REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3958/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Meri Blaslov Pavasović, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Lesnine H d.o.o., OIB 36998794856 iz Zagreba, Slavonska avenija 106, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Kožar, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-273/2023-2 od 13. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6742/2021-20 od 20. listopada 2023., na sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-273/2023-2 od 13. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6742/2021 od 20. listopada 2023.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:
„U situaciji kada se tužitelj kao tuženikov radnik koristi pravom na prekid rada iz odredbe čl. 134. st. 4. i st. 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19-dalje ZoR); ima li pravo od tuženika kao poslodavca za razdoblje u kojem se koristio tim pravom i nije radio potraživati neoporezive naknade (božičnicu, regres, jubilarnu nagradu i sl) ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da za prekid rada ne postoji krivnja poslodavca?“
Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi odluke ovoga suda broj Revr- 602/15 od 22. veljače 2017. i Revr-831/2007 od 5. veljače 2008.
2. U odgovoru na prijedlog tužiteljica se istom protivi i predlaže ga odbaciti.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. U ovoj su pravnoj stvari sudovi nižeg stupnja utvrdili da tužiteljica nije radila kod tuženika zbog njegove isključive krivnje jer je njegova odluka o otkazu radnog odnosa tužiteljici pravomoćno utvrđena nedopuštenom te je naloženo da ju vrati na radno mjesto. Prema tome, pitanjem tuženik polazi od pogrešne pretpostavke i subjektivne tvrdnje o tome da za prekid rada ne postoji njegova krivnja kao poslodavca što ne odgovara činjenicama utvrđenim u postupku. Stoga je pozivanje tuženice na odluke ovoga suda bez utjecaja, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
