Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7812/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednika vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene A. B. S., zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), rješavajući o žalbi okrivljene, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 7. svibnja 2024., poslovni broj: Pp- 11155/2023-3, na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljene A. B. S. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljena je obvezana naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 30 od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljena A. B. S. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude.

1.1. Istom presudom okrivljena je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena je pravodobno, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog, bez navođenja i jedne konkretne okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljene zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Suprotno tvrdnji žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7. Stoga je sud u dokaznom postupku, između ostalog, izvršio uvid u obavijest o počinjenom prekršaju od 14. rujna 2021. i obrazac-podaci o vozaču broj: xxxx, a iz kojih proizlazi da je kritične prigode, a kada je počinjen prekršaj kažnjiv po čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vozilom reg. oznake ST 269-PU upravljala okrivljenica, te da je ona kao vlasnica vozila dostavila podatke, a što je i sama potvrdila u svojoj obrani.

8. Izvršen je uvid u izvješće o počinjenom prekršaju od 13. rujna 2021., a koje na temelju čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona predstavlja dokaz u prekršajnom postupku, te se smatra vjerodostojnim budući da ga je sastavila službena osoba u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, nakon neposrednog opažanja radnje počinjenja prekršaja, a iz kojeg izvješća proizlazi da se kritične prigode Pp-11155/2023-3 3 osobno vozilo marke Toyota reg. oznaka xxxx kretalo kolnikom Ceste dr. Franje Tuđmana iz smjera zapada u smjeru istoka, te da je dolaskom do postavljenog pokretnog semafora na kolniku vozač nastavio smjer kretanja ravno iako je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu.

9. Također u dokazne svrhe izvršen je uvid u videosnimku od 13. rujna 2021., a iz koje proizlazi da je vozač vozila reg. oznake xxxx dana 13. rujna 2021. u 09:16 sati, upravljao istim u Kaštel Sućurcu, na Cesti dr. Franje Tuđmana, od smjera zapada u smjeru istoka, te dolaskom do mjesta na kojem se prometom upravlja privremenom postavljenom prometnom signalizacijom nije zaustavio svoje vozilo na znak crvenog svjetla, već je zadržao smjer kretanja

10. Temeljem naprijed navedenih dokaza koji su pribavljeni službenim putem, i po pravilima struke, a koje dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljena počinila prekršaj činjenično i pravno označen i kvalificiran kao u izreci prvostupanjske presude, a s obzirom da na njezinoj strani nisu utvrđene okolnosti koje bi isključivale njezinu prekršajnu odgovornost trebalo ju je proglasiti krivom i odgovarajuće sankcionirati. Zbog svega naprijed izloženog u djelu okrivljene nađena su sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 59 stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnogprava.

12. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti te cijeneći vrstu i težinu učinjenog prekršaja, odmjerio kaznu u minimalnom zakonom propisanom smatrajući da će se u predmetnom slučaju i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljene, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

13. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

14. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. rujna 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka za: spis,okrivljenika, ovlaštenog tužitelja