REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4030/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i dr. sc. Jadranka Juga članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Valentina Božiček, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-330/2024-3 od 5. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-54/2022-42 od 9. veljače 2024., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-330/2024-3 od 5. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-54/2022- 42 od 9. veljače 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

2. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

5. Može li se tužitelj ekonomske struke, smatrati prosječnim potrošačem u odnosu na kojeg Zakon o zaštiti potrošača pruža zaštitu?“.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Naime, postupajući u skladu sa odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje navodi se da je o istom ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022., a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

5.1. U odnosu na drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje, ukazuje se da ta pitanja nisu važna s obzirom da pobijana odluka, i u njoj izraženo pravno shvaćanje, ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama poslovni broj Revt-249/14, Rev-2245/17, Rev-3142/2018 i dr., a također nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u Revd-1303/2024 od 26. siječnja 2024.). Konačno, u odnosu na peto postavljeno pitanje navodi se da odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

6. Stoga je, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina