Republika Hrvatska

P-2806/2019-29

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u O., protiv tuženika O. B. H. d.d. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. T., odvjetnik u O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18. lipnja 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika M. S., odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu B. T., odvjetnika u O., uz javnu objavu dana 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima dijelovi ugovornih odredbi o ugovornoj kamati iz čl. 5., čl. 9. i čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 44041/08 od dana 29.08.2008. i Dodatka ugovora o kreditu od 24.08.2010. i 28.03.2014. zaključenog između tužitelja D. T., Z., OIB: ... i S. G. – S. B. DD pravne prednice tuženice O. B. H. DD, S., OIB: ...

II. Nalaže se tuženiku O. B. H. d.d. S., OIB: ..., tužitelju D. T. iz Z., OIB: ..., isplatiti na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 91,54 EUR (devedeset jedan euro i pedeset četiri centa), s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, na iznose kako slijedi:

-9,50 EUR od 11.1.2010.

-9,51 EUR od 11.2.2010.

-8,50 EUR od 11.3.2010.

-9,38 EUR od 11.4.2010.

-9,03 EUR od 11.5.2010.

-9,29 EUR od 11.6.2010.

-8,89 EUR od 11.7.2010.

-9,20 EUR od 11.8.2010.

-0,21 EUR od 11.9.2010.

-0,21 EUR od 11.10.2010.

-0,22 EUR od 11.11.2010.

-0,21 EUR od 11.12.2010.

-0,22 EUR od 11.1.2011.

-0,22 EUR od 11.2.2011.

-0,20 EUR od 11.3.2011.

-0,22 EUR od 11.4.2011.

-0,21 EUR od 11.5.2011.

-0,22 EUR od 11.6.2011.

-0,21 EUR od 11.7.2011.

-0,21 EUR od 11.8.2011.

-0,21 EUR od 11.9.2011.

-0,21 EUR od 11.10.2011.

-0,21 EUR od 11.11.2011.

-0,20 EUR od 11.12.2011.

-0,21 EUR od 11.1.2012.

-0,21 EUR od 11.2.2012.

-0,20 EUR od 11.3.2012.

-0,21 EUR od 11.4.2012.

-0,20 EUR od 11.5.2012.

-0,21 EUR od 11.6.2012.

-0,20 EUR od 11.7.2012.

-0,20 EUR od 11.8.2012.

-0,20 EUR od 11.9.2012.

-0,19 EUR od 11.10.2012.

-0,20 EUR od 11.11.2012.

-0,19 EUR od 11.12.2012.

-0,20 EUR od 11.1.2013.

-0,20 EUR od 11.2.2013.

-0,18 EUR od 11.3.2013.

-0,19 EUR od 11.4.2013.

-0,18 EUR od 11.5.2013.

-0,19 EUR od 11.6.2013.

-0,18 EUR od 11.7.2013.

-0,18 EUR od 11.8.2013.

-0,52 EUR od 11.9.2013.

-0,50 EUR od 11.10.2013.

-0,51 EUR od 11.11.2013.

-0,49 EUR od 11.12.2013.

-0,51 EUR od 11.1.2014.

-0,51 EUR od 11.2.2014.

-1,17 EUR od 11.3.2014.

-0,04 EUR od 11.4.2014.

-0,16 EUR od 11.5.2014.

-0,16 EUR od 11.6.2014.

-0,16 EUR od 11.7.2014.

-0,16 EUR od 11.8.2014.

-0,16 EUR od 11.9.2014.

-0,15 EUR od 11.10.2014.

-0,16 EUR od 11.11.2014.

-0,15 EUR od 11.12.2014.

-0,16 EUR od 11.1.2015.

-0,15 EUR od 11.2.2015.

-0,14 EUR od 11.3.2015.

-0,15 EUR od 11.4.2015.

-0,14 EUR od 11.5.2015.

-0,14 EUR od 11.6.2015.

-0,14 EUR od 11.7.2015.

-0,14 EUR od 11.8.2015.

-0,14 EUR od 11.9.2015.

-0,14 EUR od 11.10.2015.

-0,13 EUR od 11.11.2015.

-0,14 EUR od 11.12.2015.

-0,14 EUR od 11.1.2016.

-0,13 EUR od 11.2.2016.

-0,13 EUR od 11.3.2016.

