90. P-3204/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Kennedyjev trg 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete u iznosu od 4.323,68 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja PK, zaposlene kod tužitelja i punomoćnice tuženika RK, zaposlene kod tuženika, s danom objave 24. rujna 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, plati iznos od 4.323,68 EUR/32.576,77 kn sa zateznim kamatama na navedeni iznos koje teku od 22. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.“
II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, da tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, naknadi parnični trošak u iznosu od 643,97 EUR, u roku od 8 (osam) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je njegova osiguranica ŠK stradala kao vozač u prometnoj nesreći dana 21. lipnja 1996. u Zagrebu kada je na povratku s posla prilikom lančanog sudara zadobila udarac u stražnji dio svoga automobila, da je navedenu nesreću prouzročio KK kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika, da je tužitelj radi posljedica ove nesreće svojoj osiguranici priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj IN 10846 od 5. listopada 1998., da isplatom mirovine tužitelj trpi štetu koja nastavno za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2019. iznosi 65.153,55 kn, da je tužitelj pozvao tuženika da mu naknadi štetu u mirnom postupku, da tuženik po tom zahtjevu nije postupio u cijelosti jer je 16. svibnja 2019. na ime naknade štete platio tužitelju iznos od 32.576,78 kn, dok nije platio preostali neplaćeni dio potraživanja u iznosu od 32.576,78 kn čiju isplatu tužitelj zahtijeva tužbom u ovoj parnici.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome učinio nespornim nastanak štetnog događaja, činjenicu da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu te činjenicu da je tuženik 16. svibnja 2019. izvršio isplatu iznosa od 32.576,78 kn. Međutim, naveo je da za potraživanje tužitelja nisu mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, već odredba čl. 81. Zakona o osiguranju. Nastavno se tuženik u tijeku postupka pozvao na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao na mjerodavno materijalno pravo.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao prijavu o ozljedi na radu (list 2 do 5 spisa), rješenje tužitelja od 5.10.1998.g. (list 6 i 7 spisa), odštetni zahtjev (list 8 spisa), potvrdu tužitelja o isplati invalidske mirovine (list 9 spisa), obavijest tuženika o likvidaciji osigurnine (list 10 spisa), izvješće tužitelja o saldu duga (list 11 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 85 do 90 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja (list 107 i 108 spisa).
4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 4.323,68 EUR (ranije 32.576,78 kn) na ime naknade štete u vidu novčanih davanja isplaćenih osiguranici tužitelja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u razdoblju od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2019., zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
6. U postupku nisu sporni nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.
7. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tvrdnju tuženika da kao mjerodavno materijalno pravo treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakona o mirovinskom osiguranju na koji se poziva tužitelj.
8. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.
9. Navedeno pravno shvaćanje doneseno je nakon pokretanja ove parnice koja se vodi prema pravilima postupka u sporovima male vrijednosti i nakon podnošenja tuženikova odgovora na tužbu. Slijedom toga, sud ocjenjuje da tuženik bez svoje krivnje nije mogao u odgovoru na tužbu predložiti dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, tako da je taj dokaz uzeo u obzir nakon što ga je tuženik predložio na pripremnom ročištu održanom 16. veljače 2024.
10. Dakle, mjerodavno pravo za odluku suda u ovoj pravnoj stvari predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP). Odredbama čl. 27. ZOOP-a uz ostalo je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.), da se stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, prema navedenoj odredbi obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
11. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem. Na temelju usmeno iznesenog nalaza i mišljenja vještaka na ročištu održanom 17. rujna 2024. sud je utvrdio da se u ovom slučaju upravo i radi o povredi na radu te da slijedom toga nema razlike između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stoga je po ocjeni suda bespredmetan izračun sadržan u pisanom nalazu i mišljenju, a koji je sačinjen u odnosu na invalidsku mirovinu ostvarenu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ozljedom na radu kod koje se koristi mirovinski faktor od 0,6667, u kojem smislu je vještak svojim usmenim očitovanjem na ročištu 17. rujna 2024. i korigirao svoj pisani nalaz i mišljenje.
12. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
13. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu u trošak parničnog postupka valja priznati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 464,53 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu podnesenu 27. srpnja 2020. protiv presude zbog ogluhe br. P-1498/2019 u iznosu od 179,44 EUR, što ukupno iznosi 643,97 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Sudac:
Sandra Rotar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
