Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1763/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz O., OIB:….., zastupan po L. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB: …..zastupan po odvjetnicima iz O. d. L. & P. iz Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-1043/2019 od 13. prosinca 2021. i protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-1043/2019 od 19. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-1043/2019 od 13. prosinca 2021.

r i j e š i o  je

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-1043/2019 od 19. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 1., čl. 4., čl. 5. i čl. 6. Ugovora o kreditu br. 9012337441 od 14.03.2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.982,65 kn sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos, a toč. III) izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.825,00 kn u roku od 15 dana.

2. Također je pobijanim rješenjem od 19.10.2022. naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju i daljnji parnični trošak za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 375,00 kn u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je odluka nerazumljiva i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presude Visokog Trgovačkog suda pod posl. br. Pž-7129/13 i Pž-6632/17 promašeno jer da se navedene presude ne odnose na predmetni ugovor, te da je sud pobijanu presudu donio polazeći od pogrešne pretpostavke da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako da je isti prestao isplatom kredita. Navodi da je sklapanje predmetnog ugovora bio odraz stvarne volje ugovornih strana, pa da je utvrđivanje ništetnosti bilo koje odredbe takvog ugovora bespredmetno. Navodi da su predmetne odredbe bile jasne i razumljive, te da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora poštivao tada važeću zakonsku regulativu prema kojoj nije imao obvezu definiranja parametra promjenjivosti kamatne stope. Navodi da ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope niti u jednom trenutku nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je neosnovano tužitelju omogućiti položaj kao da je sklopljen kredit s fiksnom kamatnom stopom jer da takav ugovor nije postojao, a na taj način da se tužitelja stavlja u povoljniji položaj od onog kojeg je imao u trenutku sklapanja ugovora. Navodi da je kamatna stopa tijekom trajanja kredita bila manja od zakonom dopuštene, pa da njegovo postupanje nije bilo protivno prisilnim propisima. Navodi da je sud pogrešno izveo zaključke o istaknutom prigovoru zastare jer da prema niti jednom propisu podnošenje tzv. kolektivne tužbe (tužba za zaštitu kolektivnih interesa) ne prekida zastaru za konkretno potraživanje. Osporio je i odluku o trošku postupka.

5. Također tuženik navodi da je sud pobijanim rješenjem neosnovano priznao tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude jer da taj trošak nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

6. Odgovor na žalbu nije podnijet.

7. Žalba je neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijelova ugovornih odredbi čl. 1., čl. 4., čl. 5. i čl. 6 Ugovora o kreditu, br. 9012337441 od 14.03.2007. zaključenog između stranka koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, uz stitucijski zahtjev na povrat novčane razlike nastale primjenom te odredbe. re

9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da su stranke međusobno zaključile predmetni Ugovor o kreditu br. 9012337441 kojim se tuženik kao kreditor obvezao tužitelju kao korisniku kredita i protivnika osiguranja staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 19.302,76 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita

- da je tužitelju predmetni kredit odobren za kupnju vozila

- da je čl. 4. ugovoreno da se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10% godišnje, s time da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) i sadržana je u anuitetima, te dospijeva na naplatu zajedno s njima

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. i presudama Visokog Trgovačkog suda RH pod posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018., koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda RH pod posl. br. Revt-249/2014 od 09.04.2015. i Rev - 2221/2018 od 03.09.2019. utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tuženik ) povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika,

- da je sud vezan utvrđenjima iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača temeljem čl. 502.c ZPP-a.