-0,13 EUR od 11.4.2016.

-0,13 EUR od 11.5.2016.

-0,13 EUR od 11.6.2016.

-0,12 EUR od 11.7.2016.

-0,12 EUR od 11.8.2016.

-0,12 EUR od 11.9.2016.

-0,12 EUR od 11.10.2016.

-0,12 EUR od 11.11.2016.

-0,11 EUR od 11.12.2016.

-0,12 EUR od 11.1.2017.

-0,11 EUR od 11.2.2017.

-0,10 EUR od 11.3.2017.

-0,11 EUR od 11.4.2017.

-0,11 EUR od 11.5.2017.

-0,11 EUR od 11.6.2017.

-0,10 EUR od 11.7.2017.

-0,10 EUR od 11.8.2017.

-0,10 EUR od 11.9.2017.

-0,10 EUR od 11.10.2017.

-0,10 EUR od 11.11.2017.

-0,10 EUR od 11.12.2017.

-0,10 EUR od 11.1.2018.

-0,09 EUR od 11.2.2018.

-0,08 EUR od 11.3.2018.

-0,09 EUR od 11.4.2018.

-0,09 EUR od 11.5.2018.

-0,09 EUR od 11.6.2018.

-0,08 EUR od 11.7.2018.

-0,08 EUR od 11.8.2018.

-0,08 EUR od 11.9.2018.

-0,08 EUR od 11.10.2018.

-0,08 EUR od 11.11.2018.

do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku O. b. H. d.d. S., da tužitelju D. T. iz Z., OIB: ..., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 572,40 Eura (slovima: pet stotina sedamdeset dva eura i četrdeset centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. rujna 2024. kao dana presuđenja pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom (kao pravnim sljednikom S. b. d.d.) zaključio Ugovor o kreditu broj 44041/08 29. kolovoza 2008. Na temelju odredbe članka 1. Ugovora o kreditu tuženik se obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama, koji odgovara protuvrijednosti od 25.000,00 Eura, po kupovnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Člankom 5., 9. i 10. Ugovora o kreditu tužitelj je obvezan tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a u trenutku zaključenja ugovora je iznosila 9,99%. Sukladno Ugovoru o kreditu rok otplate je 120 mjeseci, a plaća se u jednakim mjesečnom anuitetima. Dana 24. kolovoza 2010. i 28. ožujka 2014. tužitelj i tuženik su zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje dodatne iznose kredita, utvrdio novu visinu anuiteta i promijenio kamatnu stopu. Za trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa je s početnih postotaka godišnje više puta mijenjana na štetu tužitelja. Dio odredbe članka 5., članka 9. i članka 10. predmetnog Ugovora i Dodatka Ugovoru, a koji se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope, bez posebnog zaključivanja Aneksa Ugovora, već samo odlukom tuženika je ništetan. Naime, odredbom članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena, određena odnosno odrediva. Činidba u pogledu kamatne stope u konkretnom slučaju nije bila niti određena niti odrediva, te je istom povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u obveznom odnosu sadržano u članku 3. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, u ovom slučaju ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u kojoj nisu naznačeni parametri njezine promjene postala je promjenjiv, neizvjestan i nepredvidiv element. Osim toga, tuženik se kao financijska institucija koja bi trebala uvažavati interese potrošača nije ponio kao savjesni gospodarstvenik nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavio tužitelja u neravnopravan položaj iz čega se da zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci presude, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik navodi da nije sporno da je s tuženikom 29. kolovoza 2008. sklopio Ugovor o kreditu u iznosu od 25.000,00 Eura u protuvrijednosti u kunama na rok otplate od 120 mjeseci (10 godina). Nije sporno da se u članku 5. istog Ugovora navodi da je kamatna stopa 9,99 % godišnje, da je ista promjenjiva, a da se u članku 11. Ugovora navodi da će se kamatna stopa utvrđivati odlukom kreditora. Tuženik smatra da se u ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P-1402/2012 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-7129/2013 (Visoki trgovački sud u Zagrebu). U konkretnom ugovornom odnosu tužitelja i tuženika bilo je dopušteno ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu čija se visina određuje odlukom tuženika te su među ugovornim stranama bili ugovoreni kriteriji promjenjivosti kamatne stope. Odredbom članka 14. ugovorne strane su jasno ugovorile kako prihvaćaju važeće akte i isprave banke, kao i kasnije izmjene i dopune istih. Prema tome netočno je tvrditi da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili mogao biti upoznat. Ugovorne strane su izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika i primjenu internih akata tuženika te na taj način je konzumirana pretpostavka da se o odredbi mora prethodno pregovarati. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena, a da je promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava. Da je odredba tužitelju bila razumljiva u prvom redu proizlazi iz uvida u formu samog ugovora. Način na koji je kamatna stopa mijenjana određen je Općim uvjetima poslovanja banke gdje je navedeno da će tuženik kod utvrđivanja i promjene kamatnih stopa voditi računa o tržišnim uvjetima. Tuženik je u pravilu jednom godišnje donosio odluku o promjeni kamatnih stopa i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika. Tuženik nije ni na koji način donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovornom predviđenog razloga. Tuženik stoga predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti kao neosnovanim, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 44041/08 od 29. kolovoza 2008. na listu 6 do 9 spisa, Dodatak Ugovoru o kreditu broj 44041/08 od 24. kolovoza 2010. na listu 10 spisa, Dodatak Ugovoru o kreditu broj 44041/08 od 28. ožujka 2014. na listu 11 i 49 spisa, zahtjev za izdavanjem dokumentacije upućen od strane tužitelja tuženiku na listu 12 spisa, rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-18/9778-3 od 3. prosinca 2018. na listu 26 i 27 spisa, rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-18/9778-4 od 3. prosinca 2018. na listu 28 do 30 spisa, rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2260/2018-2 od 12. lipnja 2019. na listu 31 do 33 spisa, promet po računu na listu 41 do 48 spisa, otplatni plan na listu 50 do 53 spisa, obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate na listu 54 i 55 spisa, promet po računu na listu 56 do 67 spisa, izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 213636 na listu 72 do 74 spisa, proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku F. LB d.o.o. u osobi stalnog sudskog vještaka L. B., dipl. oec., saslušao tužitelja D. T. na ročištu održanom 14. svibnja 2024. na listu 134 spisa.

4. Tužitelj D. T. saslušan na ročištu održanom 14. svibnja 2024. naveo je: "Mogu reći da sam podigao kredit 2008. u tadašnjoj S. b. Kredit sam podigao za kupnju osobnog automobila koji mi je služio samo za osobne potrebe. Rate kredita sam uplaćivao ja osobno od mojih primanja. Rata je tijekom kredita povećala se skoro duplo. Kada sam došao u banku po kredit ponudili su mi samo kredit u švicarcima, nisu mi nudili kredit ni u kojoj drugoj valuti, tada je švicarac bio najstabilniji odnosno najpovoljniji. Nisu mi rekli da valuta se može promijeniti odnosno povećati niti da se može povećati kamata pa samim tim da se poveća i rata kredita. Nisam mogao sudjelovati u sastavljanju ugovora. Ugovor sam dobio već napisan. Pročitao sam ugovor i razumio, međutim nisam mogao utjecati ni na što vezano za ugovor. Nisam imao niti obrt niti tvrtku, s obzirom da sam bio djelatnik u vojnoj službi, a auto mi je služio samo i isključivo za osobne potrebe.".

4.1. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženika, tužitelj je naveo: " mogu reći sam razmatrao ponudu odnosno ugovor tri dana. Nisam se ni s kim tko je ekonomske struke konzultirao. Nisam se interesirao za neke druge vrste kredita jer je to bio tada najpovoljniji kredit. Ne znam što znači promjenjiva kamata. Mogu reći da mi je kamata bila nametnuta. Primao sam obavijesti o promjeni kamatne stope i pročitao svaku. Otišao sam u banku kada mi se povećala rata kredita i nisam imao nikakve koristi od toga što sam se išao raspitati zašto se povećala rata kredita, već sam se razbolio zbog sekiracije i dobio tlak i šećer. Kredit sam podigao u švicarcima.".

5. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku F. LB d.o.o. u osobi stalnog sudskog vještaka L. B., dipl. oec.

