REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3423/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SHĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Ivković i Sunčica Novak, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženice Općine Lovran, OIB 38513636075, iz Lovrana, Šetalište Maršala Tita 41, zastupane po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1157/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2557/2017 od 7. srpnja 2023., na sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih prava prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž- 1157/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2557/2017 od 7. srpnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Da li je drugostupanjski sud dužan, kada potvrđuje prvostupanjsku presudu na temelju čl. 380. st. 1. toč. 2. zakona o parničnom postupku dužan u drugostupanjskoj odluci navesti jasne, uvjerljive i razumljive razloge o odlučnim činjenicama tako da se može ispitati koje je činjenice sud utvrdio i cijenio, koje je našao utvrđenim i kojim dokazima, i zbog kojih razloga je stvorio određeni zaključak i takvog uzeo relevantnim za odluku u predmetu spora?
2. da li je za ocjenu nesamostalnosti posjeda sukladno odredbi čl. 11. st. 1. zv nužno utvrditi postojanje/nepostojanje posrednog posjednika, odnosno da li posjed može biti nesamostalan ako ne postoji/nije dokazano posredno posjedovanje?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu a u pogledu kojeg pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. Nadalje smatra da su joj pobijanom odlukom zbog grube povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava i slobode i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije dogovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Ovo iz razloga što bi se odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje odnosio na procesne okolnosti konkretnog slučaja a koje se na način kako je navedeno u postavljenim pravim pitanjem nisu niti ostvarile (sud drugog stupnja je odlučujući o žalbi vrlo detaljno ocijenio žalbene navode tužiteljice koji su od odlučnog značaja). Stoga i odluke na koje se tužiteljica u prijedlogu kao razloge važnosti poziva ne koincidiraju u odnosu na procesne okolnosti konkretnog slučaja.
3.2. Drugim postavljenim pravnim pitanjem tužiteljica zanemaruje i time nepotpuno interpretira činjenične okolnosti konkretnog slučaja na kojima se temelji pobijana odluka (ocjena nepoštenja posjeda tužiteljice, kao i da čak i kada bi se prihvatilo da je njen posjed i imao potrebnu kvalitetu nije protekao zakonom propisan rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću – toč. 28. prvostupanjske presude).
3.3. Naime, sud prvog stupnja se obrazlažući svoju ocjenu glede kvalitete posjeda prednika tužiteljice poziva na odluku tadašnjeg Okružnog suda u Rijeci br. Gž-760/75 od 16. lipnja 1975. kojom je ocijenjeno da prednik tužiteljice nije bio niti pošten niti mirni posjednik prijepora (toč. 19. i 20. obrazloženja). Nadalje, sud prvog stupnja svoju odluku u pogledu kvalitete posjeda tužiteljice temelji i na okolnosti da se 1988. obratila Općinskog komitetu za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove Općine Opatija sa zahtjevom za davanjem sporog zemljišta u zakup ocjenjujući da je tužiteljica znala da joj ne pripada pravo na posjed (toč. 25-26. obrazloženja), a koju ocjenu prihvaća i sud drugog stupnja (toč. 7.4. i 7.5. obrazloženja drugostupanjske presude).
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. U odnosu na navode tužiteljice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Konvencije sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.1. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imao pravično suđenje.
5.2. Nadalje iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud drugog stupnja odgovorio na bitne žalbene navode tužiteljice (čl. 375. st. 1. ZPP) a iznio je i razloge zbog kojih ne prihvaća primjedbe glede pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima se pozivala na praksu revizijskog suda (toč. 7.5. obrazloženja pobijane presude).
5.3. Stoga tužiteljica nije učinila niti na razini vjerojatnosti da bi zbog očite arbitrarnosti prilikom donošenja pobijane presude došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i da bi joj na opisan način bilo povrijeđeno njeno pravo na mirno uživanje vlasništva (čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju).
6. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP u odnosu na postavljena pravna pitanja odučeno kao pod I. izreke, dok je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389. a st. 4. odlučeno kao pod II. izreke.
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
