REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz-10/2019-16

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u upravnom sporu prvotužitelja Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, I. Lučića 6 i drugotužitelja Sunčani Hvar d.d., Hvar, I. Miličića 3, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: Državnog odvjetništva Republike Hrvatske kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Fonda za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, TĐ iz [adresa] i dr. ŽĐ iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Ivana Špehar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šeparović, Špehar i Gavranić u Zagrebu, EĐ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica TĐB iz [adresa] i opunomoćenica Ivana Špehar odvjetnica u odvjetničkom društvu Šeparović, Špehar i Gavranić u Zagrebu, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-2/2019-5 od 29. travnja 2019. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3439/2017-4 od 29. kolovoza 2018. kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu broj Uslnoi-146/2014-28 od 29. svibnja 2017., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukida se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 3439/2017-4 od 29. kolovoza 2018. i presuda Upravnog suda u Splitu broj Uslnoi- 146/2014-28 od 29. svibnja 2017. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/14-01/104, URBROJ: 514-04-02- 14-02 od 2. travnja 2014. u dijelu pod točkom 2. izreke kojim su odbijene žalbe i Grada Hvara, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i drugotužitelja izjavljene protiv rješenja Ureda državne uprave u Splitsko - dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko - pravne poslove, Ispostave Hvar, KLASA: UP/I-944-18/97-01/314, URBROJ: 2181-05/01-02-22 od 22. srpnja 2002. kojim se zainteresiranim osobama daje u vlasništvo svakome po 1/3 djela, čest. zgr. [katastarska čestica] površine 262 m2, s pripadajućim zemljištem označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 393 m2, upisanih u Z. UL. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine u naravi predstavljaju stari dio hotela „Dalmacija“ u Hvaru te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je pobijanom presudom broj Usž- 3439/2017-4 od 29. kolovoza 2018. odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu Upravnog suda u Splitu broj Uslnoi-146/2014-28 od 29. svibnja 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/14-01/104, URBROJ: 514-04-02-14-02 od 2. travnja 2014. kojim su odbijene žalbe Grada Hvara, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Sunčanog Hvara d.d. Hvar izjavljene protiv zaključka Ureda državne uprave u Splitsko - dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko - pravne poslove, Ispostave Hvar, KLASA: UP/I-944-18/97-01/314, URBROJ: 2181-05/01-02/21 od 19. srpnja 2002. kojim je odbijen prijedlog za prekid upravnog postupka do okončanja sudskog postupka glede utvrđivanja prava vlasništva (stavak 1. izreke rješenja) i kojim su odbijene žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Ureda državne uprave u Splitsko - dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko - pravne poslove, Ispostave Hvar, KLASA: UP/I-944-18/97- 01/314, URBROJ: 2181-05/01-02-22 od 22. srpnja 2002. kojim se zainteresiranim osobama daje u vlasništvo svakome po 1/3 djela, čest. zgr. [katastarska čestica] površine 262 m2, s pripadajućim zemljištem označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 393 m2, upisanih u Z. UL. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine u naravi predstavljaju stari dio hotela „Dalmacija“ u Hvaru (stavak 2. izreke rješenja).

2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je protiv dijela navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojim se zainteresiranim osobama daje u vlasništvo svakome po 1/3 dijela predmetne nekretnine podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog povrede zakona i predložilo zahtjev prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na zahtjev nije podnesen.

4. Zahtjev je pravodoban i osnovan.

5. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine” broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

6. Zahtjevom se osporava pravilnost i zakonitost presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o pravnom dosegu rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. jer rješenjem o ukidanju rezervacija dionica tužitelja koje su bile rezervirane za prijašnje vlasnike se ne dira u stečeno pravo vlasništva drugotužitelja na nekretnini za čiju vrijednost su rezervirane dionice. U zahtjevu se također ističe da je pogrešno stajalište upravnih sudova te da je protivno čl. 53. Zakona o naknadi da je predmetna nekretnina temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. izuzeta iz vlasništva drugotužitelja te da se može vratiti u vlasništvo prijašnjem vlasniku.

7. U postupku koji je prethodio podnošenju zahtjeva utvrđeno je:

- da je Hrvatski fond za privatizaciju, 28. veljače 1994. donio rješenje broj: 01-02/92- 06/183 kojim je u društveni kapital poduzeća Sunčani Hvar unesena i predmetna nekretnina (hotel "Dalmacija", zemljište k. č. [katastarska čestica]; č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i objekat (stari dio)

- da je Hrvatski fond za privatizaciju 30. siječnja 2002. donio rješenje kojim je ukinuta rezervacija dionica utvrđena rješenjem od 28. veljače 1994.

- da je Hrvatski fond za privatizaciju 25. listopada 2002. donio rješenje kojim poništava rješenje od 30. siječnja 2002.

- da je presudom Upravnog suda RH, poslovni broj Us-10144/2002-5 od 31. kolovoza 2005. poništeno rješenje HFP-a od 25. listopada 2002. kojim se poništava rješenje od 30. siječnja 2002., kojim je ukinuta rezervacija dionica utvrđena rješenjem od 28. veljače 1994.

- da je HFP 29. ožujka 2006. donio zaključak KLASA: UP/I-943-06/06-01/5, URBROJ:563-03-01/01-2006-4 kojim odbacuje kao nepravovremen prijedlog ovdje zainteresiranih osoba za obnovu postupka pretvorbe društvenog poduzeća „Sunčani Hvar“

- da je presudom Us-5176/2006 odbijena tužba kojom su zainteresirane osobe pod 3., 4. i 5. osporavale zaključak HFP-a 29. ožujka 2006. kojim je prijedlog za obnovu postupka pretvorbe društvenog poduzeća „Sunčani Hvar“ odbačen kao nepravovremen.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je nakon niza upravnih postupaka i upravnih sporova, na snazi pravomoćno rješenje od 30. siječnja 2002. doneseno u obnovi postupka pretvorbe društvenog poduzeća „Sunčani Hvar“ kojim je pod točkom I. ukinuta rezervacija dionica utvrđena u točki 4.A.5. rješenja HFP-a broj: 01-02/92-06/183 od 28. veljače 1994. u djelu koji se odnosi na rezervaciju 38.254 dionica koje odgovaraju procijenjenoj vrijednosti k. č. br. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - starog dijela hotela „Dalmacija“ i koje su bile privremeno prenesene HFP-u radi neriješenih imovinsko – pravnih odnosa, te da drugotužitelj Sunčani Hvar d.d. ni nakon 7 godina od završene pretvorbe nije dostavio valjan dokaz o pravu korištenja predmetnih nekretnina pa više nije bilo osnove da se iste smatraju dijelom procijenjene vrijednosti društvenog kapitala poduzeća „Sunčani Hvar“ s p.o. Slijedom navedenog je prihvatio zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za vraćanje nekretnine u vlasništvo prijašnjem vlasniku sukladno odredbi članka 40. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 48/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi) jer ne postoje zapreke za vraćanje imovine u vlasništvo propisane odredbama članaka 52. i 53. Zakona o naknadi.

9. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je pobijanom presudom potvrdio prvostupanjsku presudu s obrazloženjem da je osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us–4145/2010-9 od 12. prosinca 2013., odnosno presude istog suda poslovni broj: Us-6012/2005-5 od 4. lipnja 2009., u kojima je ovaj sud ocijenio kako su ispunjeni uvjeti za vraćanje nekretnine u vlasništvo sukladno odredbi članka 40. Zakona o naknadi, jer ne postoje zapreke za vraćanje imovine u vlasništvo propisane odredbama članaka 52. i 53. Zakona o naknadi. Prihvatio je zaključak prvostupanjskog suda da je nakon niza upravnih postupaka i upravnih sporova, na snazi pravomoćno rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. doneseno u obnovi postupka pretvorbe društvenog poduzeća „Sunčani Hvar“ (kojim je pod točkom I. ukinuta rezervacija dionica utvrđena u točki 4.A.5. rješenja broj: 01- 02/92-06/183 od 28. veljače 1994. u dijelu koji se odnosi na rezervaciju 38.254 dionica koje odgovaraju procijenjenoj vrijednosti k. č. br. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - starog dijela hotela „Dalmacija“ i koje su bile privremeno prenesene Hrvatskom fondu za privatizaciju radi neriješenih imovinsko – pravnih odnosa te je (u točki II. istog rješenja) dana suglasnost društvu Sunčani Hvar d.d. Hvar za smanjenje temeljnog kapitala društva za protuvrijednost 1.055.084 povlačenjem 38.254 dionica na teret portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, jer drugotužitelj Sunčani Hvar d.d. ni nakon 7 godina od završene pretvorbe nije dostavio valjan dokaz o pravu korištenja predmetnih nekretnina, zbog čega se iste ne mogu smatrati dijelom procijenjene vrijednosti društvenog kapitala poduzeća „Sunčani Hvar“ s p.o. Visoki upravni sud Republike Hrvatske prihvatio je zaključak prvostupanjskog suda da pravomoćnim rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. nije samo ukinuta rezervacija dionica utvrđena u rješenju od 28. veljače 1994., nego je ujedno dana suglasnost za smanjenje temeljnog kapitala, jer je Hrvatski fond za privatizaciju utvrdio kako nema valjanog dokaza o pravu korištenja nekretnine koja je predmet povrata u vlasništvo, zbog čega je neosnovano predmetne nekretnine smatrati dijelom procijenjene vrijednosti društvenog kapitala.

10. U ovom stupnju postupka i dalje je sporno je li na snazi rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, od 28. veljače 1994. broj: 01-02/92-06/183 kojim je u društveni kapital poduzeća Sunčani Hvar unesena i predmetna nekretnina, odnosno može li sporna nekretnina biti vraćena u vlasništvo prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim nasljednicima prvog nasljednog reda, koji su zainteresirane osobe u ovom postupku.

11. Odredbom članka 52. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano (st. 1.) te da se u slučajevima iz stavka 1. toga članka, prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona (st. 2.).

12. Odredbom članka 53. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske.

13. Iz spisa proizlazi da je Ukazom Predsjedništva Prezidijiuma Sabora NR Hrvatske U.br. 17 od 28. travnja 1948. ("Narodne novine", broj 35/48), pozivom na odredbu čl. 1. točka 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća ("Narodne novine", broj 35/48) pod rednim brojem 301. Hotel "Avelini" Hvar proglašen poduzećem od značaja za republikansku privredu, kojom odlukom su predmetne nekretnine nacionalizirane kao privatno privredno poduzeće.

16. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 01-02/92-06/183 od 28. veljače 1994. proizlazi da je tom odlukom dana suglasnost predniku drugotužitelja društvenom poduzeću Sunčani Hvar da u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala poduzeća uključi i procijenjenu vrijednost zemljišta i objekata u koju su uključene predmetne, sporne nekretnine.

14. Nesporno je da su zainteresirane osobe TĐ, dr. ŽĐ i EĐ, kao nasljednici prvog nasljednog reda iza prijašnjeg vlasnika podnijeli zahtjev za povrat predmetne nekretnine pozivom na odredbu čl. 40. Zakona o naknadi, te da su im rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-Dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uredjenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Hvar od 22. srpnja 2002., povodom njihovog zahtjeva dane u (su)vlasništvo (svakome po 1/3 dijela) predmetne nekretnine, tj. čest. zgr. [katastarska čestica] površine 262 m2 sa pripadajućim zemljištem označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 393 m2, upisanih u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine u naravi predstavljaju stari dio hotela Dalmacija u Hvaru.

15. Nadalje, nije sporna činjenica da je drugotužitelj Sunčani Hvar d.d. Hvar pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Starom Gradu protiv Grada Hvara, čiji je pravni prednik (Narodni odbor općine Jelsa) u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama (upisanim kao općenarodna imovina) bio upisan kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnim nekretninama, radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

16. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je u podnesenom zahtjevu istaknulo da i nadalje egzistira rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 28. veljače 1994. kojim je izvršena pretvorba društvenog poduzeća Sunčani Hvar te da su predmetne nekretnine unesene u društveni kapital u postupku pretvorbe tog društvenog poduzeća, a da ukidanje rezervacija dionica znači da Hrvatski fond za privatizaciju može slobodno raspolagati dionicama drugotužitelja koje su bile rezervirane za prijašnje vlasnike, ali da se takvim rješenjem ne dira u stečeno pravo vlasništva drugotužitelja na nekretnini za čiju vrijednost su dionice bile rezervirane, kako to pogrešno zaključuju nižestupanjski sudovi.

17. Ocjenjujući osnovanost navoda iznesenih u podnesenom zahtjevu vijeće je ocijenilo da su sudovi, donoseći nižestupanjske presude, povrijedili odredbu čl. 53. Zakona o naknadi, kada su temeljeći odluke na pravnom shvaćanju da je predmetna nekretnina izuzeta iz procijenjene vrijednosti društvenog kapitala poduzeća „Sunčani Hvar“ s p.o. takav zaključak utemeljili na rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. kojim je ukinuta rezervacija dionica u vrijednosti predmetnih nekretnina. Prema ocjeni vijeća, to rješenje nema nikakav pravni učinak na vlasničkopravne odnose u pogledu predmetne nekretnine. Sudovi su, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, u obrazloženjima presuda propustili navesti jasne i određene razloge, odnosno odlučne činjenice na temelju kojih bi se mogao izvesti zaključak da je donošenjem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. siječnja 2002. došlo do izuzimanja predmetnih nekretnina iz procijenjene vrijednosti društvenog kapitala prednika drugotužitelja. To tim više što nasljednici bivšeg, upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika predmetne nekretnine, koji su zainteresirane osobe u ovoj pravnoj stvari, nisu uspjeli poništiti postupak privatizacije drugotužitelja jer je postupak obnove vođen radi poništenja postupka privatizacije drugotužitelja okončan odbacivanjem zahtjeva, o čemu je bio vođen upravni spor koji je okončan pravomoćnom presudom broj Us-5176/2006 od 23. rujna 2009.. Slijedom navedenog iz spisa bi proizlazilo da su predmetne nekretnine, koje su predstavljale poslovni prostor u kojem je prednik drugotužitelja obavljao djelatnost, ujedno predstavljale imovinu koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (sukladno rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju) unesena u društveni kapital odnosno vlasništvo drugotužitelja unatoč tome što drugotužitelj nije raspolagao aktom o dodjeli prava upravljanja, korištenja i raspolaganja.

17.1. Pritom treba istaknuti da je ovaj sud u odluci broj Rev-x-196/16-3 od 19. travnja 2017. izrazio pravno shvaćanja da u slučaju kada su aktom o osnivanju prednika, odnosno društvenog poduzeća u njega unesena osnovna sredstva, da je tada na to društveno poduzeće ujedno bilo preneseno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja tim nekretninama (unatoč nedostatka akta o raspolaganju društvenim sredstvom), jer je osnovno sredstvo bilo društveno sredstvo na kojim su organizacije udruženog rada imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja (čl. 228. st. 1. Zakona o udruženom radu i čl. 230. Zakona o udruženom radu).

18. Budući da sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u obrazloženjima donesenih odluka nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom postupku, valjalo je na temelju odredbe članka 78. st. 8. ZUS ukinuti nižestupanjske presude i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će donijeti novu i zakonitu odluku.

Zagreb, 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić