REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-121/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. V. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. rujna 2022. broj K-85/2019-109 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 13. rujna 2023. broj I Kž-405/2022-4, u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude Županijskog suda u Zagrebu i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske osuđeni M. V. proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, za koje mu je na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te jednog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11 za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine te je osuđenik na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, s tim da mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je određeno da mu se ima izvršiti dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci da se neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

2. Protiv navedene pravomoćne presude osuđeni M. V. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev), ne navodeći iz koje osnove iz članka 517. stavka 1. točaka 1.-3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP) podnosi ovaj izvanredni pravni lijek, s tim da uvodno navodi: „[s]matram da sam osuđen u postupku na način na koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom“. Prijedlog je osuđenika da se „… ukinu obje presude i predmet vrati na ponovi postupak.“

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP-a prvostupanjski sud je primjerak zahtjev sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da ga smatra neosnovanima.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđeni M. V. u podnesenom zahtjevu, u kojem se ne poziva niti na jednu od zakonom propisanih osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članaka 517. stavka 1.-3. ZKP-a, tvrdi da su mu u ovom postupku povrijeđena temeljna ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom. Takav bi izričaj iz zahtjeva ukazivao da je u pitanju postupovni prigovor iz članka 468. stavka 2. ZKP-a jer da se radi o teškoj povredi prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa da je u pitanju osnova iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a. Međutim, u obrazloženju zahtjeva se niti ta osnova ne obrazlaže jer se ne konkretizira o kojem vidu povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) bi se radilo, već se svi prigovori osuđenika iz obrazloženja zahtjeva odnose na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Naime, osuđenik u zahtjevu ustrajava u tvrdnjama koje je iznosio i u prvostupanjskom postupku te u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, da on nije ima svojstvo odgovorne osobe u trgovačkom društvu „J.-g.“ d.o.o. pa da nije mogao biti proglašen krivim kao počinitelj kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. i članka 256. stavka 1. KZ/11 jer je odgovorna osoba u pravnoj osobi bio direktor društva D. J. Smatra da su sudovi, protivno činjenici da je u sudskom registru ova osoba bila upisana kao direktor društva, a ta činjenica da proizlazi i iz bankovnih dokumenata koju je potpisivao direktor D. J. kao i iz iskaza svjedoka M. H., J. P., S. B. i M. F. koji nisu potvrdili da bi osuđenik bio involviran u poslovanje društva J.- g. d.o.o. niti da bi on bio odgovorna osoba, a prihvaćajući lažne iskaze svjedoka D. J. i I. F., zaključili da je osuđenik u stvari bio odgovorna osoba koja je vodila poslove društva. Osuđenik tvrdi da ga je J. kao stvarni počinitelj ovih kaznenih djela, lažno teretio kako bi svu krivnju prebacio na njega, dok je sebe prikazivao kao lakovjernu osobu koja nije ništa znala. Međutim, da je to krajnje neuvjerljivo jer se ne radi o osobi ispodprosječnih intelektualni osobina, već o osobi koja je kao odgovorna osoba u TD „J.-g.“ d.o.o. bila osuđena za kaznena djela iz članka 246. stavka 2. i članka 256. stavka 1. KZ/11 u predmetu K-82/2015 Županijskog suda u Zagrebu. Osim toga, prigovara da su visine ostvarene protupravne imovinske koristi i štete koja je prouzročena Republici Hrvatskoj proizvoljno utvrđene jer na te okolnosti nema pouzdanih dokaza, osim neistinitih tvrdnji svjedoka D. J.

7. Iz ovakvog izloženog bitnog sadržaja zahtjeva proizlazi da osuđenik pravomoćnu presudu pobija isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz koje se osnove ovaj izvanredni pravni lijek, u smislu odredbe članka 517. stavka 1. ZKP-a, ne može podnositi.

8. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo