Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1191/2021-3

R E P U B L I K A H R V A T SK A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. M. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici E. M., odvjetnici iz Z., radi predaje-povrata, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 83 P- 1057/2020 od 22. ožujka 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2024. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 83 P-1057/2020 od 22. ožujka 2021. godine, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku A. M. predati u suposjed tužitelju Š. M. nekretnine oznaka:

-k. č. zgr. 227/1, u naravi kuća, površine 71 m[2] , zk. ul. 173, k. o. K., inače na Skici sudskog očevida lokacije 1 Stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 14. listopada 2020. godine (a koja kao takva čini sastavni dio ove presude) označena točkama A-B-C-D-E-A,

-dio k. č. 744, u naravi vrt, ukupne površine 63 m², zk. ul. 2015, k. o. K., i to dio koji je na Skici sudskog očevida lokacije 1 Stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 14. listopada 2020. godine (a koja kao takva čini sastavni dio ove presude) označen točkama B-C-D-G-H-I-B, površine 38 m²,

-k. č. 745, zvana Vrt, u naravi vrt, površine 23 m², zk. ul. 170, k. o. K., inače na Skici sudskog očevida lokacije 1 Stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 14. listopada 2020. godine (a koja kao takva čini sastavni dio ove presude) označena točkama D-E-F-G-D,

-k. č. zgr. 175/2, u naravi kuća, površine 36 m², zk. ul. 497, k. o. K., inače na Skici sudskog očevida lokacije 2 Stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 14. listopada 2020. godine (a koja kao takva čini sastavni dio ove presude) označena točkama A-B-C-D-A, i

-dio k. č. 781/2, u naravi vrt, ukupne površine 101 m², zk. ul. 173, k. o. K., i to dio koji je na Skici sudskog očevida lokacije 3 Stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 14. listopada 2020. godine (a koja kao takva čini sastavni dio ove presude) označen točkama A-B-C-D-A, površine 34 m², na način da tužitelju Š. M. preda ključeve svih vrata čije je otvaranje potrebno za fizički ulazak na sve navedene nekretnine, kao i da u tu svrhu otkloni sve prepreke i smetnje za stupanje na sve dijelove svih navedenih nekretnina, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku A. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Š. M. ukupan iznos od 18.050,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja u označenim periodima na dolje navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, i to:

-na iznos od 650,00 kuna od 31. prosinca 2018. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 31. siječnja 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 28. veljače 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 31. ožujka 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 30. travnja 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 31. svibnja 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 30. lipnja 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 31. srpnja 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 31. kolovoza 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 30. rujna 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 31. listopada 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 30. studenoga 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 700,00 kuna od 31. prosinca 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 31. siječnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 29. veljače 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 31. ožujka 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 30. travnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 31. svibnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 30. lipnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 31. srpnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 31. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 30. rujna 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 31. listopada 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 750,00 kuna od 30. studenoga 2020. godine pa do isplate i -na iznos od 750,00 kuna od 31. prosinca 2020. godine pa do isplate.“

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pri čemu podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba je osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, skice sa uviđaja sačinjene od strane sudskog vještaka geodetske struke F. V., nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke A. V. i njegovog iskaza, potom iskaza svjedoka K. V., M. M., V. O., S. M. i T. B., kao i iskaza tuženika, te uvida u spise tog suda poslovni broj P-2050/05 i Ovr-813/2015, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja radi predaje u suposjed naznačenih realnih dijelova predmetnih nekretnina, kao i zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 18.050,00 kuna na ime naknade za korištenje predmetnih dijelova utuženih nekretnina.

