučaju ako sud smatra da u danom nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke postoji proturječnosti ili nedostaci, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim, dopunskim saslušanjem vještaka, sud je ovlašten zatražiti mišljenje drugih vještaka u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP. Međutim, sud ne može otkloniti ni prihvati odlučne činjenice utvrđene provedenim medicinskim vještačenjem jer ne raspolaže stručnim znanjem i iskustvom koje je za to potrebno.

19. Slijedom navedenog drugostupanjski sud nije mogao zaključiti da tužitelju nije potrebna tuđa pomoć i njega kraj nesporne činjenice da je takva potreba za tuđom pomoći i njegom utvrđena nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka."

11. Za odgovor na postavljeno materijalnopravno revizijsko pitanje odlučna je odredba čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) kojom je propisano da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebne trajno povećane ili su mu mogućnosti njegova daljnjeg razvoja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenome određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.

12.1. U postupku koji je prethodio reviziji među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika kao i doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, kao niti činjenica da je tužitelj sada već pravomoćno ostvario - u predmetu koji je vođen pred sudom prvoga stupnja pod poslovnim brojem Pn-804/1994, pravo na naknadu nematerijalne štete s osnove pretrpljenih fizičkih bolova, smanjenja životne i radne aktivnosti, pretrpljenog straha i zaostale naruženosti, kao i materijalnu štetu s osnova tuđe pomoći i njege za koju je utvrđeno da mu je bila potrebna kroz pet mjeseci od ozljeđivanja u punom obimu i to kroz vrijeme liječenja u kući, a koju su mu pružali ukućani.

12.2. Na okolnost osnove naknade štete - potrebe pružanja tuđe pomoći i njege tužitelju, tijekom postupka provedeno je medicinsko vještačenja po vještacima medicinske struke dr. Milanu Andrakoviću (koji je svoj nalaz i mišljenje dao u prosincu mjesecu 1994.) i dr. MĐ (koji je svoj nalazi i mišljenje dao u siječnju mjesecu 2018., a po prigovorima tuženika pojasnio ga je na ročištu održanom kod suda prvoga stupnja dana 14. svibnja 2018. te dana 10. svibnja 2019. Iz danih nalaza i mišljenja navedenih vještaka proizlazi da je tuđa pomoć tužitelju trajno potrebna, u opsegu od tri puta po dva sata tjedno, a budući da više nije u mogućnosti obavljati poslove koji zahtijevaju duže stajanje, duže hodanje, dizanje i nošenje težeg tereta, duže penjanje po stepenicama, penjanja po ljestvama, te za poslove koji zahtijevaju izvođenje čučnjeva. Na istu okolnost proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke te je prvostupanjski sud utvrdio (poklanjajući u cijelosti vjeru iskazu tužitelja) da je tužitelju od ozljeđivanja potrebna tuđa pomoć koju mu pružaju ukućani - prvotno roditelji, a sada supruga i djeca, a koja se manifestira u nemogućnosti kuhanja, pranja prozora, promjeni žarulja, penjanju po stepenicama, nošenju tereta, namirnica iz dućana i slično.

13. Imajući na umu rezultate provedenog dokazivanja, prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelju potrebna tuđa pomoć u opsegu kako su to utvrdili vještaci medicinske struke te da mu istu pružaju ukućani, najprije roditelji, a potom supruga i djeca - i to od ozljeđivanja pa do danas. Drugostupanjski sud, preinačavajući prvostupanjsku presudu, navodi da "u situaciji kada su vještaci medicinske struke utvrdili posljedice koje su kod tužitelja zaostale zbog pretrpljenog prijeloma petne kosti koji je zadobio u predmetnoj nezgodi, te su zaključili da je tužitelju zbog tih posljedica (tužitelj ne može duže stajati, duže hodati, dizati i nositi teže terete, duže se penjati po stepenicama, penjati po ljestvama, te obavljati poslove koji zahtijevaju izvođenje čučnjeva) potrebna tuđa pomoć i njega u obimu od tri puta po dva sata tjedno odnosno trajno - iako nisu naveli u čemu se ta pomoć sastoji odnosno na koji način bi mu je treće osobe trebale pružati, valja reći da ovaj sud prihvaća da tužitelj zbog posljedica predmetne prometne nezgode više ne može (samostalno) i u cijelosti obavljati određene poslove (nošenje težih tereta, namirnica iz dućana, povremeno pranje prozora i mijenjanje žarulja) i radnje (duže stajanje, izvođenje čučnjeva) koje je ranije obavljao, a koji su mu potrebni u daljnjem životu i radu, međutim, to samim tim ne opravdava dosudu zatražene naknade, već se po pravnoj ocijeni ovoga suda (radi se o ocijeni koja „spada“ u nadležnost suda, a ne sudskih vještaka u čiju nadležnost „spada“ utvrđivanje posljedica nezgode) radi o ograničenjima - obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima, koja ulaze u pojačane napore koje tužitelj mora uložiti da bi ispunio svakodnevne obveze, zbog čega iste čine vid nematerijalne štete koja se dosuđuje za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti (koja je kod tužitelja umanjena 45%) u odnosu na koje posljedice je tužitelj (radi se o radno aktivnoj osobi koja je zaposlena) očito namiren dosuđenom mu naknadom štete u predmetu poslovni broj Pn-804/94."

14.1. Ovaj sud je u nizu svojih odluka izrazio pravno shvaćanje koje se odnosi na prava oštećenika na naknadu štete zbog potrebne tuđe pomoći (primjerice, Rev- 1160/1992 od 23. prosinca 1992., Rev-489/2001 od 31. svibnja 2001.) u kojima je navedeno: "Ako je štetni događaj uzrokovao potrebu da oštećenik mora koristiti tuđu pomoć i njegu za obavljanje redovnih uobičajenih poslova, oko održavanja osobne higijene, vođenja redovnih kućnih i drugih poslova, koje je obavljala prije štetnog događaja, pa joj zato treba pomoć druge osobe, onda su ispunjene pretpostavke da se takovoj osobi naknadi šteta u visini troškova koje ima (ili bi imala - jer se isto priznaje ako pomoć pružaju ukućani - bračni drug, djeca, roditelji i sl.) a sve u skladu s odredbom čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91)". Isto tako, u odluci Rev-1362/2021-2, od 12. travnja 2022. ovaj sud je, odgovarajući na dopušteno revizijsko pitanje, naveo:

"Ako je utvrđeno da je štetni događaj uzrokovao potrebu da oštećena osoba mora koristiti tuđu pomoć za obavljanje redovnih i uobičajenih poslova, oko održavanja osobne higijene, vođenja redovnih kućnih i drugih poslova, koje je poslove obavljala prije štetnog događaja pa joj zato treba pomoć druge osobe, tada su ispunjene pretpostavke da se takvoj osobi naknadi šteta u visini troškova koje ima (ili bi imala -jer se isto priznaje ako pomoć pružaju ukućani), pri čemu ostvarenje tog prava nije zavisno o utvrđenim postocima smanjenja životnih aktivnosti, niti o tome je li osoba koja ima takvu potrebu radno nesposobna."

14.2. Jednako tako, svoje shvaćanje o razlikovanju naknade nematerijalne štete zbog smanjenja životne i radne sposobnosti i naknade materijalne štete zbog potrebe pružanja tuđe pomoći i njege ovaj sud je izrazio u presudi poslovni broj Rev-451/06 od 14. kolovoza 2006.:

"Neosnovano tuženik ističe da je u naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti uračunata tuđa pomoć, pa da tužiteljici ne pripada posebna naknada za tuđu pomoć.

Ovo stoga, što se radi o naknadi dvije vrste štete: naknada za tuđu pomoć je naknada materijalne štete, a naknada za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti je naknada nematerijalne štete. Kako tužiteljica trpi obje vrste štete, to joj pripada i pravo na naknadu svake od tih šteta."

15. Nema razloga da ovaj sud odstupi od svoje postojeće prakse, pri čemu treba reći da je za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege relevantno utvrđenje suda da on ima potrebu koristiti tuđu pomoć i njegu druge osobe za obavljanje redovnih uobičajenih poslova, oko održavanja osobne higijene, vođenja redovnih kućanskih i sl. poslova, a koje je poslove obavljao nesmetano i samostalno prije štetnog događaja, a sada to više nije u mogućnosti bez tuđe pomoći. Dakle, potrebno je utvrditi poslove ili radnje koje tužitelj ne može i neće moći ni u budućnosti obavljati bez pomoći drugih (tako i ovaj sud u odluci Rev- 599/00-2 od 17. srpnja 2001.), a ne i u čemu se konkretno ta pomoć sastoji odnosno na koji način bi tužitelju treće osobe trebale pružati tu pomoć, kako to pogrešno drži drugostupanjski sud.

16. Imajući stoga na umu relevantne zakonske odredbe i iznesenu ustaljenu praksu revizijskog suda, na revizijom postavljena pitanja valja odgovoriti:

1. Oštećeniku kojem su potrebe trajno povećane zbog posljedica zaostalih ozljeda i za kojeg je utvrđeno da postoji potreba za tuđom pomoći i njegom druge osobe za obavljanje redovnih, uobičajenih poslova oko održavanja svakodnevne osobne higijene, oblačenja, obavljanje redovnih kućanskih i sl. poslova, pripada, u smislu odredbe čl. 195. st. 2. ZOO-a/91, pravo na novčanu rentu s osnove pružene tuđe pomoći jer taj vid materijalne štete nije obuhvaćen naknadom nematerijalne štete zbog smanjenja životne i radne aktivnosti.

2. Drugostupanjski sud ne može sam utvrđivati odlučne činjenice za rješenje spora, ako je za njihovo utvrđivanje potrebno stručno znanje vještaka (medicinske ili druge struke), a kojim sud ne raspolaže.

17. Kako je u ovom postupku na temelju zaključaka vještaka medicinske struke te na temelju iskaza tužitelja, utvrđeno da kod tužitelja postoji trajna potreba za tuđom pomoći u navedenom opsegu i poslovi ili radnje koje tužitelj ne može i neće moći ni u budućnosti obavljati bez pomoći drugih kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, a zbog nemogućnosti obavljanja poslove koji zahtijevaju duže stajanje, duže hodanje, dizanje i nošenje težeg tereta, duže penjanje po stepenicama, penjanja po ljestvama, te za poslove koji zahtijevaju izvođenje čučnjeva, to mu pripada pravo na naknadu zatražene naknade štete na temelju odredbe čl. 195. st. 2. ZOO/91 u visini utvrđenoj presudom suda prvog stupnja koja u revizijskoj fazi postupka i nije sporna.

18. Zbog svih navedenih razloga, ovaj sud smatra reviziju osnovanom pa je presuđeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

19. Tužitelju su, s obzirom na uspjeh u sporu, priznati zatraženi troškovi revizijskog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora, a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i troškovima za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje: OT) i sastoje se od troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije (za svako po 150 b prema Tbr. 10/5), uvećanih za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46.), što prema vrijednosti boda (Tbr. 54.) iznosi 750,00 € (točka II. izreke), dok zatraženi troškovi sudskih pristojbi nisu priznati budući da dokaz o uplati ne prileži spisu predmeta.

Zagreb, 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa