Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-12197/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Mineral-Sekuline d.o.o. Zagreb i okrivljenice RĐ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Mineral-Sekuline d.o.o. Zagreb i okrivljenice RĐ, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 14. listopada 2022. godine, broj: 17.Pp-12636/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Mineral-Sekuline d.o.o. Zagreb, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci pobijane presude, temeljem članka 33. stavka 1. i članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura), koju je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku od jednog mjeseca, po primitku ove presude.

II U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Mineral-Sekuline d.o.o. Zagreb, te se u cijelosti odbija kao neosnovana žalba okrivljenice RĐ, kao odgovorne osobe i pobijana presuda se potvrđuje.

III Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV Okrivljenici se na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona u cijelosti oslobađaju obveze naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je temeljem citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi Mineral-Sekuline d.o.o. Zagreb izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, dok je okrivljenici RĐ, kao odgovornoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od po 300,00 (tristo) kuna.

2.Istom presudom okrivljenici su u cijelosti oslobođeni od obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

3.Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede materijalnog prava, navodeći u bitnom da se za istu kalendarsku 2020. godinu vodi prekršajni postupak radi nepodnošenja statističkog izvještaja, pa da stoga ne mogu biti kažnjeni dva puta za istu godinu radi nepodnošenja financijskog izvještaja. Predlažu da se pobijana presuda ukine.

4. Okrivljenici predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5.Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, na temelju rezultata dokaznog postupka, a naročito temeljem pisane obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. godinu, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su okrivljenici počinili prekršaj za koji ih se tereti optužnim aktom, slijedom čega ih je utemeljeno na zakonu proglasio krivim. Za okrivljenje iz izreke pobijane presude, prvostupanjski sud dao je valjane razloge o odlučnim činjenicama u obrazloženju svoje odluke, a navedene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenika da se uz ovaj prekršajni postupak vezan uz nedostavljanje financijskih izvještaja u propisanom roku Fini za javnu objavu, vodi još jedan postupak koji je također vezan za istu godinu, konkretno 2020. ali se odnosi na nedostavljanja Fini financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe, potrebno je istaknuti da se u konkretnom slučaju ne radi o prekršajnim postupcima koji se vode radi istog prekršaja. Naime radi se o dvije različite obveze poduzetnika te su za propuštanje istih propisane i odvojene sankcije, slijedom čega okrivljenici neosnovano ističu da bi se radilo o istom prekršaju jer se u oba postupka radi o financijskim izvještajima vezanim uz istu 2020. godinu, a što da predstavlja povredu materijalnog prekršajnog prava. Slijedom istaknutog, okrivljenici su pravilno proglašeni krivim za prekršaj koji im se stavlja na teret u ovom prekršajnom postupku.

9. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne pravilno odmjerio novčanu kaznu okrivljenicima, vodeći računa o okolnostima iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je okrivljenoj pravnoj osobi primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, što je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ujedno i opći minimum novčane kazne propisan člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona.

10. Međutim, potrebno je istaknuti da se prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Kako je u međuvremenu, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22), koji sada člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisuje neznatno niži opći minimum novčane kazne za pravnu osobu, u odnosu na opći minimum koji je tom odredbom zakona bio propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, to je u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona trebalo primijeniti novi zakon kao blaži za okrivljenu pravnu osobu. Naime, računajući po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 opći minimum novčane kazne od 2.000,00 kuna u vrijeme počinjenja prekšaja iznosio je 265,45 eura, dok je prema sadašnjoj odredbi članka 33. stavka 1. Prekršajnog zakona isti 260,00 eura. Stoga je ovaj sud, uvažavajući okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud prilikom odmjere visine kazne, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni okrivljenoj pravnoj osobi, maksimalno je ublaživši do visine propisanog općeg minimuma novčane kazne za ovu vrstu okrivljenika, kao pod točkom I izreke ove presude.

11. Razmatrajući odluku o kazni izrečenu okrivljenici RĐ, kao odgovornoj osobi, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne imao u vidu sve relevantne okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona, tako da je okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena novčana kazna daleko ispod propisanog minimuma za ovakvu vrstu prekršaja i to blizu općeg minimuma novčane kazne propisanog za fizičku osobu člankom 33. stavkom 3. Prekršajnog zakona.

12. Ovaj sud ističe da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja, 1. siječnja 2023. stupio na snagu i Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22) a kojim je sada za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana je novčana kazna u rasponu od 660,00 eura do 2.650,00 eura, dakle, u neznatno blažem iznosu nego što je bila propisana u vrijeme počinjenja prekršaja. Konkretno u vrijeme počinjenja prekršaja novčana kazna bila je propisana u rasponu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za pravnu osobu, što je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosilo 1.327,23 eura do 13.272,28 eura, dok ja za odgovornu osobu u pravnoj osobi bila propisana u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, što je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosilo 663,61 eura do 2.654,46 eura. Iako se, kao što je već naprijed navedeno, prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta primijenit će se najblaži propis za počinitelja, ovaj sud prilikom donošenja ove odluke nije izmijenio pravnu oznaku djela i primijenio novi zakon kao blaži u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu. To stoga što je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu izrekavši okrivljenoj odgovornoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 300,00 kuna, koja kazna je već po prvostupanjskom sudu izrečena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona daleko ispod minimuma novčane kazne propisanog za ovakvu vrstu prekršaja, a što ujedno predstavlja i ublaženu novčanu kaznu po Zakonu o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22). Stoga prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa iz razloga što po mišljenju ovog suda primjena Zakona o izmjenama Zakona o računovodstvu ne bi dovela do povoljnijeg položaja okrivljene odgovorne osobe u ovom prekršajnom postupku.

13. Ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenicima u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

14. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od jednog mjeseca po primitku ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

15. Odluka o oslobađanju okrivljenika od obveze naknade troškova prvostupanjskog postupka utemeljena je na zakonu i valjano obrazložena u prvostupanjskoj odluci, a iz istih razloga je i ovaj sud okrivljenike oslobodio u cijelosti od obveze naknade troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, nastalih pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljene odgovorne osobe i opstanak okrivljene pravne osobe.

16. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 25. rujna 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.