REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3206/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. N., iz M., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1047/2022-2 od 9. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2118/2015-77 od 24. lipnja 2022., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1047/2022-2 od 9. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2118/2015-77 od 24. lipnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
1. "Kojim kriterijima, odnosno kojim kvalifikatornim okolnostima se rukovodi sud prilikom utvrđivanja visine naknade neimovinske štete zbog nehumanih i ponižavajućih uvjeta boravka u zatvorima, odnosno utvrđuje li se visina iznosa za svaki dan proveden u navedenim uvjetima ili u ukupnom iznosu za cijelo vrijeme trajanja izloženosti ponižavajućim i nehumanim uvjetima u zatvoru?“
2."Predstavlja li primjena pravila iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku prilikom donošenja odluke o naknadi troškova parničnog postupka, u postupcima radi naknade štete zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pokrenutima protiv Republike Hrvatske zastupane po državnom odvjetništvu, u slučajevima kada je tužitelj imao legitimno očekivanje uspjeha u parnici, povredu prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu i povredu prava na mirno uživanje vlasništva?".
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prvim pitanjem naznačenim u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj problematizira visinu dosuđenog iznosa naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog neadekvatnih uvjeta u zatvorima. Predlagatelj pitanjem i obrazloženjem prijedloga zapravo ukazuje na nepostojanje jasnih kriterija za određivanje te naknade te time i prigovara dosuđenoj visini, ukazujući na odluke drugih drugostupanjskih sudova (primjerice Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž- 545/2021 od 16. listopada 2023., Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-682/2021 od 6. srpnja 2021. i Gž-1264/19 od 20. travnja 2020. itd.), odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13), Ulemek protiv Hrvatske (zahtjev broj 21613/16), Tunis protiv Estonije (zahtjev broj 429/12.), Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske (zahtjevi broj 18208/19 i 12922/20), Prpić protiv Hrvatske (zahtjev broj 27712/19), Bošnjak protiv Hrvatske (zahtjev broj 64579/16) itd., kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III- 1630/2017 od 30. svibnja 2018., U-III-4688/2020 od 2. veljače 2023. itd.), u kojima su dosuđeni različiti iznosi naknade štete. U odnosu na postavljeno pitanje prvenstveno valja reći da je pitanje visine štete radi povrede prava osobnosti u svojoj suštini pitanje činjenično-pravne naravi, budući da visina dosuđenog iznosa naknade štete ovisi o nizu specifičnih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Zbog toga se tvrdnja da zaključci drugostupanjskog suda o iznosu pravične novčane naknade odstupaju od onih iz navedenih odluka ne može ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da su te odluke donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama od situacije kakva je u ovom sporu (tako i ovaj sud u Revd 4366/2023 od 17. siječnja 2024., Revd 1120/2024 od 21. ožujka 2024. i Revd 4520/2022 od 22. svibnja 2024.).
6. Drugim pitanjem naznačenim u prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj prigovara drugostupanjskoj presudi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu kojom je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan te je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka sukladno njegovom uspjehu u sporu, dok je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen. S obzirom na navedeno i konkretne okolnosti predmetnog slučaja, pozivanje predlagatelja na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10) i Mafalani protiv Hrvatske (zahtjev broj 38765/16), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 308/2020 od 3. listopada 2023. i Revd 13/2024 od 9. siječnja 2024., kao i odluke drugostupanjskih sudova (primjerice Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-765/22 od 29. veljače 2024. itd.), koje su donesene u bitno različitim činjeničnim i pravnim situacijama, ne može se smatrati navođenjem relevantnih razloga zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, kao u toč. I. izreke.
8. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, čime su ujedno povrijedili njegova temeljna ljudska prava zajamčena čl. 23. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) čl. 25. Ustava te čl. 48. Ustava, odnosno čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), kao i njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije u vidu prava na pristup sudu i prava na obrazloženu sudsku odluku.
9. Imajući u vidu da su sudovi ocijenili da su uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u konkretnom slučaju doveli do povrede prava osobnosti, tužiteljevi navodi o povredi njegovih temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 23. Ustava te čl. 25. Ustava, odnosno čl. 3. Konvencije donošenjem pobijane presude, nisu osnovani.
10. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka došlo do neprihvatljivog ograničavanja njegovog prava na pristup sudu, valja reći da je drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda na način da je tuženica obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak sukladno njegovom uspjehu u sporu, što ne upućuje na to da bi u danim okolnostima tužitelju bio nametnut prekomjeran teret. Uzevši u obzir sve izneseno, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, niti da je povrijeđeno njegova pravo na mirno uživanje vlasništva.
11. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, njegov prijedlog za dopuštenje revizije utemeljen na citiranoj zakonskoj odredbi je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odbačen (toč. II. izreke ovoga rješenja).
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