7. U vezi toga utvrđuje da je na kat. čest. br. 227/1 ZGR i kat. čest. br. 781/2, upisanima u zk. ul. br. 173, k. o. K. upisano 23 suvlasnika u različitim suvlasničkim omjerima, među kojima su i D. M. (sada pokojni otac tuženika), tužitelj i M. M., svaki za po 3/96 dijela, dok je na kat. čest. br. 744, iz zk. ul. br. 2015, k. o. K., u naravi vrt površine 63 m[2] upisano 10 suvlasnika u različitim suvlasničkim omjerima, od kojih D. M., tužitelj i M. M. svaki za po 3/48 dijela, a da je na nekretninama označenima kao kat. čest. br. 745, iz zk. ul. br. 170 i kat. čest. br. 175/2, iz zk. ul. br. 497, sve k. o. K. upisano više suvlasnika u različitim suvlasničkim omjerima, ali ne i tužitelj i tuženik, kao niti njihov prednik.

8. Nadalje utvrđuje kako iz prijepisa posjedovnog lista za čestice zem. 175/2, 227/1 i 744 k. o. K. proizlazi da su kao posjednici tih nekretnina, svaki u 1/3 dijela, upisani D. M., tužitelj i M. M., dok su na čest. zem. 745 i 781/2 k. o. K. upisani M. M., K. i M. odnosno R. M..

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je pravomoćnom presudom tog suda poslovni broj P-2050/05, u postupku kojeg je ovdje tužitelj pokrenuo protiv tuženikovog sada pokojnog oca D. M. i tužiteljeve sestre M. M., odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je isti vlasnik spornih nekretnina, dok je u točki III. izreke te presude odlučeno o diobi tih nekretnina, na način da se one prodaju na javnoj dražbi, a iznos podijeli između diobenika. Osim toga, utvrđuje i da je pravomoćnim rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-813/15 od 17. lipnja 2016. godine odbijen prijedlog ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja na nekretninama, jer da je utvrđeno kako stranke u tom ovršnom postupku nisu upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnina označenih kao kat. čest. br. 175/2 i 745, obje k. o. K., već da su to treće osobe koje nisu sudjelovale u parničnom postupku na temelju koje presude je podnesen prijedlog za ovrhu.

10. Nastavno utvrđuje kako iz iskaza saslušanih svjedoka i tuženika ne proizlazi da bi se upisani zemljišnoknjižni suvlasnici predmetnih nekretnina podijelili na način da bi svakome od njih pripao točno označeni-realni dio određene nekretnine, te da iz zemljišno knjižnih izvadaka za čest. zem. 745 i 175/2 k. o. K. proizlazi da niti tužitelj niti tuženik nisu upisani kao vlasnici ili suvlasnici ovih nekretnina, kao niti njihov otac A. M. pok. Š., te da isto proizlazi i iz posjedovnih listova za navedene čestice.

11. Sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj u ovoj parnici traži od tuženika predaju u suposjed naznačenih dijelova predmetnih nekretnina na kojima je uknjiženo suvlasništvo više drugih osoba, a da se parnične stranke, njihovi prednici i ostali upisani zemljišnoknjižni suvlasnici nisu nikada podijelili u odnosu na te nekretnine na način da bi tužitelju pripali njihovi realni dijelovi koji su predmet tužbenog zahtjeva, pa pozivom na odredbe članaka 37. stavak 4., 42. stavak 1., 46., 161. i 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u nastavku teksta: ZV) utvrđuje neosnovanim zahtjev tužitelja radi predaje u posjed utuženih nekretnina.

11.1. Naime, u vezi toga utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da je suvlasnik realnih dijelova prijepornih nekretnina u 1/2 dijela, niti da mu upravo tuženik brani suposjed tih nekretnina, odnosno da mu nezakonito sprječava i onemogućava suposjed, jer da iz iskaza tuženika proizlazi da ključeve od kuće koja se nalazi na prijeporu ima njegova majka, te da tužitelj od istoga nije nikada zatražio predaju predmetnih nekretnina u suposjed.

12. Pri tome utvrđuje da bi tuženik u slučaju kada bi bio nepošteni posjednik prijepora bio dužan platiti tužitelju naknadu za korištenje tuđe stvari, i to u visini zakupnine koju bi tužitelj mogao ostvariti, ali s obzirom na utvrđenje neosnovanosti naznačenog zahtjeva tužitelja radi predaje predmetnih nekretnina u suposjed, utvrđuje neosnovanim i njegov zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 18.050,00 kuna na ime naknade za korištenje predmetnih dijelova utuženih nekretnina, jer da tužitelj između ostalog nije dokazao da bi tuženik bio u posjedu upravo označenih dijelova prijepornih nekretnina, odnosno da bi tužitelj bio vlasnik tih (realnih) dijelova prijepora.

13. Iz navedenih razloga odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

14. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

15. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nisu počinjene neke od tih povreda.

16. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, a zbog kojih se ta presuda ne bi mogla ispitati.

17. Neosnovano tužitelj sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je njegov punomoćnik, kako tvrdi u žalbi, ispričao izostanak tužitelja s ročišta na kojem je određeno provođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, pa neprovođenjem tog dokaza zbog neopravdanog izostanka uredno pozvanog tužitelja s ročišta od 15. veljače 2021. godine istome nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom.

18. Međutim, u pravu je tužitelj kada upućuje na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se u ovoj fazi postupka ne može prihvatiti kao pravilna niti primjena relevantnog materijalnog prava.

19. Naime, iz sadržaja predmetne tužbe proizlazi kako tužitelj tvrdi da je suvlasnik predmetnih nekretnina, te u tužbenom zahtjevu traži predaju u suposjed tih nekretnina, s time da je u odnosu na pojedine od tih nekretnina (kat. čest. br. 744, iz zk. ul. br. 2015 i kat. čest. br. 781/2, iz zk. ul. br. 173, sve k. o. K.) zatražio predaju u suposjed dijelova tih nekretnina pobliže označenih na skici sudskog očevida sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. (list 80-84 spisa), dok je u pogledu preostalih utuženih nekretnina, označenih kao kat. čest. zgr. 227/1, 745 i 175/2, sve k. o. K., postavio zahtjev za predaju u suposjed cjelokupne površine tih nekretnina.

20. Dakle, s obzirom na navedeno, okolnost da tužitelj nije isključivi vlasnik točno određenih (realnih) dijelova utuženih nekretnina, protivno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, nije od značaja za odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu, jer tužitelj u ovoj parnici ne traži predaju u isključivi posjed predmetnih nekretnina, već njihovu predaju u suposjed, u vezi čega valja navesti da se suvlasništvo u smislu odredbe članka 38. stavak 1. ZV-a proteže na svaki dio nekretnine koja je u suvlasništvu neke osobe, što znači da istoj u skladu s odredbom članka 46. stavak 1. istog Zakona pripada pravo na zaštitu prava suvlasništva i u odnosu na točno određeni (realni) dio te nekretnine, a to stoga jer se suvlasnička prava koja su definirana odredbom članka 30. stavak 2. ZV-a, među kojima je i pravo posjedovanja nekretnine u suvlasništvu, odnose na svaki dio takve nekretnine.

21. Gore navedeno znači da bi tužitelju, ukoliko bi se u ovom postupku utvrdilo da je isti suvlasnik prijepornih nekretnina, te da se u njihovom posjedu nalazi tuženik koji neosnovano odbija predati te nekretnine tužitelju u suposjed, pripadalo u smislu odgovarajućih odredaba ZV-a (Glava 7. tog Zakona) pravo na zaštitu suposjeda i u odnosu na naznačene realne dijelove utuženih nekretnina, kako su identificirani i označeni u spomenutoj skici sudskog očevida vještaka V., kao i u tužbenom zahtjevu.

22. Pri tome okolnost da su na nekretninama označenima kao kat. čest. br. 227/1, 781/2 i 744, sve k. o. K. osim tužitelja i pravnog prednika tuženika D. M. kao suvlasnici uknjižene i neke druge osobe, ne znači da zbog toga, kako implicitno proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, tužitelju ne bi pripadalo pravo na zaštitu prava suvlasništva na tim parcelama u odnosu na tuženika, a to stoga jer je isti zahtjev za predaju u suposjed ovlašten istaknuti samo u odnosu na one suvlasnike koji se nalaze u posjedu utuženih nekretnina i koji mu bez osnove odbijaju predati iste u suposjed, a ne i u odnosu na preostale uknjižene suvlasnike.

23. Što se pak tiče nekretnina označenih kao kat. čest. br. 745 i 175/2, sve k. o. K., u pogledu kojih prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj, tuženik i njihov pravni prednik nisu upisani kao (su)vlasnici tih čestica, propušteno je raspraviti i utvrditi (ne)osnovanost tvrdnji tužitelja da se radi o nekretninama na kojima je isti predmnijevani suvlasnik, te u tom smislu cijeniti sadržaj priložene dokumentacije, kao i iskaze saslušanog tuženika i svjedoka, koje dokaze (sadržaj priložene dokumentacije i iskaze svjedoka) je sud prvog stupnja propustio cijeniti i na okolnost navoda tužitelja da se tuženik nalazi u isključivom posjedu utuženih nekretnina i da ih neosnovano odbija predati u suposjed tužitelju, pa se ne može za sada prihvatiti kao pravilan zaključak suda kako tužitelj nije dokazao da mu upravo tuženik brani suposjed prijepornih nekretnina, odnosno da mu nezakonito sprječava i onemogućava suposjed, te da tužitelj nije nikada od tuženika zatražio predaju predmetnih nekretnina u suposjed, pa da bi posljedično tome bio neosnovan i zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 18.050,00 kuna na ime naknade za korištenje predmetnih nekretnina, jer je prvostupanjski sud u tom pogledu cijenio samo stranački iskaz tuženika, a ne i ostale provedene dokaze, na koje pobliže ukazuje tužitelj u žalbi.

24. U vezi toga valja navesti kako okolnost da bi pravomoćnom presudom tog suda poslovni broj XVII P-2050/05 od 03. lipnja 2011. godine (točka III. izreke te odluke) bila razvrgnuta suvlasnička zajednica između stranaka tog postupka u odnosu na ovdje prijeporne parcele, a pod uvjetom da ta odluka ima pravni učinak, u smislu odredbe članka 55. stavak 1. ZV-a, ne znači da bi samim time došlo do prestanka suvlasništva tih osoba na utuženim nekretninama, jer bi potonja presuda eventualno mogla predstavljati samo pravni temelj za prestanak suvlasništva, do čega bi moglo doći tek realizacijom određene civilne diobe.

25. Budući je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, pri čemu je neosnovano odustao od provođenja dokaza saslušanjem predložene svjedokinje G. M., to je uvaženjem žalbe tužitelja i primjenom odredbe članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu u točki I. njezine izreke, a posljedično tome i odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki II. izreke, te vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje.

26. U skladu s odredbom članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

27. U nastavku postupka sud prvog stupnja će nakon što provede dokaz saslušanjem svjedokinje G. M., ponovnom ocjenom svih provedenih dokaza, na način kako je propisano odredbom članka 8. ZPP-a, utvrditi sve činjenice koje su od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu, pa tako i one na koje je ukazano u obrazloženju ovog rješenja, nakon čega će ponovno odlučiti o tom zahtjevu, kao i o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova parničnog postupka. Pri tome će u slučaju da (ukoliko) utvrdi da tužitelju pripada pravo na naknadu izgubljene koristi koju u ovoj parnici potražuje od tuženika voditi računa o tome da se u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju odredbe članaka 164. i 165. ZV-a, te da je u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje bi tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, pri čemu pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

U Rijeci, 25. rujna 2024. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar, v.r.