REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1149/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i dr. sc. Jadranka Juga članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Vukušić Bokan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri u Zadru, protiv tuženika Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petranović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-319/2020-3 od 5. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-927/17-37 od 16. prosinca 2019., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija tužiteljice.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik isplati iznos od 252.414,22 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate. Pod stavkom II. izreke je utvrđeno da tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o kreditu broj: 236-94/2008. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine s nadnevkom: 26. svibnja 2008. godine, pod stavkom III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.940,82 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća pa do isplate, a pod stavkom IV. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 40.716,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 63.261,50 kn odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška kao neosnovanim.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je objektivna preinaka tužbe.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-927/17-37 od 16. prosinca 2019. pod stavkom I izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje navedena presuda pod stavkom II i III izreke, te odluka o parničnom trošku pod stavkom IV izreke za iznos od 21.780,75 kn.

III. Preinačava se dosuđujući dio odluke o parničnom trošku pod stavkom IV izreke preko iznosa od 21.780,75 kn do iznosa od 40.716,50 kn (za iznos od 18.935,75 kn) i za navedeno sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 21.780,75 kn do iznosa od 40.716,50 kn (za iznos od 18.935,75 kn) kao neosnovan. “.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-927/17-37 od 16. prosinca 2019.

II. Odbija se zahtjev stranaka za naknadu troška žalbe.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4489/2022-3 od 5. ožujka 2024. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-319/2020-3 od 5. srpnja 2022. u dijelu pod točkom III. izreke, u odnosu na pitanje:

„Kada sud odbije glavni, a u cijelosti prihvati podredno postavljeni tužbeni zahtjev, a koji zahtjevi se oboje temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pri čemu u odnosu na odbijeni dio nisu nastali nikakvi dodatni troškovi – je li se, prilikom određivanja parničnog troška tužitelja, uspjeh u sporu sagleda i u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva ili samo u odnosu na prihvaćeni?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je protiv presude suda drugog stupnja pod točkom III. izreke podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19.

- dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.

4.1. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku odluku na način da tužitelju dosudi preostali zatraženi iznos parničnog troška u visini od 18.935,75 kn / 2.513,21 EUR.

5. Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana, te traži trošak sastava odgovora na reviziju

6. Revizija je neosnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora glavnog tužbenog zahtjeva je zahtjev za povrat preplaćene kamate na ime stjecanja bez osnove na temelju odredbe čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u iznosu 33.501,12 EUR / 252.414,22 kn s pripadajućim kamatama (jer tužiteljica tvrdi da je ugovorna klauzula iz ugovora o kreditu ništetna u dijelu kojim se njome uglavljuje visina kamatne stope iz razloga što da je visina kamatne stope kao predmet obveze neodređen i neodrediv, pa da se ima primijeniti odredba čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.

- dalje: ZOO), odnosno ¼ stope važećih zakonskih zateznih kamata u vrijeme nastanka obveze.

8.1. Predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva jest utvrđenje da tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz njihovog ugovora:

Ugovora o kreditu broj: 236-94/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine s nadnevkom: 26. svibnja 2008, uz zahtjev za povrat preplaćene kamate na ime stjecanja bez osnove u iznosu 1.053,93 EUR / 7.940,82 kn, s pripadajućim kamatama (jer tužiteljica tvrdi da je ugovorna klauzula iz ugovora o kreditu ništetna u dijelu kojim se njome uglavljuje visina kamatne stope iz razloga što je protivna načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača pa da se ima primijeniti ugovorena početna kamatna stopa na temelju Zakona o zaštiti potrošača).

9. Prvostupanjskom presudom je odbijen glavni tužbeni zahtjev u cijelosti, a prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 40.716,50 kn.

9.1. Prvostupanjski sud je odluku o trošku parničnog postupka donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa), te je tužiteljici priznao trošak za dio parničnih radnji prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi (10.001,00 kn), a za dio parničnih radnji prema vrijednosti predmeta spora po preinačenoj tužbi (252.414,22 kn).

9.1.1. Pri tom je prvostupanjski sud izrazio pravno shvaćanje da ako se radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, te sud djelomično udovolji drugom odnosno eventualnom zahtjevu, da će tada utvrđivati uspjeh tužitelja u odnosu na eventualni zahtjev tužitelja.

9.2. Stoga je prvostupanjski sud naveo da je „dosudio tužiteljici parnični trošak kao da je u potpunosti uspjela u sporu, jer i jest s drugim tužbenim zahtjevom u odnosu na osnovni, eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev i sukladno kojem se i obračunao parnični trošak, to stoga što tužiteljica nije tražila da sud prihvati oba zahtjeva, već samo jedan“.

10. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu (u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev i prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te u dijelu odluke o parničnom trošku kojim je tužiteljici priznat trošak parničnog postupka u iznosu 21.780,75 kn), te je djelomično preinačio odluku o parničnom trošku za iznos 18.935,75 te u tom dijelu odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

10.1. Drugostupanjski sud je u pobijanu odluku o trošku donio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. Pri tom je zaključio da su kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, svaki od postavljenih tužbenih zahtjeva samostalni zahtjevi, pa kada je tužiteljica u cijelosti odbijena s prvo postavljenim tužbenim zahtjevom, a u cijelosti je uspjela s drugo postavljenim tužbenim zahtjevom, drugostupanjski sud je, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, ocijenio da je uspjeh stranaka u toj parnici 50%, zbog čega je djelomično preinačio prvostupanjsku odluku o trošku na način da je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu 18.935,75 kn.

11. Za odlučivanje o revizijskom zahtjevu tužiteljice, a koji se odnosi na pitanje troška postupka, potrebno je ocijeniti njezin uspjeh u sporu, kako u pogledu činjenice da nije uspjela u pogledu glavnog postavljenog tužbenog zahtjeva, tako i činjenice da je uspjela u cijelosti u podrednom (eventualno kumuliranom) tužbenom zahtjevu.

12. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela s podredno (eventualno kumuliranim) postavljenim tužbenim zahtjevom, te s obzirom da iz spisa ne proizlazi da su u pogledu cijelog odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva nastali posebni troškovi postupka u odnosu na prihvaćeni podredni tužbeni zahtjev (u konkretnom slučaju su, da bi se došlo do ocjene o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, morale poduzeti sve parnične radnje koje su u postupku poduzete radi odluke o glavnom tužbenom zahtjevu), neprihvatljivo je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je uspjeh svake od stranaka u parnici 50 %, pa da bi o troškovima postupka trebalo odlučiti na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.

12.1. Navedeno stoga, što u takvim i s time podudarnim pravnim situacijama tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, ali samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu, a što predstavlja odgovor na postavljeno pravno pitanje, za koje je dozvoljeno podnošenje revizije.

12.2. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u rješenjima ovog suda poslovni broj Rev 1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. (kojim je u pogledu definiranja uspjeha u sporu kod prihvaćanja samo podrednog tužbenog zahtjeva reafirmirano pravno shvaćanje koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovni broj Rev 172/2008 od 15. siječnja 2013.) i Rev 623/2023-2 od 25. listopada 2023.

13. Međutim, valja također reći da je kod odlučivanja o trošku kad se radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva potrebno odrediti relevantnu vrijednost predmeta spora u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva prema tuženiku.

14. U konkretnom slučaju tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu 10.001,00 kn. Međutim, nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je preinačila tužbu na način da je glede glavnog zahtjeva postavila zahtjev za isplatu u iznosu 252.414,22 kn, a glede podredno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljica je pored nenovčanog zahtjeva (da tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz njihovog ugovora) postavila i zahtjev na isplatu u iznosu 7.940,82 kn.

14.1. Dakle, glavni tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu novčane tražbine u iznosu 33.501,12 EUR (252.414,22 kn), a prihvaćeni podredno postavljeni tužbeni zahtjev se dijelom odnosi na nenovčanu tražbinu, za koju je tužiteljica u tužbi označila vrijednost predmeta spora u iznosu 1.327,36 EUR (10.001,00 kn), a dijelom se odnosi na novčanu tražbinu u iznosu 1.053,93 EUR (7.940,82 kn), tako da je ukupna vrijednost predmeta spora eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva iznosi 17.941,82 kn / 2.381,29 EUR.

14.2. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužiteljica u odnosu na tuženika uspjela u cijelosti s podredno postavljenim tužbenim zahtjevom (zahtjevom za isplatu 1.053,93 EUR / 7.940,82 kn, te s nenovčanim zahtjevom čija vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,36 EUR / 10.001,00 kn), to se pri određivanju vrijednosti parničnih radnji tužiteljice u smislu Tbr. 7 t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. - dalje: Tarifa) u svakom slučaju ima primijeniti vrijednosti razred od 1.327,01 EURA (10.001,00 kn) do 13.272,00 EURA (100.000,00 kn).

15. Slijedom navedenog tužiteljici su priznati u iznosima od po 132,72 EUR-a troškovi tužbe, podnesaka od 13. prosinca 2018., 6. ožujka 2019., od 29. ožujka 2019., zastupanja na ročištima 29. travnja 2019., 30. rujna 2019. i 4. studenoga 2019., zatim za podnesak od 25. siječnja 2019. tužiteljici je priznat iznos 33,18 EUR-a, za zastupanje na ročištu 17. siječnja 2019. iznos 66,36 EUR-a (sve to na temelju Tbr. 7/1, Tbr. 9/1 i 9/2, te Tbr. 8/1 i 8/3 Tarife), što sve zajedno uz pripadajući PDV od 25 % iznosi 1.285,75 EUR-a / 9.687,50 kn. Tome je valjalo dodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,10 EUR-a (400,00 kn) te na presudu u iznosu 381,45 EUR-a / 2.874,00 kn (koju je tužiteljica platila), kao i trošak nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo u iznosu 371,62 EUR / 2.800,00 kn, što čini ukupan iznos troška parničnog postupka u pogledu prvostupanjskog postupka u iznosu 2.091,91 EUR / 15.761,50 kn.

15.1. Dakle, tužiteljici pripada trošak parničnog postupka u pogledu prvostupanjskog postupka u nižem iznosu nego što čini iznos parničnog troška priznatog tužiteljici drugostupanjskom odlukom u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska odluka o trošku parničnog postupka u iznosu 2.911,27 EUR / 21.935,75 kn.

16. Međutim, odredbom čl. 374. ZPP propisano je da drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, a koja odredba se u postupku u povodu revizije primjenjuje na temelju odredbe čl. 399. st. 1. ZPP.

16.1. Stoga, imajući na umu da je reviziju izjavila samo tužiteljica, uvažavajući citiranu odredbu čl. 374. u vezi sa čl. 399. st. 1. ZPP, te visinu drugostupanjskom odlukom potvrđenih troškova parničnog postupka dosuđenih tužiteljici u iznosu 2.911,27 EUR / 21.935,75 kn, a s obzirom na izložene okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud nije preinačio pobijanu odluku, jer je ovim člankom zabranjena tzv. reformatio in peius.

17. Slijedom navedenog, a s obzirom da razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječu na donošenje drugačije odluke, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

18. Tužiteljica nije uspjela s revizijom pa joj kao osnovani nisu priznati troškovi sastava prijedloga za podnošenje revizije i revizije (čl. 155. ZPP).

19. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer ta radnja u postupku, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije (točka II. izreke).

20. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22., 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina