REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II-8 Kr-10/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća, te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika G. G. zbog kaznenog djela iz članka 361. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 22. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije, odlučujući, na temelju članka 55. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/2004. - dalje: ZOMPO), po službenoj dužnosti o rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. rujna 2024. broj Kv I-40/2024-38, u sjednici održanoj 25. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. rujna 2024. broj Kv I-40/2024-38 kojim je na temelju članka 55. stavka 1. u vezi s člankom 12. stavkom 1. točkom 1. ZOMPO-a odbijena zamolba Osnovnog kaznenog suda Skopje, Odjela za izvršenje sankcija, broj: 02 KUIKP-737/20 od 15. travnja 2024. za izručenje G. G. Republici Sjevernoj Makedoniji radi izvršavanja kazne zatvora zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 361. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 22. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. rujna 2024. broj Kv I-40/2024- 38, na temelju članka 55. stavka 1. u vezi s člankom 12. stavkom 1. točkom 1. ZOMPO-a, odbijena je zamolba Osnovnog kaznenog suda Skopje, Odjela za izvršenje sankcija broj 02 KUIKP-737/20 od 15. travnja 2024. za izručenje G. G. Republici Sjevernoj Makedoniji radi izvršavanja kazne zatvora zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 361. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 22. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije u trajanju jedne godine i šest mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Osnovnog kaznenog suda Skopje K. broj 1129/18 od 20. studenog 2019.
2. Sud prvog stupnja je rješenje sa spisom predmeta dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi njegovog ispitivanja u smislu odredbe članka 55. stavka 1. ZOMPO-a.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP), koji se na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku prema odredbi članka 81. ZOMPO- a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
3.1. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske se svojim podneskom broj Ksm-DO- 172/2024-2 od 12. rujna 2024. očitovalo na način da smatra prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. rujna 2024. broj Kv I-40/2024-38 treba potvrditi.
4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u skladu s odredbom članka 55. stavka 1. ZOMPO-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je Županijski sud u Velikoj Gorici pravilno zaključio da nije ostvarena zakonska pretpostavka za prihvaćanje zamolbe te za izručenje G. G. Republici Sjevernoj Makedoniji.
5. Naime, iz podataka u spisu predmeta broj Kv I-40/2024 proizlazi da je izručenik dana 13. travnja 2024. lišen slobode na graničnom prijelazu Međunarodne zračne luke „Dr. Franjo Tuđman“ i to na temelju raspisane međunarodne potrage Interpola Republike Sjeverne Makedonije broj ID2017/189954 od 27. studenog 2020. Nakon toga je prvostupanjskom sudu dostavljena i zamolba s pratećom dokumentacijom Osnovnog kaznenog suda Skopje, Odjela za izvršenje sankcija, Republike Sjeverne Makedonije pod brojem 02 KUIKP-737/20 od 15. travnja 2024. kojom se traži njegovo izručenje radi izvršenja kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 361. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 22. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije. 14. travnja 2024. zaprimljen je dopis Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Službe za međunarodnu policijsku suradnju pod brojem Klasa: 214-10/24-01/540 (list 91 spisa predmeta Kir-339/2024), iz kojeg proizlazi da je Interpol Lyon (Generalno tajništvo Interpola) obavijestio nadležna tijela Republike Hrvatske da je međunarodna potraga Republike Sjeverne Makedonije za G. G. u međuvremenu suspendirana.
6. Izručenik je prilikom dovođenja pred suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici u svome iskazu naveo da se protivi izručenju Republici Sjevernoj Makedoniji s obzirom na to da mu je u vezi s kaznenim djelom zbog kojeg se traži njegovo izručenje u Republici Grčkoj dodijeljen politički azil, a to da je vidljivo iz odluke nadležnih tijela Republike Grčke kojom mu je dodijeljen status izbjeglice u toj državi.
6.1. Takva tvrdnja izručenika potkrijepljena je dokumentacijom koja se nalazi u spisu predmeta broj Kv I-40/2024 i to prvenstveno odlukom Helenske Republike - Ministarstva iseljeništva i azila, žalbenog tijela Glavnog tajništva za imigracijsku politiku od 21. lipnja 2023. (list 767-768 spisa predmeta) kojom je izručeniku, vezano za kazneno djelo, presudu i kaznu zbog koje se traži njegovo izručenje, priznat status izbjeglice u Republici Grčkoj.
7. Slijedom prethodno navedenog, a imajući u vidu načelo međusobnog povjerenja među državama članicama Europske unije koje, sukladno članku 141.c Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 55/2001. - ispravak, 76/2010. i 5/2014. - dalje: Ustav), zahtijeva od domaćih tijela državne vlasti, uključujući i tijela sudbene vlasti, da poštuju odluke o opravdanosti priznanja izbjegličkog statusa i odgovarajuće zaštite koje su donijela nadležna tijela drugih država članica u ovom kaznenom predmetu od ključne je važnosti okolnost da izručenik, prema Ženevskoj konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. i Protokolu o statusu izbjeglica iz 1967., ima priznati status izbjeglice, koji mu je priznala država koja nije zamoljena za izručenje (Republika Grčka). Navedenu okolnost nadležna tijela zamoljene države, a to je u ovom slučaju Republika Hrvatska, moraju uzeti u obzir prilikom ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za udovoljenje zamolbi državi moliteljici (Republici Sjevernoj Makedoniji) u smislu je li njegovo izručenje u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja („non- refoulement“). Pritom treba napomenuti kako to načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja („non-refoulement“) apsolutno zabranjuje prisilno udaljenje izbjeglica i tražitelja azila ako im prijeti ozbiljna opasnost od proganjanja i predstavlja temeljnu odrednicu međunarodnog sustava zaštite izbjeglica propisanu člankom 33. stavkom 1. Ženevske konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. te temeljno načelo od kojeg nisu dozvoljena nikakva odstupanja pa je, kao takvo, obvezujuće za sve države.
7.1. Naime, članak 33. stavak 1. Ženevske konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. propisuje da nijedna država ugovornica ne smije ni na koji način protjerati niti silom vratiti („refouler“) izbjeglicu na granice teritorija gdje bi njezin život ili sloboda bili ugroženi zbog njene rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj društvenoj grupi ili njezinih političkih mišljenja, a koje načelo je sadržano i u članku 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/2015. i 127/2017. - dalje: ZoMiPZ), kojim su precizno propisana načela, uvjeti za postupak odobrenja međunarodne zaštite i privremene zaštite, status, prava i obveze tražitelja međunarodne zaštite, azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, stranaca pod privremenom zaštitom te uvjeti i postupak poništenja i prestanka azila, supsidijarne i privremene zaštite. Izuzeće od načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja propisano je člankom 33. stavkom 2. Ženevske konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. i ono se isključivo odnosi na situaciju kada se izbjeglica iz opravdanih razloga smatra opasnom za sigurnost zemlje u kojoj se nalazi ili koja, nakon što je pravomoćno osuđena za osobito teško kazneno djelo, predstavlja opasnost za zajednicu te zemlje, a to ovdje konkretno nije slučaj s obzirom na nespornu činjenicu da izručenik od 21. lipnja 2023. uživa status izbjeglice te živi i radi u Republici Grčkoj.
7.2. Stoga, a imajući u vidu nedvojbenu činjenicu da izručenik G. G., na temelju odluke o priznavanju izbjegličkog statusa od strane nadležnih tijela Republike Grčke, na području Europske unije uživa valjanu i zakonito stečenu zaštitu, svaka odluka u ovom kaznenom predmetu kojom bi on, usprkos tako stečenom statusu i odluci kojom mu se priznaje status izbjeglice, bio izručen Republici Sjevernoj Makedoniji predstavljala bi direktnu povredu članka 141.c Ustava i povredu načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja („non-refoulement“), a kojeg je Republika Hrvatska u obvezi poštovati i to ne samo iz razloga što je i sama članica Europske unije, već i zbog činjenice da je potpisnica i članica Ženevske konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. i Protokola o statusu izbjeglica iz 1967.
8. Slijedom prethodno iznesenog trebalo je, temeljem članka 55. stavka 1. ZOMPO- a, potvrditi rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 25. rujna 2024.
Predsjednik Vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
