REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-681/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Krešimir Golubić i Matija Šikić, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika Čateks d.d., Čakovec, Zrinsko - Frankopanska 2, OIB: 16536095427, kojeg zastupa punomoćnica Irena Plevnjak, odvjetnica u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2115/15-3 od 10. ožujka 2017., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-807/14-118 od 15. travnja 2015. u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 2115/15-3 od 10. ožujka 2017. i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 807/14-118 od 15. travnja 2015. u točkama II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:
„I Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 9.692,03 kn uvećano za zakonske zatezne kamate i to
- na iznos od 183,45 kn od dana 15.01.2008.g. do isplate
- na iznos od 913,63 kn od dana 15.02.2008.g. do isplate
- na iznos od 1.179,06 kn od dana 15.03.2008.g. do isplate
- na iznos od 1.217,05 kn od dana 15.04.2008.g. do isplate
- na iznos od 1.225,71 kn od dana 15.05.2008.g. do isplate
- na iznos od 1.304,62 kn od dana 15.06.2008.g. do isplate
- na iznos od 1.124,91 kn od dana 15.07.2008.g. do isplate
- na iznos od 1.111,51 kn od dana 15.08.2008.g. do isplate
- na iznos od 1.022,51 kn od dana 15.09.2008.g. do isplate
- na iznos od 409,58 kn od dana 15.10.2008.g., sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Iznad dosuđenog tužitelj se odbija.
III Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 54.401,25 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:
„Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj 9 P-807/14-118 od 15. travnja 2015.g.:
- potvrđuje u toč. II. izreke time da ista pravilno glasi:
Tužitelj se odbija sa zahtjevom za isplatu preko dosuđenog iznosa od 9.692,03 kn do zatraženih 45.636.03 kn sa zatraženim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate.
- preinačuje u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke i rješava: Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 29.931,25 kn, u roku 8 dana.
U nepobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke navedena prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.“
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju prema odredbi članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog pravnoga pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i predložio je ovom revizijskom sudu da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovom sudu da ju odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava tog podneska.
5. Revizija je osnovana.
6.1. Predmet spora o kojemu je odlučeno nižestupanjskim odlukama zahtjev je tužitelja, radnika, da mu tuženik, poslodavac, isplati razliku između isplaćene mu naknade plaće za vrijeme bolovanja u razdoblju od 21. prosinca 2007. i 17. rujna 2008., na kojemu se tužitelj nalazio, kako to proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske odluke, „zbog psihičkih poremećaja kao posljedice stresa izazvanog postupcima tuženika (mobingom)“, i plaće koju bi tužitelj primio da nije bio na bolovanju.
6.2. Tužitelj je zahtijevao isplatu 45.636,03 kn sa zateznim kamatama, a pravomoćno mu je dosuđeno 9.692,03 kn sa zateznim kamatama, odnosno, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za razliku između dosuđenih 9.692,03 kn i zatraženih 45.636,03 kn.
6.3. Nižestupanjski sudovi, naime, smatraju da tužitelju razlika između naknade plaće i plaće koju bi primao da nije bio na bolovanju pripada u neto iznosu, a ne u bruto iznosu, jer je njegov zahtjev u biti zahtjev za naknadu štete iz članka 109. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05, dalje ZR), pa je razlika u neto iznosu šteta koju je tužitelj kao radnik pretrpio, a na temelju članaka 1046. i 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08).
7. U reviziji tužitelj u biti postavlja pitanje pripada li radniku razlika između naknade plaće koju je primao od poslodavca za vrijeme bolovanja i plaće koju bi primao da nije bio na bolovanju u bruto iznosu ili u neto iznosu, pozvavši se kao na razlog važnosti toga pitanja na pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u presudi poslovni broj Revr 81/2011 od 15. svibnja 2012. i ustvrđujući da pravno shvaćanje izraženo u predmetnim nižestupanjskim odlukama odstupa od shvaćanja ovoga suda.
8. Člankom 90. stavkom 5. ZR propisano je: „Plaća u smislu ovoga Zakona je plaća u bruto iznosu.“. S tim u skladu, u odluci ovoga suda poslovni broj Revr 81/2011 od 15. svibnja 2012., na koju se tužitelj pozvao izlažući razlog važnosti postavljenoga pitanja, izraženo je shvaćanje da radniku koji od poslodavca potražuje isplatu razlike između naknade plaće isplaćene mu za vrijeme bolovanja i plaće koja bi mu bila isplaćena da nije bio na bolovanju ta razlika pripada u bruto iznosu, što je i odgovor na postavljeno pitanje. Stoga razlika u bruto iznosu pripada i tužitelju u ovoj parnici. Pritom nije odlučno to što je tužitelj naveo da neisplata razlike o kojoj je riječ za njega predstavlja štetu, jer se i dalje radi o zahtjevu za isplatu razlike između onoga što je radnik primio na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja i onoga što bi primio na ime plaće da nije bio na bolovanju.
9. Kako su nižestupanjske odluke utemeljene na primjeni materijalnoga prava koje je protivno izloženome odgovoru na pitanje – pravnome shvaćanju, a nema uvjeta za njihovu preinaku, jer nije utvrđena visina bruto iznos koji tužitelju pripada, osobito s obzirom na to da razliku između 45.636,03 kn, koliko tužitelj traži, i 9.692,03 kn, koliko mu je dosuđeno, ne čini samo razlika između bruto i neto iznosa plaće, valjalo je na temelju članka 395. stavka 2. ZPP prihvatiti tuženikovu reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje (točka I. izreke)
10. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
