Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž R-9/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz V., (ulica), OIB: …, koga zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u R., (ulica), protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, (ulica), radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pr-3709/2021-16 od 21. veljače 2023., 25. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja I. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pr-3709/2021-16 od 21. veljače 2023. u toč. II. izreke.
II Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke te se sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. B. koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade za terenski dodatak isplati iznos od 667,60 eur /5.030,00 kn1 sa zakonskom zateznom koja teče na iznose od:
- 218,99 € /1.650,00 kn (150,00 kn x 11 odrađenih smjena) od 01. kolovoza 2016.
- 19,91 €/ 150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. rujna 2016.
- 119,45 € /900,00 kn (150,00 kn x 6 odrađenih smjena) od 01. listopada 2016.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. prosinca 2016.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. travnja 2017.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. svibnja 2017.
- 59,73 € / 450,00 kn (150,00 kn x 3 odrađene smjene) od 01. lipnja 2017.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. srpnja 2017.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. kolovoza 2017.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. rujna 2017.
- 39,82 € / 300,00 kn (150,00 kn x 2 odrađene smjene) od 01. listopada 2017.
- 90,25 € /680,00 kn (170,00 kn x 4 odrađene smjene) od 01. studenog 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 783,64 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom je suđeno:
»I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade za terenski dodatak isplati iznos od 667,60 eur /5.030,00 kn1 sa zakonskom zateznom koja teče na iznose od:
- 218,99 € /1.650,00 kn (150,00 kn x 11 odrađenih smjena) od 01. kolovoza 2016.
- 19,91 €/ 150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. rujna 2016.
- 119,45 € /900,00 kn (150,00 kn x 6 odrađenih smjena) od 01. listopada 2016.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. prosinca 2016.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. travnja 2017.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. svibnja 2017.
- 59,73 € / 450,00 kn (150,00 kn x 3 odrađene smjene) od 01. lipnja 2017.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. srpnja 2017.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. kolovoza 2017.
- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. rujna 2017.
- 39,82 € / 300,00 kn (150,00 kn x 2 odrađene smjene) od 01. listopada 2017.
- 90,25 € /680,00 kn (170,00 kn x 4 odrađene smjene) od 01. studenog 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade za terenski dodatak isplati iznos od 22,56 € / 170,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi (banke) uvećanoj za 3 postotna poena, koja teče na iznose od 22,56 € / 170,00 kn (170,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. siječnja 2018. god. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 932,81 eur/ 7.028,26kn, u roku od 15 dana, dok se odbijaju kao neosnovani zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška u preostalom dijelu i zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška u cijelosti.«.
2. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena preko iznosa od 690,16 eur/5.200,00 kn do iznosa od 1.685,58 eur/12.700,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Protiv citirane presude u toč. I. i III. izreke tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije vrednovao ključnu činjenicu da se tumačenje 7/55 od 22. svibnja 2014. odnosi na policijskog službenika koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza D. u R. S., a ne općenito graničnog prijelaza. Tumačenje broj 7/55 ne može se primijeniti u ovoj pravnoj stvari budući se isto odnosi na policijske službenike koji su izvanredno upućeni na rad u D., koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima te se radi o željezničkom graničnom prijelazu, a policijski službenici svoj posao obavljaju u vlaku tijekom vožnje i ulaze do 3 km u područje druge države, dok se u konkretnom slučaju radi o obavljanju poslova hrvatske granične kontrole na cestovnom graničnom prijelazu koji je fizički smješten na području Republike Slovenije, na stalne poslove na koje je svakodnevno raspoređivan rasporedima rada, a ne upućivan kao u slučaju D.. Dodatak na rad na terenu isplaćuje se radi naplate troškova smještaja i prehrane koji službenicima i namještenicima nastanu zbog rada izvan sjedišta državnog tijela u kojem su zaposleni i izvan stalnog mjesta boravka, a u konkretnom slučaju povećani troškovi tužitelju nisu prouzročeni niti ih je ičim dokazao. Predlaže preinaku presude u pobijanom dijelu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženici.
4. Protiv iste presude u toč. II. izreke tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da se mjerodavno mišljenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenoga 2016. primjenjuju do veljače 2019., dakle i nakon 1. studenoga 2017. Smatra da je dokazao specifično ograničenje odnosno nemogućnost samostalnog kretanja na području oko radnog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristio mogućnosti u vezi s vremenom dnevnog odmora. Predlaže preinaku presude u pobijanom dijelu na način da se njegov tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz naknadu parničnog troška kao i troškova žalbe, a podredno ukidanje presude u toč. II. izreke te vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalba tuženice je osnovana, dok žalba tužitelja nije osnovana.
