Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-268/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. L., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-712/2023-6 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog G. L. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog G. L. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura te troškove opunomoćenika oštećenika o čijoj će visini biti odlučeno posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi G. L. po branitelju Đ. V., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
5. Budući je branitelj optuženika zatražio da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, ista je održana sukladno čl. 475. st. 3. ZKP-a u odsutnosti uredno obaviještenog Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru i branitelja optuženika.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik smatra da je povrijeđeno pravo obrane jer su odbijeni svi dokazni prijedlozi obrane tako da je optuženiku uskraćeno pravo na jednakost oružja kojim raspolažu stranke u postupku.
7.1. Neosnovani su žalbeni navodi da bi bilo povrijeđeno pravo obrane optuženika budući je prvostupanjski sud izveo dokaz ispitivanjem, odnosno čitanjem iskaza ispitanih svjedoka koji su bili nazočni ovom događaju, a isto tako i čitanjem nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje koja je ispitana i na raspravi i stranke su imale mogućnost kontradiktorno ispitati i svjedoke i vještakinju. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za ispitivanjem kao svjedoka oca svjedokinje T. P. koji nije bio nazočan ovom događaju dok nije sporno da je oštećenik ranije imao neki spor s ocem svjedokinje, pa je potpuno bespredmetan dokazni prijedlog obrane da se pribave podaci o navodnom događaju kada je oštećenik pošpricao oca svjedokinje P. suzavcem. Što se tiče ponovnog ispitivanje sudsko- medicinske vještakinje, budući je ista dala svoj nalaz i mišljenje i obranu tog nalaza na raspravi sa svim varijantama mogućeg mehanizma nastanka ozljeda kod oštećenika, stvar je samo ocjene tog nalaza i mišljenja i dovođenja u vezu s ostalim izvedenim dokazima, tako da nije bilo potrebe niti za ponovnim ispitivanjem vještaka već samo pravilnom analizom tog nalaza i mišljenja.
8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik analizira iskaze ispitanih svjedoka i zaključuje, suprotno od prvostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud ustvari samo djelomično prihvatio iskaze oštećenog D. L. i svjedokinje M. K., jer je u izreci presude ispustio dio inkriminacije koju opisuju ovi svjedoci, a odnosi se na dio iskaza kada oštećenik i svjedokinja K. opisuju da je nakon pada oštećenika, optuženik mu zadao još dva udarca zatvorenom rukom u predjelu iza desnog uha. Ovakva izmjena činjeničnog opisa koji tereti optuženika, kao što je to naveo i prvostupanjski sud, ne mijenja identitet optužbe, te po stajalištu drugostupanjskog suda ne znači da do tih udaraca nije došlo, već da uslijed istih nisu nastupile ozljede, tako da se ne može zaključivati da je prvostupanjski sud u proturječju kada navodi da prihvaća iskaze oštećenika i svjedokinje K. kao vjerodostojne kada opisuju sporan događaj.
9. Stoga, na dokazima na kojima prvostupanjski sud temelji osuđujuću presudu pravilno je utvrđena dinamika spornog događaja u kojem je, optuženik prvo verbalno napao oštećenika, a zatim i potrčao za njim, prvo odgurnuo njegovu djevojku M. K., a zatim uputio udarac nogom u pravcu glave oštećenika koji udarac je oštećenik izbjegao, da bi ga ponovno udario nogom u predjelu desnu potkoljenice, uslijed čega je oštećenik prilikom pada i nagle rotacije tijela uz fiksirano desno stopalo zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu razdora prednje ukrštene veze i lateralnog meniskusa desne noge, ali i tjelesnu ozljedu u vidu krvnog podljeva čeono sljepoočno desno i crvenilo kože na desnoj ličnoj kosti kao posljedicu udarca optuženika u predjelu lica oštećenika koji je uslijedio nakon pada. Upravo ovakav slijed događaja kako ga u svom iskazu opisuje oštećenik, koji nije dovoljno stručan da sam dijagnosticira i utvrdi mehanizam zadobivanja teške tjelesne ozljede, ali opisuje da mu je nakon udarca nogom optuženika u njegovu nogu prilikom pada lijeva noga bila savijena, a desna ispružena, potvrđuje u svom nalazu i mišljenju sudsko-medicinska vještakinja prof. dr. sc. R. D.-B., koja zaključuje da je ova teška tjelesna ozljeda koljena mogla nastati uslijed nagle rotacije tijela uz fiksiranu desnu nogu u ekstenziji i posljedični pad, a do ove destabilizacije je došlo upravo uslijed udarca optuženika, tako da postoji uzročno-posljedična veza između udarca optuženika i nastale teške tjelesne ozljede oštećenika.
10. Stoga drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koja utvrđenja žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11., jer je optuženik s neizravnom namjerom, svjestan da ovakvim postupanjem može teško tjelesno ozlijediti oštećenika i pristajući na to, oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu.
11. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, sukladno čl. 478. ZKP-a, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, drugostupanjski je sud preispitao i izrečenu kaznenu sankciju optuženiku.
12. Imajući u vidu sve okolnosti počinjenja kaznenog djela i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, ovo vijeće nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je optuženik osuđen i temeljem čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine, primjerena težini kaznenog djela, kao i osobnosti optuženika koji do sada nije osuđivana osoba, tako da će se izrečenom sankcijom, bez izvršenja izrečene kazne, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., kako u smislu individualne prevencije da optuženik ne dolazi ponovno u sukob sa zakonom, tako i u smislu generalne prevencije, utjecajem na druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
13. Iz navedenih razloga, budući žalba optuženika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).
Bjelovar, 25. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar v. r.