- da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012 u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim,

- da je nesporno tuženik bio sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik)

- da iz provedenog vještačenja po vještaku financijsko knjigovodstvene struke, a čiji nalaz sud prihvaća kao stručan i nepristran, proizlazi da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi, preplatio tuženiku po osnovu povećanja kamatne stope iznos od 6.982,65 kn. 10. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 322., čl. 323. st. 1., čl. 324., čl. 327 i čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) prihvaća tužbeni zahtjev. Također prvostupanjski sud odbija prigovor zastare jer da je zastara u konkretnom slučaju počela ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a od tada do utuženja da nije protekao opći petogodišnji rok. Odluku o trošku donosi primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

11. Nadalje donoseći pobijano rješenje od 19.10.2022. prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužitelj zahtijevao naknadu troška za pristup na ročište za objavu održano 13.12.2021.

- da je punomoćnik tužitelja pristupio na navedeno ročište, pa da mu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada zatraženi trošak u visini od 375,00 kn.

12. Ispitujući pobijane odluke ( presudu i rješenje ) i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev, te tužitelju dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu.

14. U odnosu na žalbu protiv pobijane presude ističe se slijedeće.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, te je pravilno uvažio direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a prema kojoj odredbi je sud vezan za utvrđenja iz takvog postupka, ukoliko se stranka na ta utvrđenja pozove u posebnoj parnici radi ostvarenja svojih prava potrošača na naknadu, kao što je to bio slučaju u konkretnom predmetu.

16. Naime, nesporno se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu pod posl. br. P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa, a predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i Presudom Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev-249/14 od 09.04.2015.g. utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03, dalje ZZP/03 ) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.g. pa nadalje, protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), te suprotno odredbama ZOO-a.

17. Stoga navedene sudske odluke imaju učinak pravno relevantne činjenice i u ovom postupku iz razloga što se iste odnose na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u svezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g. u kojem razdoblju je zaključen i predmetni Ugovor o kreditu.

18. Pri tom prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio samo na utvrđenjima iz predmetne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, već je cijenio i dokaze provedene tijekom ovog postupka tj. dokumentaciju priloženu spisu i provedeno financijsko vještačenje.

19. Nadalje u odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ( 14.03.2007. ) bio na snazi ZZP/03 koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u trgovačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa.

20. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca ( st. 2. ). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati ( st. 4. ).

21. Isto tako odredbom čl. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

22. Također je odredbom čl. 87. ZZP/03 bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, s time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

23. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama proizlazi da je odredba čl. 4. koja se odnosi na ugovornu kamatu i promjenljivu kamatnu stopu bila vidno istaknuta, odnosno da je ta ugovorna odredba bila lako uočljiva. Isto tako proizlazi i da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope u skladu s Odlukom o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila iz čega proizlazi da je ta ugovorna odredba bila jasna. Stoga je potrebno ocijeniti da li je predmetna ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi bila razumljiva tužitelju kao potrošaču posljedično čemu da li je ista poštena u smislu naprijed navedene zakonske odredbe čl. 84. ZZP/03.

24. Naime, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je takva odredba poštena, već je u okviru ocjene poštenosti, potrebno u skladu s čl. 81. st. 1. ZZP/03 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

25. Cijeneći sadržaj predmetne ugovorne odredbe kojom je ugovorna promjenjiva kamatna stopa temeljem Odluke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, ocjena je i ovog suda da je ista za prosječnog potrošača posve nerazumljiva. Naime, navedenom odredbom općenito je promjena kamatne stope vezana za akt tuženika, s time da se nedvojbeno radi o dokumentu koji je stručan i kao takav razumljiv isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, te koji se bave bankarskim poslovanjem slijedom čega sud zaključuje da te odluke koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu mogle biti razumljive.

26. Naime, ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a. Također ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. Obzirom na iznijeto, po stavu ovog suda unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako je to učinio tuženik u konkretnom slučaju može se ocijeniti suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca.

27. Predmetnom odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu određeno je samo koliko iznosi kamata na dan sklapanja tog ugovora ( 5,10% godišnje ) iz čega proizlazi da su samo navedeni podaci tužitelju u trenutku sklapanja ugovora bili poznati, dok ostali podaci, odnosno kriteriji temeljem kojih će se ta kamatna stopa od 5,10% godišnje mijenjati nisu bili niti određeni, niti odredivi, već je buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva. Dakle, predmetni ugovor ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno za očekivati da je tužitelj kao prosječan potrošač bio u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta, odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja.

28. Pri tom tijekom postupka tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je u konkretnom slučaju tužitelju prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu, na valjan i njemu razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

29. Slijedom navedenog, a kako predmetne odredbe uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, te načelu zabrane zlouporabe prava, to su iste ništetna, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. 30. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu poštovao važeću zakonsku regulativu iz razloga je utvrđeno da tuženik kao trgovac nije postupao sukladno odredbama ZZP/03 i ZOO-a.

31. Nadalje u odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je nesporno zakonom dozvoljeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužitelju skrenuo pozornost na jasne parametre o kojima ta promjena kamatne stope u budućem razdoblju ovisi. Stoga prvotno ugovorena kamatna stopa od 5,10 % nije fiksna, već se radi o visini kamatne stope koja je tužitelju bila poznata u vrijeme ugovaranja i na koju je pristao. 32. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u svezi utvrđivanja visine kamatne stope obzirom na objektivne kreiterije jer sud nije ovlašten revidirati ugovor na način da izmijeni sadržaj nepoštene ugovorne odredbe, niti na način da ju svede na pravičnu mjeru, niti na način da se primijene dispozitivne odredbe nacionalnog prava, niti na način da uvaži objektivne kriterije, već nepoštenu odredbu samo može izuzeti iz primjene (proglasiti ju ništetnom). Revizija nepoštenih odredbi značila bi njihovo djelomično ostavljanje na snazi, a takvu mogućnost odredbe o ništetnosti ne predviđaju. Zbog toga je pravilno tijekom postupka visina restitucijskog zahtjeva utvrđena kao razlika između stvarno plaćene kamate u utuženom razdoblju u odnosu na visinu početno ugovorene kamatne stope.

33. Pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare tužiteljeve tražbine. Naime, u konkretnom slučaju je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, te zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača ( pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VS RH od 31. siječnja 2022.g. ). Navedeno znači da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu pod posl. br. P- 1401/12 za zaštitu kolektivnih prava ( tijekom 2012.g. ) prekinut tijek zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, dok je pravomoćnim okončanjem tog spora zastara počela teći ispočetka, s time da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare u smislu odredbe čl. 245. ZOO-a.

34. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, a kojom je utvrđena nepoštenost odredbi o promjenjivoj redovnoj kamati prema jednostranoj odluci banke postala je pravomoćna 13.06.2014.g. ( VTS Pž-7129/13). Kako predmetno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godine u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, to od 13.06.2014. do utuženja nije protekao rok od 5 godina, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. 35. Pravilno je prvostupanjski sud i obvezao tuženika na povrat zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa u smislu odredbe čl. 1115.

prilikom

ZOO-a. Naime, tuženik se kao trgovac, u konkretnom slučaju, nije ugovaranja promjenjive kamatne stope, vodio načelom savjesnosti i poštenja slijedom čega je isti nesavjesni stjecatelj.

36. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno

ne

postavljenim tužbenim zahtjevom. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

37. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

38. U odnosu na žalbu protiv pobijanog rješenja ističe se slijedeće.

39. Pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem dosudio tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude.

40. Naime, prema odredbi čl. 335. ZPP-a ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, a istu određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište, a na koji poziv su se stranke dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju brojne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude). Također na navedenom ročištu, osim objave sadržaja presude, sud sukladno odredbi čl. 336. ZPP-a ukratko iznosi i razloge presude, odnosno usmeno obrazloženje presude. Imajući u vidu navedene odredbe, proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano sa pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ( NN 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/105/14 ), te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama ( NN Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 ) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, potom dostave presude obzirom da se ista u pravilu izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Stoga stranci zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetniku, pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a ( VS RH Rev-832/22 od 22.03.2022. ).

41. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 25. rujna 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec