REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4105/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Paliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Palić i partneri, protiv tuženika- protutužitelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB 35506269186, zastupan po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na posao te sudskog raskida radnog odnosa, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-518/2024-2 od 4. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-229/2022-76 od 25. ožujka 2024., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15. listopada 2018. klasa: 320- 11/18-01/00022, Ur.broj: 396-01-18-15, i da radni odnos tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja temeljem Ugovora o radu od 3. srpnja 2014. nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju vratiti tužitelja-protutuženika na poslove koje je obavljao temeljem Ugovora o radu od 3. srpnja 2014., a ako takvih poslova nema da ga vrati na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima pod istim materijalnim uvjetima, u roku 15 dana.
III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu tužitelja-protutuženika.
IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1. U slučaju kada radnik-ovdje tužitelj priznaje (čini nespornim) kako nije obavio posao koji predstavlja njegovu radnu obvezu (ne izrada internog audita za 2017. i 2018. godinu) treba li u tom slučaju poslodavac-ovdje tuženik dokazivati priznatu činjenicu?
2. Predstavlja li neizvršavanje radnih zadataka kroz dulji vremenski period tešku povredu radne obveze bez obzira što za poslodavca nije nastupila nikakva šteta?
3. Treba li sud neispunjavanje radnih zadataka u situaciji kada radnik ne dobiva otkaz već mu se nudi drugo radno mjesto niže složenosti putem instituta putem otkaza ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora cijeniti na drugačiji način od situacije kada se radniku zbog neizvršavanja radnih zadataka uručuje isključivo otkaz ugovora, odnosno da li u situaciji nuđenja drugog radnog mjesta i lakše povrede radne obveze trebaju biti dostatne za opravdavanje korištenja institutom „otkaza ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora“?
4. Smatra li se kako postoje okolnosti za sudskim raskidom na zahtjev poslodavca koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nije moguć u situaciji kad sam radnik podnošenjem tužbe zbog uznemiravanja (mobing) smatra kako mu nije ugodno raditi kod tuženika, uz činjenicu da njegove radne kolege potvrđuju kako više nemaju povjerenja u rad sa tužiteljem, a tuženik kao poslodavac više nema povjerenja u rad tužitelja koji kroz dulji vremenski period nije obavljao radne zadatke za koje je zadužen?“,
za koja tvrdi da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, pitanja koja postavlja tuženik odnose se na okolnosti ovog konkretnog spora, pa stoga pitanja koja postavlja tuženik jesu pitanja o kojima ovisi odluka u ovom konkretnom sporu, jer se tiču konkretnih prava i obveza, ali s druge strane tim pitanjima nedostaje onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u koja bi se povodom dopuštenog pitanja iznjedrila pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
7. Slijedom navedenoga, a pri tome uzimajući u obzir da pitanja polaze od drugačijih činjeničnih utvrđenja od onih kako su odlučne činjenice utvrđene u ovom postupku, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
8. Zbog sadržaja presuda oba suda nižeg stupnja, nužno je upozoriti da je sukladno odredbi čl. 189. ZPP-a, u parnici tuženiku dopušteno podnijeti protutužbu, no time tuženik ne postaje tuženik-protutužitelj, već samo ostaje i dalje tuženik, dakle u onoj ulozi koja mu je dodijeljena u trenutku kada je sudu podnesena tužba, a tužitelj ostaje u istoj ulozi do okončanja parnice.
8.1. Također ZPP ne poznaje termine tužitelj-protutuženik niti tuženik-protutužitelj pa stoga nije pravilno koristiti termine koje ZPP ne poznaje. To je nužno i zbog jasnoće presude koji ne treba opterećivati terminima koje zakon ne poznaje, jer presude trebaju biti pisane jasnim, jednostavnim i razumljivim jezikom.
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