6. Vještak L. B., dipl. oec., u nalazu i mišljenju od 27. prosinca 2022. navodi da je tužitelj 28.08.2008., kao korisnik kredita, sklopio sa tuženikom, kao davateljem kredita – bankom, Ugovor o kreditu broj 44041/08. Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 25.000,00 EUR, koji se isplaćuje po kupovnom tečaju tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 120 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima, koji se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za EUR na dan dospijeća, prema tečajnoj listi za EUR tuženika. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 9,99 % godišnje, a ista je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatama Banke. Tužitelj i tuženik su 24.08.2010. zaključili Dodatak ugovoru, kojim je definirana kamatna stopa od 10,49%. Istim dodatkom tužitelju je odobren dodatni iznos kredita od 2.210,00 EUR, koji će se isplatiti po prodajnom tečaju za EUR, te se odobrava produljenje roka otplate za 24 mjeseca. Tužitelj i tuženik su 28.03.2014. zaključili Dodatak ugovoru, kojim je definirana promjena kamatne stope na 9,38%. Istim dodatkom tužitelju je odobren dodatni iznos kredita od 2.875,93 EUR, koji će se isplatiti po srednjem tečaju za EUR, te se odobrava produljenje roka otplate za 41 mjesec. Tužitelj se poziva na ništetnost promjenjivih kamatnih stopa, o kojima se nije pregovaralo sa korisnikom kredita, a obzirom da je tuženik u više navrata svojom jednostranom voljom bez suglasnosti tužitelja mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj navodi da je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu, te traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos kamata, odnosno razliku između prvobitno ugovorene kamate i kamata koje je zaista platio temeljem mijenjanih kamatnih stopa.

6.1. Budući da su tužitelj i tuženik pored osnovnog ugovora zaključili i dva dodatka ugovoru, kojima su definirane nove kamatne stope, kamate utvrđene primjenom tako ugovorenih stopa vještak je usporedila sa realiziranim kamatama, koje je tužitelj plaćao uz primjenu mijenjanih kamatnih stopa prilikom otplate kredita. Tako utvrđene razlike kamata čine preplatu po kreditu temeljem jednostrano mijenjanih kamatnih stopa. Ugovorom je ugovorene kamatna stopa od 9,99%, dodatkom od 24.08.2010. kamatna stopa je definirana u visini 10,49%, a drugim dodatkom od 28.03.2014. kamatna stopa je promijenjena na 9,38%.

6.2. Tužitelj je tijekom otplate kredita radi jednostranog povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 94,89 EUR, što prema tečaju za EUR na dan dospijeća pojedinog anuiteta iznosi ukupno 693,59 HRK.

7. Kako su nalaz i mišljenje vještaka dani stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka L. B., dipl. oec. 8. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 13. svibnja 2024. uredio i postavio konačni tužbeni zahtjev, kako je to navedeno u izreci presude, tako da na ime preplaćenih iznosa kamata potražuje iznos od 91,54 Eura.

9. Kamatnu stopu u predmetnom kreditu tuženik je mijenjao bez ugovorenih parametara jednostrano obavještavanjem tužitelja o promjeni, navodeći u članku 5.,

9. i 10. Ugovora da se promjena kamatnih stopa vrši Izmjenama i dopunama Odluka o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljenom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnosti stranaka, jednakoj vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti, poštenja i dr., a sve to pozivajući se na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takva ništetna.

10. Prema odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10.1. Prema odredbama članka 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

11. Prema odredbama članka 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

12. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u članku 96. tog Zakona.

13. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

14. Sukladno članku 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi članka 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva.

15. Unošenje neodređene formulacije vezano za promjenjivu kamatnu stopu u ugovoru o kreditu, suprotno je načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru takva da je korisnici kredita – tuženik znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.

15.1. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, a prema odredbama članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te tako ugovorena odredba prilikom ugovaranja nije bila dovoljno uočljiva te promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u ovom slučaju tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koju tužitelj nije mogao utjecati. Svaka odluka banke o promjeni kamatne stope je bila samovoljna te neprecizno definirana, čime se tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik, nego je ugovaranjem takve ugovorne odredbe kao i samovoljnog podizanja kamatne stope, tužitelja doveo u potpuno neravnopravan položaj.

16. Banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o istome prosječnog potrošača, je superiorno. Upravo zato su banke dužne svakog potrošača ovdje tuženika ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita. A što tuženik nije napravio u odnosu na tužitelja odnosno nije ga ozbiljno informirao o sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuo mu pozornost na parametre o kojima ovisi formiranje kamatne stope. Tek odredbom članka 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) je i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

17. Predmetni ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen od banke s odredbama o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti je potrošač imao utjecaja na njegov sadržaj, a takvim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te takva ugovorna obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, ovdje tužitelja, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

18. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja odredba je sadržana u standardnom ugovoru prethodno formuliranom od banke.

19. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovoru o kreditu u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile su nepoštene, pa su u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača, te ugovorne odredbe ništetne.

19.1. Predmetni ugovor koji sadržava odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, bez da je uz to bio određen preciziran razlog za njezinu izmjenu ubuduće, a niti se to iz sadržaja odluka tuženika moglo utvrditi, takve odredbe su nerazumljive te posljedično tome i nepoštene.

20. Odredba članka 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke a) ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".

20.1. Odredba članka 11. a stavak 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametar, i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. ...Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11. b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11. b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".

21. Prema članku 5. Direktive 93/13/EEZ u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

22. Sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu ugovora o kreditu sklopljenim između tuženika i tužitelja, te su samim tim navedena odredba i dijelovi odredbe nepošteni te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan.

23. Nadalje, polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima.

24. Pojedina ugovorna odredba koja je nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena.

25. Temeljem nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i otplati glavnice kredita tužitelj je stavljen u nepovoljan položaj i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama kao korisnik kredita u odnosu na banku koja mu nije na valjan i razumljiv način objasnila sve parametre i postupak formiranja kamatne stope tijekom ugovorenog razdoblja, te ga nije jasno i nedvosmisleno informirala, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Osim toga, odredba o promjenjivosti kamatne stope je apstraktna i nejasna bez relevantnih parametara mjerljivosti, a svaka izmjena jednostranom odlukom banke smatra se sastavnim dijelom ugovora.

26. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati ukupan iznos od 91,54 Eura, osnovanim u cijelosti.

27. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika.

27.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

27.2. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je stajalište da je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito.

28. Treba reći da, iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu udruge Franak ne odnose na tužitelja koji je korisnik kredita u valuti Euro, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. navedeno je kako je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita koji potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, te cijena, dakle, neizvjesni su bitni dijelovi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Dodatna okolnost koja je presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, je činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u Općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara. Ne postojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Osim toga, nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke, bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija. Odredba članka 96. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U konkretnom slučaju o odredbi o kamatama nije se pojedinačno pregovaralo, ista je nejasna, teško razumljiva prosječnom potrošaču i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana potrošača i banke, a na štetu potrošača. Navedene odredbe bile su unaprijed formulirane od strane trgovca i zbog toga tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na sadržaj istih te se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca tj. banke. Treba reći da je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru takva da je tužitelj kao korisnik kredita samo znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao ocijeniti u kojem smjeru će se tijekom budućeg razdoblja kamatna stopa kretati. Takva ugovorna odredba učinila je promjenu kamatne stope ovisnom isključivo o odluci banke, kao jedne ugovorne strane, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve to na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj nije mogao utjecati na izmjenu kamatne stope niti je tuženik tražio suglasnost tužitelja te se tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik, već je tužitelja doveo u neravnopravan položaj.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

30. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 323. ZOO, a u svezi s člankom 1111. i člankom 1115. istog Zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, tako što je sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7. toč. 9. OT (50 bodova) u iznosu od 100,00 Eura i trošak ročišta za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. OT (50 bodova – 50%) u iznosu od 50,00 Eura, ukupno 150,00 Eura, PDV-e od 25% u iznos od 37,50 Eura, za trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 Eura, za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 Eura, koju je tužitelj i platio, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u ukupnom iznosu od 572,40 Eura, a kako je to odlučeno pod točkom III. izreke presude.

31.1. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 Eura, budući tužitelj nije sudu dostavio dokaz da je platio sudsku pristojbu na presudu, s tim što prema odredbama članka 6. točka 20. Zakona o Izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23 – 12. svibnja 2023.), potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji više ne plaćaju sudske pristojbe u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je to odlučeno pod točkom IV. izreke presude.

Osijek, 24. rujna 2024.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika