REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1240/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Renata Dozet Daskal, odvjetnica u Karlovcu, protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr- 810/2021-2 od 1. ožujka 2022., kojim je ukinuto rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Ovr-77/21-2 od 2. ožujka 2021. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja, ukida se rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-810/2021-2 od 1. ožujka 2022. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučiti će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha svih računa ovršenice radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.125,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.
2. Drugostupanjskim rješenjem ukinuto je prvostupanjsko rješenje i prijedlog za ovrhu je odbačen.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 2459/2022-2 od 7. lipnja 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Da li obavijest Financijske agencije o vraćanju osnove za plaćanje zbog nedostataka u ovršnoj ispravi, predstavlja potvrdu o nemogućnosti provođenja naplate preko Agencije u smislu članka 211. Ovršnog zakona?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, ovrhovoditelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsko rješenje i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
5. Ovršenica nije odgovorila na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je sudska ovrha na novčanoj tražbini ovršenice na temelju pravomoćnog i izvršnog rješenja Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-820/2020- 6 od 17. rujna 2020.
8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu priložio „Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje“ Financijske agencije te da iz te Obavijesti proizlazi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje jer „nedostaje klauzula ovršnosti“.
9. Prvostupanjski sud donio je rješenje o ovrsi na temelju gore navedene ovršne isprave i odredio ovrhu na svim računima ovršenice.
10. Drugostupanjski sud ukinuo je prvostupanjsko rješenje i odbacio prijedlog za ovrhu pozivajući se pri tome na odredbe čl. 209. i 211. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ). Naime, u pobijanom rješenju navodi se kako je odredbom čl. 209. OZ propisana izravna naplata na temelju određenih ovršnih isprava putem Financijske agencije s time da je odredbom čl. 211. OZ propisano da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, te na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. tog Zakona, na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Financijske agencije, o čemu će Financijska agencija izdati potvrdu. Drugostupanjski sud smatra kako Financijska agencija nije izdala potvrdu o nemogućnosti provođenja naplate preko Agencije, već je izdala obavijest o vraćanju osnove za plaćanje zbog nedostatka u ispravi jer isprava nije imala potvrdu ovršnosti, pa se u tom slučaju ne radi o ovršnoj ispravi.
11. Ovrhovoditelj u reviziji u bitnom navodi da je uz prijedlog za ovrhu dostavio valjanu ovršnu ispravu-Presudu Upravnog suda u Rijeci broj UsI-418/17 od 10. svibnja 2017. na kojoj je konstatirana pravomoćnost i izvršnost, no Financijska agencija pogrešno smatra da se ne radi o klauzuli ovršnosti. Tumačenje odredbe čl. 211. OZ od strane drugostupanjskog suda predstavlja po mišljenu ovrhovoditelja pretjerani formalizam, tj. inzistiranje da se obavijest Financijske agencije mora zvati potvrda. Ovrhovoditelj smatra da je teleološkim tumačenjem odredbe čl. 211. OZ drugostupanjski sud morao zaključiti da je smisao iste da se ovrhovoditelj može naplatiti, pa i obratiti sudu radi provođenja ovrhe, ukoliko se ista nije mogla provesti putem Financijske agencije, a što u ovom postupku nije sporno.
12. Ovaj je revizijski razlog osnovan te ovaj sud ne može prihvatiti kao pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda. Naime, s obzirom na to da se u predmetnoj obavijesti Financijske agencije jasno navodi kako je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje jer nedostaje klauzula ovršnosti, i to u situaciji kada je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dostavio pravomoćnu i izvršnu presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-820/2020-6 od 17. rujna 2020., ovaj sud smatra da bi suviše formalističko bilo tumačenje po kojem se ovrhovoditelju ne bi dopustila sudska ovrha samo zbog činjenice što je Financijska agencija o nemogućnosti provedbe ovrhe izdala obavijest, a ne potvrdu, kako se to navodi u čl. 211. OZ.
13. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Obavijest Financijske agencije o vraćanju osnove za plaćanje zbog nedostataka u ovršnoj ispravi predstavlja potvrdu o nemogućnosti provođenja naplate preko Agencije u smislu članka 211. OZ ako je u njoj utvrđena nemogućnost izvršenja osnova za plaćanje.
14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode ovršenice, a koji se odnose na to da naziv ovršenice u prijedlogu nije pravilan te da nije bilo osnova za određivanje ovrhe radi namirenja troškova ovrhe u iznosu od 1.350,00 kn uz zatezne kamate, pa samim time nema uvjeta za preinaku odluke, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke rješenja).
15. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