7. Stranke u žalbama ne konkretiziraju žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu u obavljanju policijskih poslova granične kontrole na međunarodnom graničnom prijelazu P. - S. i graničnom prijelazu L. - N. u razdoblju od kolovoza 2016. do siječnja 2018.
9. Na temelju utvrđenih činjenica:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad na radno mjesto vođe grupe za zaštitu granice u (postaja), (uprava),
- da je prema rasporedu rada u istom razdoblju te poslove obavljao na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva (postaja), a to su međunarodni granični prijelaz P.
- S. (Republika Slovenija) i malogranični prijelaz L. - N. (Republika Slovenija) na kojima se obavlja kontrola na slovenskom državnom području na temelju dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole,
- da je rad tužitelja bio organiziran u turnusima od po 12 sati na način da je smjene preuzimao u službenim prostorijama (postaja), a potom se organiziranim prijevozom prevozio na međugranični prijelaz P. - S. ili na malogranični prijelaz L. - N.,
- da je za vrijeme dok je obavljao rad na međugraničnom prijelazu P. - S. koristio dnevni odmor u trajanju od 1 sata, ali ne u cijelosti nego u više dijelova kroz smjenu, ovisno o mogućnostima uvjetovanim opsegom posla; da je službenicima na raspolaganju bila čajna kuhinja i dnevni boravak koji su mogli koristiti za vrijeme dnevnog odmora, a marenda se u pravilu nosila od kuće,
- da nije bilo organiziranog prijevoza službenim vozilom do teritorija Republike Hrvatske, ali su službenici mogli samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, udaljen oko 70 m, i imali su na raspolaganju jedno službeno vozilo, no to nisu činili jer to zbog opsega posla nije bilo moguće, a službeno vozilo je znalo biti i korišteno za potrebe posla pa nije bilo u svakom trenutku dostupno,
- da su se po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole za vrijeme pauze policijski službenici mogli kretati na način da su mogli koristiti prostorije u objektu koje su namijenjene korištenju službenika Republike Hrvatske i mogli su se kretati oko te zgrade, ali nisu mogli ulaziti u prostorije slovenskih službenika niti ulaziti dublje u teritorij Republike Slovenije,
- da je na malograničnom prijelazu L. - N., od teritorija Republike Hrvatske udaljenog oko 10 m, organizacija rada i korištenja dnevnog odmora bila drukčija i to zato što je na tom prijelazu bio raspoređen samo jedan službenik u smjeni i nije bilo organizirano da ga za vrijeme pauze mijenja drugi službenik pa se pauza koristila u prostorijama zgrade, a tamo je službenicima na raspolaganju bila čajna kuhinja,
- da na tom prijelazu nije bilo organiziranog prijevoza službenim vozilom do teritorija Republike Hrvatske niti su službenici na raspolaganju imali službeno vozilo,
- da je na graničnom prijelazu L. - N. bilo organizirano korištenje dnevnog odmora tako da službenika za vrijeme trajanja pauze zamijeni službenik (postaja), ali to se u praksi tako nije odvijalo,
prvostupanjski sud zaključuje da je za utuženo razdoblje koje se odnosi na vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13.; dalje KU/13) i njime propisane obveze ugovornih stranaka da se pridržavaju danog tumačenja, konkretno Tumačenja 7/55 od 22. svibnja 2014. mjerodavno ono što su ugovorne strane ugovorile pa službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza D. u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn ako je na terenu proveo najmanje osam sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, koje Tumačenje se primjenjuje i na konkretni slučaj iako se radi o drugom graničnom prijelazu jer je riječ o situaciji kada je službenik upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza u Republici Sloveniji, kao što je i ovdje slučaj, zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev za tražbinu tužitelja u iznosu od 667,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinih iznosa do isplate dospjelu do 1. studenoga 2017. od kada se primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17. i 12/18.; dalje KU/17).
10. Stupanjem na snagu KU/17 i primjenom Tumačenja 1/50 od 4. veljače 2019. policijskim službenicima koji poslove svog radnog mjesta obavljaju u mjestu koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritoriju Republike Slovenije, unatoč tome što je to njihovo stalno mjesto rada, iznimno pripada pravo na terenski dodatak i to isključivo pod uvjetom da nije organiziran ili ne postoji organizirani prijevoz odnosno nema mogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritoriju Republike Hrvatske u vrijeme pauze i uz to da udaljenost u jednom smjeru do teritorija Republike Hrvatske iznosi najmanje 500 metara ili da se pojedini policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u vezi s vremenom pauze. U konkretnom slučaju te iznimne okolnosti kod tužitelja ne postoje jer od oba granična prijelaza udaljenost do teritorije Republike Hrvatske u jednom smjeru iznosi manje od 500 metara pa službenici mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, slijedom čega tužitelj od 1. studenoga 2017. pa nadalje ne može ostvarivati pravo na terenski dodatak jer se granični prijelazi S. - P. i L. - N. imaju smatrati mjestom rada tužitelja te se takav rad ne može tretirati kao rad na terenu, zbog čega je prvostupanjski sud za ostatak utuženog razdoblja za siječanj 2018. u iznosu od 22,56 eura odbio tužbeni zahtjev.
11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno je je prvostupanjski sud pošao od pojma stalnog mjesta rada, jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, pogriješio je u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što je taj pojam u slučaju tužitelja tumačio proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice konkretne policijske postaje (R.).
12. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13., 27/16., 114/22. i 151/22.; dalje ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.
13. Međunarodna suradnja između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole uređena je Sporazumom o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisanim u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđenim Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 2/2004.; dalje Sporazum).
14. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostaviti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U st. 3. čl. 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.
15. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema čl. 1. toč. 2. izraz „domaća država“ označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz „susjedna država“ označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (toč. 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz „zona“ označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (toč. 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz „službena osoba“ označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (toč. 7. čl. 1. Sporazuma).
16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.
17. Na temelju čl. 2. st. 4. Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i granični prijelazi na kojima je radio tužitelj, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (st. 1. toč. 1. Dogovora).
18. Prema odredbi čl. 61. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11., 50/14., 32/15. i 11/17.; dalje Uredba) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, Postaja granične policije R. je specijalizirana – granična policijska postaja II. kategorije sa sjedištem na Međunarodnom graničnom prijelazu R., nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 51 km.
19. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja zemljopisno područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju tužitelj upravo radio na zemljopisnom području u nadležnosti (postaja).
20. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu sporni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta (postaja) smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan njegovog stalnog mjesta rada. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe čl. 56 KU/13 odnosno čl. 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.
21. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ovaj sud ocjenjuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u (postaja), koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni navedenog graničnog prijelaza, radio izvan stalnog radnog mjesta. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je on ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Republici Hrvatskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan stalnog mjesta rada.
22. U tom smislu pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u konkretnom slučaju bio upućen na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi čl. 7. toč. 9. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.; dalje ZP) Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl. 77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.
23. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i zemljopisni prostor domaće države i zemljopisni prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegovog rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.
24. Ovakvo je pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom čl. 56. KU/13, kao ni čl. 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.
25. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom čl. 55. i čl. 56. KU/13 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.
26. Osnovana je tvrdnja tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o osnovanosti zahtjeva odlučio i na temelju navedenog Tumačenja. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika (uprave) i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza D. uz službeno ovlaštenje za rad na GP D. izdano na temelju čl. 9. Sporazuma pri čemu u (postaja) nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.
27. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u (uprava), (postaja), koja policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, postupa i na području Republike Slovenije. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u (postaja) nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama čl. 25. i 27. Uredbe. U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023. i Rev 173/2023-2 od 21. ožujka 2023.).
28. U vezi s tim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi broj Rev 935/2023-4 od 19. prosinca 2023. na tri pitanja povodom kojih je tuženici Republici Hrvatskoj dopuštena revizija odgovorio:
1. Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka (tako ovaj sud u odluci Rev 1183/2022-2 od 17. siječnja 2023.).
2. i 3. Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.
29. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu u toč. II. izreke, dakle odlučiti kao u toč. I izreke ove presude te preinačiti pobijanu presudu u toč. I. izreke i odlučiti kao u toč. II 1. izreke ove presude.
30. O parničnom trošku tuženice je odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP. Tuženici je parnični trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa) i to na ime sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te zastupanja na ročištima 8. rujna i 21. studenoga 2022. i 12. siječnja 2023. po 149,25 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i na ime sastava žalbe protiv presude 186,64 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 783,64 eura, zbog čega je odlučeno kao u toč. II 2. izreke.
U Zadru 25. rujna 2024.
Sudac
Igor Delin, v.r.
