REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1124/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, kojeg zastupa punomoćnica ZĐ, magistra prava, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2104/2022-2 od 5. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-145/2022-5 od 21. ožujka 2022., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 64.326,13 kn sa zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom prvostupanjska je presuda djelomično potvrđena, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu 32.163,06 kn / 4.268,77 eur sa zateznim kamatama (točka I. izreke), a djelomično je preinačena, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu daljnjih 32.163,06 kn / 4.268,77 eur sa zateznim kamatama te je tuženiku naloženo da taj iznos plati tužitelju (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude, u točki I. njene izreke, tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 328/2024-2 od 14. veljače 2024., zbog pravnoga pitanja: “Odgovara li Upravitelj željezničke infrastrukture na temelju čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava ("Narodne novine", broj 82/13, 18/15, 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu ("Narodne novine" broj 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima – putničkim vagonima) koja se po nalogu Upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa?“, pri čemu je obrazloženo da „je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa drugostupanjskog suda nije jedinstvena (zbog istog pravnog pitanja, a u istovrsnim pravnim stvarima, prihvaćeni su prijedlozi tužitelja i dopušteno je podnošenje revizije - u predmetima poslovni broj Revd 2037/2021-2 od 3. studenog 2021., Revd 1502/2022-2 od 19. siječnja 2022., Revd 2532/2022-2 od 5. listopada 2022.).“.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojemu je tužitelj revizijom pobija, kako je ona i dopuštena, i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
6. Revizija je neosnovana.
7.1. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu imovinske štete nastale mu, prema njegovoj tvrdnji, oštećenjem njegova putničkoga vagona, što su učinile nepoznate osobe, dok je vagon bio garažiran u infrastrukturnom pojasu u nadležnosti tuženika kao upravitelja željezničke infrastrukture, a zbog toga što tuženik nije provodio mjere unutarnjega reda.
7.2. U postupku nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o korištenju uslužnih objekata i usluga u uslužnim objektima za razdoblje voznog reda 2014. - 2015. godine, da su za vrijeme dok se tužiteljev vagon nalazio u infrastrukturnom pojasu u nadležnosti tuženika treće osobe oštetile vagon i da je tužitelj platio popravak vagona u iznosu na koji se odnosi predmetni tužbeni zahtjev.
7.3. Odluku o odbijanju cijeloga tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud obrazložio shvaćanjem da su parnične stranke ugovorile samo uslugu omogućivanja korištenja uslužnih objekata, odnosno, garažiranja, a ne i usluge nadzora i čuvanja na garažiranim vozilima tužitelja.
7.4. Drugostupanjski sud pak smatra da je tuženik odgovoran tuženiku za nastalu štetu obrazloživši:
„Prema tome, s obzirom na to da tuženik odnosno njegovi ovlašteni željeznički radnici za čiji rad odgovara tuženik u smislu odredbe čl. 1061. ZOO-a, a što proizlazi i iz dopisa CĐ broj 206/17. od 14. lipnja 2017. (str. 64. spisa) i dopis tuženika broj 675/17 od 16. ožujka 2017. (str. 63. spisa), nije poduzeo mjere za udaljenje nepoznate osobe iz pružnog/infrastrukturnog pojasa u smislu čl. 22. st. 2. t. b) Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu, odnosno nije spriječio pristup nepoznatih osoba željezničkom infrastrukturnom području prema čl. 22. st. 2. t. f) tog Pravilnika, uslijed čega su te osobe nakon ulaska u taj pojas došle do vagona tužitelja i na tom vagonu prouzročile štetu, to po mišljenju ovog suda postoji i tuženikova odgovornost za nastalu štetu, protivno zauzetom stavu prvostupanjskog suda. I na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 23. ožujka 2023. zauzeto je pravno shvaćanje da Upravitelj željezničke infrastrukture odgovara za štete nastale željezničkom prijevozniku od strane trećih osoba na njegovoj imovini, garažiranim vagonima koji su se nalazili unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa na temelju odredbe čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu.“.
8. O u reviziji naznačenome pitanju, sudska praksa ovoga suda, zapravo, postoji. Na to je pitanje odgovoreno, primjerice, u odluci ovoga suda poslovni broj 189/2023-2 od 22. kolovoza 2023., ali i u nekoliko drugih odluka ovoga suda, kako slijedi: „Upravitelj željezničke infrastrukture odgovara temeljem odredbe čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“, broj 82/13, 18/15 i 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima - putničkim vagonima) koja se po nalogu upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa.“.
9. Uspoređujući obrazloženje drugostupanjske presude kako je citirano u točki 7.4. obrazloženja ove presude s odgovorom na naznačeno pitanje kako je citiran u točki 8. obrazloženja ove presude, za zaključiti je da se shvaćanje drugostupanjskoga suda o naznačenome pitanju podudara s pravnim shvaćanjem ovoga revizijskog suda o tome pitanju. Druga je pak stvar to što je drugostupanjski sud tužitelju dosudio samo polovinu od iznosa iz tužbenoga zahtjeva, a ostalu polovinu odbio, primjenom članka 1092. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), zaključivši da postoji tužiteljev doprinos nastaloj šteti. Tužitelju, međutim, revizija nije dopuštena zbog pitanja kojim se problematizira shvaćanje drugostupanjskoga suda o primjeni članka 1092. stavka 1. ZPP u situaciji kakva je predmetna, a revizijski sud je, kako je to već navedeno u točki 5. obrazloženja ove presude, drugostupanjsku presudu ovlašten ispitati samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.
10. Kako je, dakle, pobijana drugostupanjska presuda zasnovana na pravnome shvaćanju o naznačenome pitanju podudarnome s pravnim shvaćanjem ovoga revizijskog suda, revizija je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
