90.P-1432/2024
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
ZAGREB
Kennedyjev trg 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete u iznosu od 5.674,50 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 18. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ZG, dipl. pravnice zaposlene kod tužitelja, i punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice iz Zagreba, s danom objave 24. rujna 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, da plati tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 5.674,50 EUR sa zateznim kamatama na navedeni iznos koje teku od 1. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, da tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.758,02 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. srpnja 2019. u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja CG stradao u prometnoj nesreći dana 11. kolovoza 2010. , da je nesreću skrivio UG upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police] za što je oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj broj K- 219/10 od 8. srpnja 2011., da je rješenjem tužitelja broj 832332 od 21. prosinca 2016. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, da je uzrok nastale invalidnosti 100 % ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradao, da je isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 11. siječnja 2017. do 31. ožujka 2019. tužitelju nastala šteta u iznosu od 42.754,49 kn te da je tužitelj pozvao tuženika platiti štetu u mirnom postupku, ali da tuženik po tom zahtjevu nije postupio.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i činjenicu da je osiguranik tuženika proglašen krivim za prometnu nesreću pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj broj K-219/10 od 8. srpnja 2011. Međutim, osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je obvezu tuženika potrebno prosuđivati kroz mjerodavni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne kroz Zakon o mirovinskom osiguranju te da tužitelj nije dostavio valjane dokaze da je svome osiguraniku izvršio plaćanje utuženih iznosa. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U ovom predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio je presudu br. P-1414/2019 od 10. srpnja 2020. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-3321/2020-5 od 23. ožujka 2022.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 777/2023-2 od 27. ožujka 2024. ukinute su presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 3321/2020-5 od 23. ožujka 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P- 1414/2019 od 10. srpnja 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz izraženo stajalište da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredaba 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj K-219/10 (list 3 i 4 spisa), zapisnik o očevidu (list 5 i 6 spisa), rješenja tužitelja s nalazima i mišljenjem vještaka (list 7 do 16 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom (list 17 spisa) i potvrdu tužitelja od 25.03.2019.g. (list 18 spisa).
6. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku s naslova naknade štete u iznosu od 5.674,50 EUR (ranije 42.754,49 kn) na ime novčanih davanja isplaćenih osiguraniku tužitelja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu za razdoblje od 11. siječnja 2017. do 31. ožujka 2019., koji je stradao u prometnoj nesreći za čiji je nastanak odgovoran osiguranik tuženika, a uzrok nastale invalidnosti je ozljeda izvan rada.
7. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tvrdnju tuženika da kao mjerodavno materijalno pravo za odluku o tužbenom zahtjevu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju na koji se poziva tužitelj.
9. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Iz tog je razloga u povodu tuženikove revizije i doneseno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 777/2023-2 od 27. ožujka 2024.
10. Dakle, mjerodavno pravo za odluku suda u ovoj pravnoj stvari predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP). Odredbama čl. 27. ZOOP-a uz ostalo je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.), da se stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, prema navedenoj odredbi obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
11. Prema stanju spisa proizlazi da je u ranijem tijeku postupka vođenom u ovosudnom predmetu br. P-1414/2019 tuženik radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sukladno odredbama ZOOP-a predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Međutim, u postupku ponovnog suđenja u ovom predmetu, tuženik je na ročištu 18. rujna 2024. odustao od izvođenja toga dokaza navodeći kako smatra da je teret dokaza na tužitelju.
12. Ovaj sud prihvaća stajalište tuženika da teret dokaza radi utvrđenja odlučnih činjenica leži na tužitelju te da je u tom smislu tužitelj, nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 777/2023-2 od 27. ožujka 2024. kojim je izmijenjeno pravno shvaćanje u pogledu utvrđenja stvarne štete u postupcima u kojima tužitelj od osiguravajućih društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina u povodu prometnih nesreća, koje mirovine su isplaćene u vrijeme važenja ZOOP-a, bio dužan predložiti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, posebice nakon što je tuženik na ročištu 18. rujna 2024. od tog dokaza odustao, a izvođenje kojega dokaza bi po prijedlogu tužitelja sud morao prihvatiti jer taj dokaz tužitelj bez svoje krivnje nije mogao predložiti u tužbi. Međutim, tužitelj tako nije postupio, pa je u postupku izostalo utvrđenje visine tužbenog zahtjeva za koje sud nema potrebno stručno znanje radi čega je bilo potrebno izvesti dokaz financijskim vještačenjem.
13. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev nije osnovan pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
14. Tuženiku koji je uspio u parnici u trošak parničnog postupka valja priznati trošak zastupanja na ročištima 2. srpnja 2020. i 18. rujna 2024., oba po Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, sastav žalbe protiv presude po Tbr. 10/1 OT u iznosu od 250,00 EUR, sastav prijedloga za dopuštenje revizije po Tbr. 10/5 OT u iznosu od 250,00 EUR, sastav revizije po Tbr. 10/5 OT u iznosu od 300,00 EUR, što zajedno iznosi 1.200,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 300,00 EUR, sudska pristojba na žalbu u iznosu od 103,20 EUR, na reviziju 103,20 EUR i na odgovor na tužbu u iznosu od 51,63 EUR, što zajedno iznosi 1.758,02 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Sudac:
Sandra Rotar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
