Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kv II-381/2024-3

Kir-909/2024-13

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv okrivljenih M. A. i S. M. F., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika protiv rješenja sutkinje istrage ovog suda poslovni broj Kir-909/2024-6 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih M. A. i S. M. F. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sutkinje istrage ovog suda protiv okrivljenih M. A. i S. M. F., na temelju čl. 127. st. 3. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) produljen je istražni zatvor na dva mjeseca, odnosno do 15. studenoga 2024. u odnosu na okrivljenog M. A. te do 16. studenoga 2024. za okrivljenog S. M. F..

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni M. A. po branitelju D. G., odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom za ukidanje istražnog zatvora protiv okrivljenika.

2.1. Žali se i okrivljeni S. M. F. po branitelju H. M., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom za preinačenje pobijanog rješenja i ukidanje istražnog zatvora, podredno određivanjem mjera opreza okrivljeniku.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Okrivljeni M. A. osporava postojanje osnovane sumnje, a tvrdi i kako bi se ista svrha kao istražnim zatvorom mogla ostvariti i određivanjem mjera opreza. Tako okrivljenik tvrdi kako se na temelju podataka koji su slovenskoj policiji dali migranti ne može utvrditi identitet vozača i u kojem vozilu su prevoženi; da je upitna dokazna snaga i ispravnost sukladno ZKP/08 prepoznavanja okrivljenika kao vozača vozila, a tvrdi i da stanje vozila kojim je upravljao okrivljenik ne ukazuje da bi se u njemu nalazio veći broj osoba.

5. Na opisani način ovaj žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja izloženih u pobijanom rješenju. Naime, sukladno odredbi čl. 86. ZKP/08 do podizanja optužnice u spisu predmeta nalaze se i službene zabilješke policije, kao podloga za utvrđivanje osnovane sumnje. U tom smislu valja promotriti i radnje koje je slovenska policija poduzela kod zatjecanja 11 migranata na svojem teritoriju. Svih 11 migranata opisalo je vožnju u bijelom kamperu, opisali su i izgled vozača, jezik kojim se koristio, kao i činjenicu razgovora s dvojicom koji su vozili kao prethodnica, a presumptivni svjedok A. H. prepoznao je i vozilo i okrivljenika prema predočenim fotografijama. Radi se o neformalnim radnjama policije, koje u ovoj fazi postupka mogu poslužiti kao podloga za utvrđivanje postojanja osnovane sumnje. Također, prema podacima o kretanju mobitela ovog okrivljenika u Republici Hrvatskoj te povezujući taj dokaz s izjavama migranata o mjestu ulaska u vozilo i s podacima gdje su isti zatečeni u Republici Sloveniji u odnosu na mjesto zaustavljanja vozila kojim je nesporno upravljao okrivljenik, valja na razini osnovane sumnje zaključiti kako je okrivljenik počinitelj predmetnog kaznenog djela.

6. Postoji istražno-zatvorski razlog iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 jer ovaj okrivljenik nema apsolutno nikakve veze sa Republikom Hrvatskom, na područje Republike Hrvatske došao je radi počinjenja predmetnog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv. Postoji i jasna motivacija okrivljenika za izbjegavanje kaznenog progona u Republici Hrvatskoj, s obzirom na visinu zapriječene kazne za kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv, koja činjenica dopunjava činjenice, koje niti žalitelj ne osporava, o izostanku ikakve veze s Republikom Hrvatskom. Zbog toga nije niti moguće zamijeniti istražni zatvor blažim mjerama, kako je to valjano obrazloženo u pobijanom rješenju.

7. Okrivljeni S. M. F. u žalbi navodi kako ne postoji osnovana sumnja da bi počinio ovo kazneno djelo jer na to ne upućuje niti jedan dokaz. Osim toga tvrdi da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer u razlozima nema razloga o odlučnim činjenicama u pogledu mogućnosti "zamjene" istražnog zatvora blažim mjerama.

8. U pobijanom je rješenju sutkinja istrage dala razloge zbog čega se ista svrha kao istražnim zatvorom ne bi mogla ostvariti mjerama opreza (toč. 8. obrazloženja), pa u istome nije ostvarena istaknuta bitna povreda.

9. Isto tako u pobijanom je rješenju jasno i razložno te pozivom na sasvim određene dokaze obrazloženo postojanje osnovane sumnje da je i okrivljeni S. M. F. supočinitelj predmetnog kaznenog djela. Naime, u spisu postoje fotografije drugog vozila koje je pratilo bijeli kamper u kojem su se nalazile najmanje dvije osobe, migranti govore o kontinuiranoj komunikaciji vozača s još dvije osobe, a mobitel kojim se koristi okrivljeni S. M. F. registriran je u V. što je prostorno blizu mjestu gdje je zatečen okrivljeni M. A. od strane policije. Obojica okrivljenika su zajedno došli u Republiku Hrvatsku iz Velike Britanije, zajedno su se kretali iz P. do Z. u bijelom kamperu. Sve navedeno govori o postojanju osnovane sumnje da je o okrivljeni S. M. F. sudjelovao u počinjenju kaznenog djela u pitanju, pa suprotna tvrdnja iz žalbe ne dovodi u pitanje zaključke sutkinje istrage iz pobijanog rješenja.

10. Dio žalbe ovog okrivljenika o pravnoj prirodi istražnog zatvora, razmotren je u okviru očito izraženog prigovora povredi načela razmjernosti, koji prigovor ovo vijeće ocjenjuje neosnovanim. Naime, žalitelj kroz pravno teoretski pristup, bez upiranja na konkretne činjenice naznačuje sadržaj čl. 95. st. 1. ZKP/08 kao odredbu o čijem sadržaju sutkinja istrage nije vodila računa kod donošenja pobijanog rješenja. Upravo suprotno, navedeno je načelo postupnosti u primjeni mjera prisile kao sastavni dio načela razmjernosti razmotren i primijenjeno u konkretnom kaznenom postupku. Jasnim, potpunim i pravno logičnim razlozima obrazložena je potreba određivanja istražnog zatvora protiv okrivljenika kao bi se spriječio njegov bijeg, što je ocijenjeno i u ovom rješenju (toč. 6. razloga). Ovakav je postupak u cijelosti sukladan odredbama Ustava Republike Hrvatske, Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i odredbama ZKP/08, pa je žalba okrivljenika neosnovana.

11. Pobijano rješenje ispitano je, u povodu žalbi, po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje povreda na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno da pobijano rješenje ne bi donijelo nadležno tijelo, kao i da na štetu okrivljenika nije povrijeđeno materijalno pravo.

12. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 25. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović, v.r.