REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3149/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. Š. iz O. G., , OIB: ..., 2. tužitelja S. Š. iz S., , OIB: ..., i 3. tužiteljice V. M. iz S., , OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-420/2022-2 od 14. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5351/2019 od 21. prosinca 2021., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Dopušta se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-420/2022-2 od 14. travnja 2022., u odbijajućem dijelu, u odnosu na pravno pitanje:

"Koji zastarni rok se primjenjuje u postupcima radi isplate razlike primjerene (tržišne) i zaštićene najamnine po zahtjevu vlasnika stana koji se nalazi u sustavu zaštićenog najma protiv Republike Hrvatske, i od kada počinje teći zastara potraživanja?"

II. U preostalom dijelu, prijedlog tužitelja te u cijelosti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, se odbacuju.

Obrazloženje

1. Tužitelji i tuženica podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-420/2022-2 od 14. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5351/2019 od 21. prosinca 2021.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je drugo postavljeno pravno pitanje iz prijedloga tužitelja, naznačeno kao u toč. I. izreke rješenja, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za rješenje konkretnog spora.

3. Prema shvaćanju ovoga suda, od strane tužitelja postavljeno pravno pitanje zastare potraživanja naknade štete s naslova razlike primjerene (tržišne) najamnine i zaštićene najamnine, važno je jer je riječ o pitanju o kojem je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje (odluka broj Rev 1104/2018-3 od 22. siječnja 2019.) ali bilo bi potrebno preispitati praksu revizijskog suda zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Europskog suda za ljudska prava Arambašin protiv Hrvatske (zahtjev br. 48981/17 i 49727/17, presuda od 23. lipnja 2022.) te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3482/2021 od 3. listopada 2023. u kojoj se navodi:

"Ocjena je Ustavnog suda da je potrebno šest mjeseci kako bi nakon promjene određenog pravnog stajališta razvoj sudske prakse dosegnuo takav (dovoljan) stupanj pravne sigurnosti da bi se moglo smatrati kako je javnost zaista postala svjesna prevladavajuće sudske prakse. Slijedom navedenog proizlazi da se tek nakon proteka šest mjeseci od zauzimanja stajališta Vrhovnog suda u rješenju od 19. prosinca 2018. u pogledu prava vlasnika na naknadu štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine, a kojim je Vrhovni sud promijenio prevladavajuću sudsku praksu, dakle od 19. lipnja 2019., sudska praksa kojom se utvrđuje kompenzacijsko pravno sredstvo postala stabilna i tek od tada su mogli početi teći zakonski rokovi za računanje i nastup zastare (vidi predmet ESLJP-a Arambašin protiv Hrvatske, navedeno, § 14.) propisani čl. 230. st. 1. ZOO-a:35/05- 156/22."

4. Stoga su ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tužitelja, te je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. i 4., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.

5. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje kojim se problematizira način utvrđivanja visine tržišne najamnine, za navesti je da tužitelji polaze od činjenica koje nisu bile isticane kao sporne tijekom prvostupanjskog postupka.

6. Prijedlog tuženice sadrži pravna pitanja u pogledu kojih iznijeta pravna shvaćanja nisu u protivnosti s pravnim shvaćanjima revizijskog suda izraženima u ovosudnim odlukama i to, u pogledu prvog, drugog i trećeg pravnog pitanja, u odluci broj Rev 2364/16-3 od 19. prosinca 2018.

7. Uz četvrto pravno pitanje tuženica nije navela odgovarajuće razloge važnosti jer je odluka broj Rev 934/2004 od 17. prosinca 2008. donesena u drukčijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (tako i Revd 2785/2023-2 od 4. listopada 2023.).

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga tuženice za dopuštenje revizije i dijelom prijedloga tužitelja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387 st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković