Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:KŽ-396/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. A., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., i 114/22., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku i okrivljenog I. A., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj:
K-15/2024. od 7. veljače 2024, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog I. A. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: K-15/2024. od 7. veljače 2024, ispravljenu rješenjem Općinskog suda u Šibeniku od 4. ožujka 2024., proglašen je krivim okrivljeni I. A. zbog produljenog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju odredbe članka 236. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljenom I. A. se u kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 19. rujna 2023. pa do 07. veljače 2024.
3. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni I. A. iz Š., P. G. 71, OIB: …., je na ime imovinskopravnog zahtjeva dužan platiti oštećenom N. Š. iznos od 275,00 eura, oštećenoj M. S. iznos od 75,00 eura, oštećenoj S. S. iznos od 585,00 eura, oštećenom D. S. iznos od 390,00 eura, oštećenoj Z. H. iznos od 220,00 eura, oštećenoj M. K. iznos od 370,00 eura, oštećenom V. V. iznos od 115,00 eura, oštećenom M. M. iznos od 110,00 eura, oštećenoj L. K. iznos od 270,00 eura, oštećenoj M. K. iznos od 650,00 eura, oštećenoj P. S. iznos od 360,00 eura, oštećenom S. F. iznos od 175,00 eura i oštećenoj I. Ž. iznos od 190,00 eura.
4.Na temelju odredbe članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 i članka 77. KZ/11, od okrivljenog I. A. oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu 70,00 eura. Utvrđuje se da ukupan novčani iznos od 70,00 eura, predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni I. A. ostvario kaznenim djelom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. i članka .52. KZ/11. Utvrđuje se da je ukupan novčani iznos od 70,00 eura, imovina Republike Hrvatske. Nalaže se da okrivljeni I. A. R. H. isplati novčani iznos od 70,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 obvezuje se okrivljenika da na ime troškova kaznenog postupka plati paušal u iznosu od 50,00 eura i to u roku od 30 dana pravomoćnosti ove presude.
6. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se okrivljeniku izrekne stroža kazna.
7. Žalbu je podnio i okrivljenik putem branitelja B. Z., odvjetnika iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna.
8. Odgovor na žalbu nije podnesen.
9. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
10. Žalbe nisu osnovane.
11. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
11.1. Iako okrivljenik u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, taj žalbeni osnov ne obrazlaže već ga veže uz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti vještačenje okrivljenika na okolnost njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela, zbog čega da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
11.2. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
12. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12.1. Naime, okrivljenik je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret pa stoga žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogao podnijeti. (članak 464. stavak 7. ZKP/08)., s time da u žalbi ne ističe dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje, za koje bi saznao nakon donošenja presude, niti je naveo činjenice odlučne za izbor i vrstu mjere kazne.
13. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
13.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon jer da je trebao opozvati uvjetnu osudu okrivljeniku na koju je okrivljenik ranije osuđen. 13.2. Naime, ističe da iz uvjerenja iz Kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave za okrivljenika proizlazi da je okrivljenik kazneno djelo za koje mu se sudilo u ovom kaznenom postupku počinio za vrijeme provjeravanja, jer je presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-50/2021. od 4. veljače 2021. pravomoćnom 20. ožujka 2021., osuđen zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, u svezi članka 52. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uvjetno na 3 godine, uz sigurnosnu mjeru, te presudom Općinskog suda u Osijeku broj: K- 260/2021. od 15. travnja 2021. pravomoćnom 7. svibnja 2021. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, uvjetno na 3. godine.
13.3. Navodi se da je odredbom članka 58. stavak 1. KZ/11 propisano da će sud opozvati uvjetnu osudu ako okrivljeniku za jedno ili više kaznenih djela, počinjenih za vrijeme provjeravanja, izrekne kaznu zatvora u trajanju duljom od 1 godine.
13.4. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je okrivljenika za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 pobijanom presudom osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, zbog čega sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi nije bio dužan okrivljeniku opozvati uvjetne osude izrečene mu u prethodno pravomoćno okončanim kaznenim postupcima.
14. Zbog navedenog nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
15. Nadalje, nisu u pravu državni odvjetnik, niti okrivljenik kada se žale zbog odluke o kazni.
15.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela te je izrazio kajanje zbog učinjenog, što je pridonijelo bržem okončanju kaznenog postupka, da je iskazao spremnost naknaditi štetu oštećenicima, dok mu je kao otegotno uzeo u obzir njegovu dosadašnju osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela te ga je stoga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, smatrajući da takova kazna odgovara težini počinjenog kaznenog djela, stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika i da će se takvom kaznom utjecati na okrivljenika i na druge da u buduće ne čine kaznena djela.
15.2 Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao imati u vidu činjenicu da je okrivljenik do sada osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, što ukazuje na njegovu upornost, bezobzirnost i očitu sklonost činjenju kaznenih djela protiv imovine te da mu je trebalo izreći strožu kaznu.
15.3. Okrivljenik u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu, s obzirom na njegovu sumnju o postojanju bolesti ovisnosti o kockanju te da bi se blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.
15.4. Dakle, državni odvjetnik kao niti okrivljenik, u žalbi se ističu neke nove okolnosti koje prvostupanjski sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni. Naime, ispravno je prvostupanjski sud cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika i potom ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da će se takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se istom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo (članak 42. KZ/11).
16. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08 te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 24. rujna 2024.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše, v. r.
