REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1266/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB ..., iz Z., , zastupanog po punomoćniku T. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB ..., iz Z., , zastupanog po punomoćniku B. B. odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1222/2021-2 od 10. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9693/2019-22 od 22. travnja 2021., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u točki 2. ugovora o kreditu 029-50-3764408 od 9. studenog 2006. sklopljenog između prednika tužitelja J. B. kao korisnika i tuženik kao kreditora, a koji glasi: „… promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopadma Kreditora.“ Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.050,11 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude. Nadalje, pod točkom III. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u točki 1./ ugovora o kreditu broj 029-50-3764408 od 9. studenoga 2006., a koji glasi: „…kunska protuvrijednost CHF 37.750,83 (tridesetsedamtisućasedamstopedeset švicarskih franaka i osamdesettri centina) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.. .“, te dio odredbe sadržan u točki 7. istog ugovora o kreditu u dijelu u kojem glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.. .“, dok je pod točkom IV. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.341,77 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.984,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2021. do isplate, dok je pod toč. VI. izreke odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.923,50 kn. Pod toč. VII. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
2. Drugostupanjskom presudom I rješenjem, žalba tužitelja djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično je uvažena, dok je žalba tuženika odbijena kao neosnovana tako da je prvo stupanjska presuda potvrđena u točkama I.-V. izreke, točka VI. izreke za iznos od 2.986,00 kn te točka VII. izreke, dok je preinačena točka VI. izreke za iznos od 937,50 kn tako da je naloženo tuženiku da tužitelju pored već dosuđenog iznosa parničnih troškova u točki V. izreke plati još i parnični trošak u iznosu od 937,50 kn sa zateznim kamatama od 22. travnja 2021. do isplate.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na iznos koji je dopušten preinakom tužbenog zahtjeva nakon 13. lipnja 2019. podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3512/2023-2 od 7. veljače 2024. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda za iznos od 89,73 EUR u odnosu na pravno pitanje:
„Je li nastupila zastara za isplatu po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ukoliko je tužba preinačena nakon 13. lipnja 2019. godine na način da je povećan tužbeni zahtjev?“.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao sljednika pok. J. B., koji je kao potrošač sklopio s tuženikom ugovor o kreditu 9. studenog 2006., za utvrđenjem ništetnim dijela odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, kao i restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog tih ništetnih odredbi.
8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. S obzirom na dio presude i sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, sporno je pitanje zastare u odnosu na dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 89,73 EUR. Navedeni iznos predstavlja prema tečaju konverzije 7,53450 kn za 1,00 EUR, iznos od 676,04 kn, za koji iznos je tužitelj tijekom postupka nakon provedenog financijskog vještačenja povećao svoj zahtjev za isplatu razlike po osnovi ništetnosti dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (preko 12.374,07 kn do 13.050,11 kn, podneskom od 24. srpnja 2020).
10. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) pa je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, tako da je, s obzirom da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, od toga dana počeo teći zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO, koji je protekao 13. lipnja 2019.
11. Prvostupanjski sud, a što prihvaća drugostupanjski sud, smatra da je podnošenjem tužbe, koja je podnesena unutar zastarnog roka (12. lipnja 2019.), radi isplate iznosa na ime povrata plaćene razlike po osnovi ništetnosti dijela ugovorne odredbe, visina koje se utvrđuje tijekom postupka, tužitelj poduzeo radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time prekinuo zastarijevanje i u odnosu na povećani zahtjev iz iste činjenične osnove nakon provedenog financijskog vještačenja, tako da smatra nije nastupila zastara ni za isplatu iznosa za koji je povećan zahtjev. 12. Ovakav zaključak nižestupanjskih sudova da nije nastupila zastara potraživanja u odnosu na sporni iznos od 676,04 kn odnosno za iznos za koji je preinačena tužba povećanjem zahtjeva na temelju iste činjenične osnove nakon provedenog financijskog vještačenja, u skladu je s pravnim shvaćanjem ovog suda. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., a koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
13. Imajući u vidu izneseno pravno shvaćanje ovog suda, kao odgovor na postavljeno pitanje treba reći da, kada je povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva proizašlo iz iste činjenične osnove, a radi se o zahtjevu za isplatu po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije nastupila zastara ukoliko je tužba preinačena nakon 13. lipnja 2019. na način da je povećan tužbeni zahtjev.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
