Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-348/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ane Bosančić, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ivice Raguž, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Leani Modrušan, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: P-1387/2017. od 26. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj: P-1387/2017. od 26. siječnja 2021. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj: P-1387/2017. od 26. siječnja 2021. prihvaćen je tužbeni zahtjev te utvrđena ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2.1. Ugovora o kreditu broj: 3209387307 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 28. svibnja 2007., a koja glasi: "…. u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora….", zatim u odredbi članka 2.3. istoga Ugovora, a koja glasi: "…. u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…." te u odredbi članka 7.2. istoga Ugovora koja glasi: "…. u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora….", pa da stoga navedene odredbe Ugovora kao i sve kasnije izmjene te Odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
Istom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 58.277,34 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 15.224,00 kune, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.000,00 kuna, kao i preostali trošak tužitelja u iznosu od 3.071,00 kunu.
2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju te navode tuženika u žalbi ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud nije našao niti da je donošenjem prvostupanjske presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ali je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pa slijedom toga pogrešno primijenio i materijalno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 2.1., članka 2.3. i članka 7.2. Ugovora o kreditu broj: 3209387307 zaključenog između stranaka dana 28. svibnja 2007. kao i zahtjev za isplatu s osnove nezakonito povećavane kamatne stope koju je tužitelj preplatio odnosno tuženik neosnovano stekao u visini od 58.277,34 kune, a koji iznos predstavlja razliku između kamate utvrđene otplatnim planom te stvarno isplaćenog iznosa u razdoblju od 10. kolovoza 2009. do 9. kolovoza 2017. s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate pobliže navedenih u izreci.
7. Između stranaka nije sporno da su zaključile Ugovor o kreditu dana 28. svibnja 2007. na iznos od 465.000,00 kuna s rokom otplate od 360 mjeseci, da je člankom 2. stavak 1. i 3. ugovorena kamatna stopa od 4,99% godišnje, te je ugovoreno da je kamata promjenjiva, a temeljem Odluke banke o kamatnim stopama Kreditora kao i to da je tuženik početnu kamatnu stopu mijenjao tijekom trajanja kredita.
8. Sporno je između stranaka bilo da li se presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012., Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/2013. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. mogu primijeniti u ovom postupku.
9. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio smatrajući da se navedene odluke odnose na sve kredite bez obzira na valutu, a ne samo na kredite u kojima je glavnica bila vezana uz švicarski franak i da je onda temeljem odredbe članka 502c. Zakona o parničnom postupku vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a isto tako ocjenjuje i istaknuti prigovor zastare u odnosu na podnošenje kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.
10. Tuženik je međutim i tijekom postupka kao i sada u žalbi osporavao da bi se u ovom slučaju mogla primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora jer se ovdje radi o kunskom kreditu.
11. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-953/2020. od 11. siječnja 2023., kao i iz odluke istoga suda broj: Rev-210/2023. od 20. rujna 2023. proizlazi da je prema utvrđenjima iz njegove odluke broj: Revt-249/2014. i odluke broj: Pž-7129/2013. donesenoj povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača predmet tog spora bila zaštita kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenjiva, dok je u ovom slučaju tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o kreditu u kunama, pa tuženik stoga pravilno ističe da se utvrđenja iz navedenih presuda ne mogu koristiti u odnosu na ugovore o kreditu u kunama jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutom u kunama.
12. Dakle, u konkretnom slučaju, pravna zaštita koju tužitelj zahtijeva odnosi se na ugovor o kreditu u kunama, znači bez ugovorene valutne klauzule što onda isključuje primjenu odredbe članka 502c. Zakona o parničnom postupku o pravu potrošača da se u pojedinačnoj parnici poziva na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/2013. jer se ona odnosi isključivo na stambene kredite ugovorene s valutnom klauzulom u švicarskim francima.
13. Sud prema tome ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva ne može vezati uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu nego o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba raspraviti neovisno o toj odluci i to kroz primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o obveznim odnosima, te primjenom tih propisa utvrditi odlučne činjenice odnosno da je pobijana odredba Ugovora o kreditu nepoštena i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka.
14. Također je s obzirom na navedeno potrebno ocijeniti i prigovor zastare jer u konkretnom slučaju nije moglo doći do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012. budući se u tom slučaju radi o kreditima u švicarskim francima, a u ovom slučaju se radi o kreditu u kunama.
15. Tuženik osporava tužitelju i status potrošača o čemu prvostupanjska presuda nema razloga.
16. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je uvažiti, te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje u kojem će ponovnom postupku prvostupanjski sud otkloniti navedene nedostatke te ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu.
Vukovar, 25. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Ana Bosančić
