Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-207/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZA i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/1f2., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama optuženog ZA i optuženog AA podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-24/2024. od 26. travnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog ZA i optuženog AA kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke, na temelju članka 160. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24. – dalje: ZKP/08.) u svezi s člankom 345. stavkom 1. točkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.- dalje: Ovršni zakon), naložena je privremena mjera osiguranja imovinsko pravnog zahtjeva oštećenika, BRA-MA, kreditne unije u stečaju, Put Firula 53, Split, OIB: 96497966580, na način da stečajni upravitelj kreditne unije BRA-MA neće ispuniti svoju obvezu, tražbine optuženicima ZA, UA i AA i to:
- optuženom ZA u iznosu od 83.338,76 eura,
- optuženom UA u iznosu od 164.813,20 eura,
- optuženom AA u iznosu od 44.174,22 eura, nastalu na temelju Odluke stečajnog upravitelja kreditne unije BRA- MA o VII djelomičnoj diobi.
1.1. Pod točkom II izreke zabranjeno je optuženicima ZA, UA i AA primiti ispunjenje tražbine i to optuženi ZA u iznosu od 83.338,76 eura, optuženi UA u iznosu od 164.813,20 eura i optuženi AA u iznosu od 44.174,22 eura, nastalu na temelju Odluke stečajnog upravitelja kreditne unije BRA- MA o VII djelomičnoj diobi.
2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli optuženi MA i optuženi AA.
2.1. Optuženi ZA žali se po branitelju, odvjetniku Toniju Vukičeviću bez navođenja žalbene osnove s prijedlogom "preinačiti pobijanu odluku na način da se ista ukine te u cijelosti odbaci, a podredno odbiti prijedlog oštećenika za donošenjem zatražene privremene mjere, podredno da se ista odluka na temelju iznesenih žalbenih navoda ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno razmatranje i odlučivanje.''
2.2. Optuženi AA žali se po branitelju, odvjetniku Petru Bačiću bez isticanja žalbene osnove s prijedlogom "pobijano rješenje preinačiti na način da se isto ukine, a prijedlog opunomoćenika oštećenika u cijelosti odbaci, podredno da se prijedlog opunomoćenika oštećenika za donošenjem zatražene privremene mjere odbije, podredno da se pobijano rješenje ukine te se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje."
3. Spis je u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog oštećenika BRA-MA, kreditne unije u stečaju, odredivši privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva koje se sastoje u zabrani stečajnom upravitelju oštećenika da izvrši isplate optuženicima u naznačenim novčanim iznosima, a na ime tražbina koje su pravomoćne utvrđene presudama Trgovačkog suda u Splitu te koje optuženici kao stečajni vjerovnici imaju pravo potraživati od ovdje oštećene BRA-MA, kreditne unije u stečaju jer je oštećenik kao predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine (koja proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice zbog postojanja osnovane sumnje da su protivnici osiguranja, ovdje žalitelji, kao predsjednik, odnosno član uprave i predsjednik nadzornog odbora oštećenika počinili tri kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. na štetu oštećenika) kao i opasnost da će bez takve mjere optuženici kao protivnici osiguranja osujetiti namirenje te tražbine, a sve u smislu članka 344. stavka 1. točke 4. Ovršnog zakona u vezi s člankom 160. stavkom 1. ZKP/08.
6. Po osnovi utvrđenih tražbina optuženicima je od ukupnog iznosa sve tri tražbine 1.454.154,91 eura ostalo neisplaćeno 292.326,18 eura dok je šteta za oštećenika nastala u iznosu 1.151.304,56 eura koliko iznosi i postavljeni imovinskopravni zahtjev. Dakle, u slučaju isplate cjelokupnih iznosa tražbina optuženicima, kao stečajnim vjerovnicima bit će ugroženo ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u slučaju donošenja osuđujuće presude.
6.1. Žalbeni navodi optuženog ZA kojima se polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne optužnice i pokušava relativizirati postojanje tražbine oštećenika i opasnost da će optuženici raspolaganjem navedenim novčanim sredstvima onemogućiti ostvarenje imovinskopravnog zahtjeva navodeći da su oni sami oštećeni u stečajnom postupku ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
6.2. Niti protek vremena od pokretanja kaznenog postupka do donošenja pobijanog rješenja nije odlučan za osnovanost prijedloga oštećenika. Pritom se napominje optuženom ZA da, prema shvaćanju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, za utvrđenje navedene opasnosti nije nužno da protivnik osiguranja poduzme radnje koje bi bile usmjerene na raspolaganje imovinom (u ovom slučaju novčanim iznosima) koji su predmet osiguranja radi otežanja ili sprječavanja naplate tražbine, već je dostatno, kao što je to ovdje i slučaj, da ta opasnost proizlazi iz konkretnih okolnosti koje ukazuju na vjerojatnost takvog raspolaganja.
6.3. Naime, spomenuta opasnost proizlazi iz nerazmjera između prihoda svih optuženika i visine postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenika i očigledne nedostatnosti prihoda i imovine optuženika za naplatu istog ukoliko on bude dosuđen oštećeniku.
6.4. S obzirom da je optuženi ZA nezaposlen, a preostala dvojica optuženika ostvaruju prihode od oko 1.000,00 eura te da su nekretnine optuženog ZA i optuženog UA opterećene teretima, osobnim služnostima i nisu dovoljne za namirenje imovinskopravnog zahtjeva dok optuženi AA prema podacima u spisu nema nekretnina u svom vlasništvu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju postoji opasnost da bi ovi optuženici bez određivanja privremene mjere raspolagali novčanim sredstvima isplaćenima u stečajnom postupku i na taj način onemogućili ili znatno otežali ostvarenje imovinskopravnog zahtjeva oštećenika. Pri tome treba imati na umu da se optuženike tereti da su upravo po svojim položajima u upravi, odnosno nadzornom odboru oštećene BRA-MA kreditne unije u stečaju trebali brinuti o imovinskim interesima oštećenika.
7. Protivno žalbenim navodima optuženog ZA kako je ovlaštena osoba za podnošenje imovinskopravnog zahtjeva državni odvjetnik kao ovlašteni tužitelj sukladno odredbi članka 38. stavka 1. točke 11. ZKP/08. uslijed čega je prijedlog oštećenika trebalo odbaciti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako je državni odvjetnik ovlašten podnijeti imovinskopravni zahtjev samo u slučaju kada je oštećena Republika Hrvatska jer prema odredbi članka 154. stavka 1. ZKP/08. prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku može podnijeti samo oštećenik što je u konkretnom slučaju BRA-MA, kreditna unija u stečaju.
7.1. Na navedeno se upućuje i optuženog AA koji žalbenim navodima očigledno pogrešno smjera na institut privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi, o kojem se u konkretnom slučaju ne radi.
8. Stoga je, u pobijanom rješenju prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima obojice optuženika, potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za primjenu privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva te za svoju odluku, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje tražbine oštećenika u iznosu od 1.151.304,56 eura kao i opasnosti da će imenovani optuženici bez takve mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine.
9. Kako, dakle, žalbama optuženika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
