REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2153/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Jović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1841/2023-3 od 21. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-9/2022 od 3. svibnja 2023., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1841/2023-3 od 21. rujna 2023. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu te je uz navedena pitanja istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14, dalje Ustav RH), pravo na jednakost pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH, a što je rezultiralo povredom vladavine prava iz čl. 3. Ustava RH.

2. Tuženik je u odgovoru predložio odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Predstavljaju li slijedeće okolnosti ovog konkretnog slučaja manjenje općih životnih i radnih sposobnosti u iznosu od 34,03%, naruženje mlade osobe, smrt koja je nastupila također mlade osobe u istoj prometnoj nezgodi, činjenica da tužitelj kao aktivni sportaš koji zbog navedene nezgode više nije u mogućnosti baviti se tim poslom (član MNK Vrgorac – 1. malonogometna liga RH-e), što je sve utvrđeno pred sudom, odlučne činjenice koje je sud dužan u svojoj odluci jasno utvrditi i uzeti u obzir kod dosude naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te da li sud u slučaju ukoliko isto propusti utvrditi i cijeniti čini time bitnu povredu odredba parničnog postupka jer presuda nema obrazloženja o odlučnim činjenicama te se posljedično ne može ispitati?

2. Da li je drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 365. u postupku odlučivanja o žalbi protiv presude dužan ispitati sve razloge navedene u žalbi ili se može arbitrarno ograničiti na ispitivanje samo jednog ili nekih razloga navedenih u žalbi, a druge izostaviti odnosno da li je drugostupanjski sud postupio sukladno čl. 365.st.2. i čl.375.st.1. ZPP, kada nije navodio sve žalbene razloge na koje se žalitelj u žalbi poziva i kada nije svaki od tih razloga razmatrao i/ili obrazložio zaključke, već samo općenito navodi da je prvostupanjski sud sve pravilno utvrdio?

5. Prvo pitanje iz prijedloga je činjenične naravi i vezano za utvrđene okolnosti ovog pojedinačnog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. Slijedom navedenog, takvo pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, već pitanje koje se odnosi na činjenične okolnosti konkretnog predmeta, pa samim time nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kroz drugo pitanje tužitelj pogrešno implicira da se drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije očitovao na njegove žalbene navode. Međutim, navedeno ne proizlazi iz stanja spisa s obzirom na to da je među strankama sporna bila samo visina zahtjeva tužitelja, a u pobijanoj odluci drugostupanjski sud je obrazložio zašto je odbio žalbu tužitelja.

6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.

7. Iz gore navedenih razloga tužitelj nije učinio vjerojatnim niti postojanje osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava kojim bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH ili Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17.; dalje: Konvencija ), pa je prijedlog u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u toč.

II. izreke rješenja.

8. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.

Zagreb, 25. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek