REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1004/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i dr. sc. Jadranka Juga članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Jadran d.d., OIB 56994999963, Crikvenica, Bana Jelačića 16, kojeg zastupa punomoćnik Doris Rupe Margan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri u Rijeci, protiv tuženika Pogrebno poduzeće Zagreb d.o.o., OIB 58389924351, Zagreb, Pavla Radića 9, kojeg zastupa punomoćnik Mirna Barišić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1239/2022-2 od 14. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P- 223/2020-31 od 28. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo suvlasništva u 6/18 idealnog dijela, nekretnine kč. br. [katastarska čestica], autokamp Slana, površine 18 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovlašćuje se tužitelj da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici po pravomoćnosti presude, zatraži uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnine sa imena tuženika u svoje ime i korist (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.640,00 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 4456/2023-2 od 31. siječnja 2024. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1239/2022-2 od 14. lipnja 2023. zbog pravnog pitanja:
„Može li se pravo vlasništva nekretnine derivativnim putem, na temelju valjanog pravnog posla, steći bez upisa u zemljišne knjige?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je izjavio reviziju radi navedenog pravnog pitanja zbog kojega je podnošenje revizije dopušteno. Predlaže tuženik pobijanu presudu preinačiti.
5. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode te predlaže da se revizija odbije.
6. Revizija nije osnovana.
7. U pogledu stjecanja prava vlasništva na temelju pravnoga posla mjerodavne su odredbe čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP). Odredbom čl. 119. st. 1. ZVDSP-a, je propisano da se vlasništvo nekretnina stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo pređe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije. Odredbom čl. 120. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
8. Dakle, vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu, a u toj situaciji je pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige (tako i u odluci Rev 1603/2015 od 16. lipnja 2021., Revx 978/17 od 2. srpnja 2019. i dr.). To je ujedno odgovor na postavljeno pitanje.
9. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, ne radi o „klasičnom“ stjecanju prava vlasništva pravnim poslom, pa odgovor na postavljeno pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije, ne utječe na odluku u sporu.
9.1. U postupku je utvrđeno: da je tuženik upisan kao zemljišno-knjižni vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] autokamp Slana, površine 18 čhv, u 6/18 idealnog dijela i da je u posjedu te nekretnine; da sporna nekretnina predstavlja turističko zemljište u kampu; da vrijednost predmetne nekretnine nije procijenjena u društvenom kapitalu tužitelja u postupku pretvorbe i privatizacije. Zaključuju nižestupanjski sudovi, u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“, broj 92/10 - dalje: ZTOGZ) da je vlasništvo te nekretnine stekla Republika Hrvatska temeljem zakona. Navedeno, s obzirom na to, da se i Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 50/20, dalje: ZNGZ) koji je stupio na snagu u tijeku postupka, u pogledu pitanja prava vlasništva Republike Hrvatske na turističkom zemljištu u kampu - poziva na stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem ZTOGZ-a (čl. 1. st. 2. i čl. 15. st. 3. ZNGZ-a). Stoga je, Republika Hrvatska, postala vlasnik predmetnog zemljišta ex lege 2010.
9.2. Nadalje je utvrđeno, da je Republika Hrvatska kao izvanknjižni vlasnik, predmetnim nekretninama raspolagala na način da je u tijeku stečajnog postupka koji se vodio nad tužiteljem te nekretnine unijela u temeljni kapital tužitelja i to temeljem Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 17. travnja 2013. i Izvansudske nagodbe sklopljene 28. travnja 2014.
9.3. U čl. 2. Sporazuma je navedeno, između ostaloga, da na predmetnoj nekretnini, a koja je predmet izlučnog zahtjeva Republike Hrvatske u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem, nije upisano vlasništvo tužitelja te da Republika Hrvatska ima interes u temeljni kapital društva tužitelja unijeti i nekretninu koja se u trenutku zaključenja Sporazuma nalazi u izvanknjižnom vlasništvu Republike Hrvatske, a koje čine gospodarsko-tehničku cjelinu tužitelja. Člankom 3. Sporazuma, Republika Hrvatska se obvezala svoje utvrđene tražbine pretvoriti u vlasničke udijele restrukturiranog društva tužitelja te nakon pravomoćnosti stečajnog plana, dati mu ispravu podobnu za upis prava vlasništva za nekretnine iz čl. 2. točka 11. (gdje je obuhvaćena i predmetna nekretnina). Člankom 5. st. 2. Sporazuma, tužitelj se obvezao poduzeti sve radnje potrebne radi brisanja prava trećih osoba na nekretninama koje nisu procijenjene u temeljni kapital u postupku pretvorbe tužiteljevog pravnog prednika, društvenog poduzeća Jadran Holding Crikvenica. Nadalje, u Izvansudskoj nagodbi su Republika Hrvatska i tužitelj ponovno utvrdili da je izlučnim zahtjevom Republike Hrvatske koji je podnijet u stečajnom postupku koji se vodio nad tužiteljem, obuhvaćena i predmetna nekretnina, te je Republika Hrvatska priznala, između ostaloga, da je predmetna nekretnina stvarno vlasništvo tužitelja i ujedno je izjavila da nema vlasničkog prava na tim nekretninama.
9.4. Konačni je zaključak nižestupanjskih sudova da je Republika Hrvatska (koja je vlasnik predmetnih nekretnina postala ex lege i koja je kao vlasnik bila ovlaštena svojim vlasništvom slobodno raspolagati) vlasništvo priznala tužitelju pravnim poslovima sklopljenim 2013. i 2014., odnosno Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa koji je sklopljen 17. travnja 2013. i Izvansudskom nagodbom od 28. travnja 2014.
9.5. Stoga, kada je tužitelj u okolnostima konkretnoga slučaja dokazao izvanknjižno stjecanje predmetne nekretnine od knjižnog prednika do sebe, kao posljednji stjecatelj ovlašten je zahtijevati od tuženika kao knjižnog vlasnika trpljenje njegova upisa vlasništva u zemljišnu knjigu.
10. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
