REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1189/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Kreši Štefeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB 9447242454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-904/2021-2 od 25. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3289/14-72 od 30. lipnja 2021., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranju d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.840,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2014. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi propisanoj članka 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranju d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.464,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. listopada 2020. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranju d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.079,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. listopada 2020. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranju d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.271,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2018. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranju d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 374,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2014. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranju d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, naknaditi tužitelju ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 25.094,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2021. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na žalbu.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 727/2022-2 od 6. srpnja 2022. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja:

„1. Primjenjuje li se u situaciji kada je kazneni progon protiv osobe koja je odgovorna za štetu počinjenu kaznenim djelom poduzet i završen unutar roka zastare kaznenog progona donošenjem pravomoćne osuđujuće presude, a kod računanja zastarnog roka za naknadu štete iz čl. 231. Zakona o obveznim odnosima, rok relativne ili zastare kaznenog progona?

2. Da li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem preinačenog dijela tužbenog zahtjeva (povećanjem postojećeg u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku) ocjenjuje samostalno te da li je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., 1046, 1100 i 1101. Zakona o obveznim odnosima, odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.

4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Povodom revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje suda drugog stupnja prema kojem je donošenje odluke o izmjeni Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05.03.2020. i 15.06.2020. opravdan razlog za dopuštanje preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka temeljem čl. 190. i 191. st. 2. ZPP, a s time u svezi i ocjena da je preinaka dopuštena i iz razloga što je tek nakon provedenog liječničkog vještačenja tužitelj imao saznanja o okolnostima bitnim za ocjenu visine njegovog zahtjeva.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je 21. prosinca 2012. pretrpio uslijed štetnog događaja – prometne nesreće.

9. Tužitelj je tužbu kojom potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje podnio 10. listopada 2014., a podneskom od 26. lipnja 2020. je preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev polazeći od istih činjeničnih i pravnih navoda a pozivajući se na izmjenu Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020.

10. Sud prvog stupnja je preinaku dopustio.

11. Sud drugog stupnja odgovarajući na žalbene navode tuženika kojima osporava dopuštenost preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka preinaku ocjenjuje dopuštenom pozivajući se na okolnost da je u razdoblju nakon podnošenja tužbe a neposredno prije preinake došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji).

12. U okolnostima konkretnog slučaja nije sporno da je preinaka tužbe izvršena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

13. Preinaka tužbe regulirana je čl. 190. ZPP.

14. Stavkom prvim toga članka je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

15. Nadalje, čl. 191. st. 2. ZPP je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

16. U odnosu na drugo pravno pitanje:

Odlukom ovoga suda Rev 206/2023-3 od 17. siječnja 2024., te Rev 650/2023 od 10. travnja 2024. iznijeto je pravno shvaćanje prema kojem:

„….kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. ZOO-a ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.…“

17. Stoga odgovor na drugo pravno pitanje glasi:

Ako je tužba preinačena (povišenjem tužbenog zahtjeva) temeljem iste činjenične i pravne osnove na kojoj se temelji tužbeni zahtjev zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe (čl. 241. ZOO).

Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda (Rev 864/2023 od 10. travnja 2024., Rev 1024/2023-2 od 3. siječnja 2024., Rev 555/2024 od 12. lipnja 2024., Rev 49/2024 od 5. lipnja 2024, Rev 647/2023 od 18. lipnja 2024. i dr.), kao i pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava (Vugdelija protiv RH, zahtjev br. 14692/18 presuda od 20. veljače 2024.).

18. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje prvenstveno se ističe da s obzirom da je preinaka tužbe u ovom postupku izvršena temeljem iste činjenične i pravne osnova a zbog izmjene Orijentacijskih kriterija, ovo pravno pitanje nije važno za odluku u konkretnom sporu, jer je podnošenjem tužbe u ovom sporu prekinut tijek zastare i u odnosu na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva. Tužba je u ovom predmetu podnesena 10. listopada 2014. dok je kaznena presuda kojom je osiguranik tuženika proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće postala pravomoćna 23. srpnja 2013.

19. Ovaj sud je u pogledu tijeka zastare u odnosu na naknadu štete prouzročene kaznenim djelom iznio pravno shvaćanje (Rev 195/2022 od 15. studenoga 2022.) prema kojem zastara naknade štete prouzročene kaznenim djelom počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom okrivljenik proglašen krivim, te se ovom odlukom u pogledu postavljenog pravnog pitanja reafirmira ovo pravno shvaćanje.

20. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena unutar godine dana od pravomoćnosti presude kojom je osiguranik tuženika proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće koja je ujedno štetni događaj uslijed kojeg je tužitelj pretrpio štetu, navodi iz postavljenog pravnog pitanja s obzirom da je za zastaru preinačenog dijela tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju relevantan datum podnošenja tužbe nisu od utjecaja na odluku u sporu.

21. S obzirom da je odluka suda drugog stupnja u skladu sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem, temeljem čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

22. Budući da odgovor na reviziju nije trošak koji je bio potreban z vođenje parnice temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa