REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3441/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB 52508873833, Zadar, Ulica Domovinskog rata 3, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. Veljović, M. Ibrahimović, I. Bilić Komparić, V. Veljović i A. Alagić, odvjetnici u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-786/2020-3 od 13. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-3360/2015-50 od 13. studenoga 2020., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-786/2020-3 od 13. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-3360/2015 od 13. studenoga 2024.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1) Da li tužbu kojom pokreće parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužitelj (odnosno ovršenik) može temeljiti isključivo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u ovršnom postupku u povodu koje je upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom?
2) Da li je sud u postupku pokrenutom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovlašten raspravljati i o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji predstavljaju ovršnu ispravu temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi, pa i kada se ovršnik nije u žalbi na rješenje o ovrsi pozvao na tu ništetnost?
3) Da li se odredbe članka 468. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) primjenjuju na pravni institut ugovora o kreditu uređenog odredbama čl. 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima odnosno da li se kod raskida ugovora o kreditu primjenjuju odredbe članka 468. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) ili ugovorene odredbe ugovora o kreditu kojim su stranke slobodno uredile međusobne odnose?“
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije. Traži trošak za sastav odgovora na prijedloga za dopuštenje te trošak sudskih pristojbi na odgovor. 4.Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, prvo i drugo postavljeno pravno pitanje polaze od pogrešne pretpostavke u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova o tome da iz sadržaja rješenja o upućivanju ovršenika u parnicu proizlazi da se pozivom na odredbu članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a u bitnome poziva da je ovršna isprava ništetna, a razlozi za to su istovjetni i u žalbi na rješenje o ovrsi kao i u tužbenim navodima. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Treće pitanje se odnosi na to da li se kod raskida ugovora o kreditu primjenjuju odredbe članka 468. ZOO-a. O odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, jer je prvostupanjski sud odbio preinaku tužbe u dijelu koji se odnosila na isticanje zahtjeva za raskid ugovora.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.
6. Nadalje, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
8. Temeljem članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i trošak sudskih pristojbi na odgovor na prijedlog, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka te je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
